Dok se ruske trupe pripremaju za ratnu zimu u istočnoj Ukrajini, iz Moskve su im poslali posmrtne ostatke, točnije, desnu ruku, Dmitrija Donskog, ratnog kneza koji je ruski junak, svetac i pobjednik Kulikovske bitke 1380. godine.

Ovu neobičnu podršku poslao je vojni odjel Moskovskog patrijarhata, zadužen za pravoslavnu crkvu Rusije. Sergej Čapnin, stručnjak za religiju i direktor komunikacija u Centru za pravoslavne studije Sveučilišta Fordham, rekao je za CNN da je ovo dostizanje vrhunca bliskosti Rusije i pravoslavne crkve. Slanje relikvija na bojište je praksa u pravoslavlju te ti predmeti imaju status magičnih objekata.

'Crkva se praktički stopila s državom do točke u kojoj ih je nemoguće razlikovati. On sam (Donski op.a) nije bio agresor, nego branitelj domovine, vrlo je važno pokazati da Rusija nije agresor, nego da brani svoj teritorij. Ti mitovi, koji povezuju različita vremena i razdoblja, mogu snažno utjecati na masovnu svijest', objasnio je Čapnin logiku ovog poteza na bojišnici.

Improvizirane crkve na frontu: 'Ne razgovaraju svi s Bogom kad im je dobro'

Takva praksa doduše ne veseli sve pravoslavne svećenike. Među nezadovoljnicima je i Aleksandar Zanemonets, pravoslavni svećenik i povjesničar iz Moskve koji je danas pravoslavni svećenik u SAD-u, proziva ovo 'ciničnom računicom'.

'To je nedvojbeno iskorištavanje kršćanstva i crkve u patriotske' svrhe, U crkvi s relativno malo aktivnih vjernika, ali snažnom državnom potporom, interesi se obično podudaraju s državnima', rekao je Zanemonets.

Inače, ruskim vojnicima su na frontu dostupne improvizirane crkve, vojnici se mole prije svake misije dok svećenici redovno posjećuju postrojbe i bolnice. Jedan od bivših ruskih vojnika koji se borio u Ukrajini objasnio je a se na bojištu mnogi okreću vjeri.

'Ne razgovaraju svi s Bogom kad im je dobro, ali svi mu se obraćaju kad je loše. Kao i poljska kuhinja, svećenik bi trebao biti posvuda. Mi smo Rusi. Bog je s nama', rekao je vojnik.