U zagrebačkom Lisinskom okupili su se Jimmyjevi prijatelji, kolege i članovi domaće glazbene scene, među kojima Sanja Doležal, Vladimir Kočiš Zec, Mia Dimšić, Miro Ungar...
U Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu danas je održana komemoracija za Stjepana Jimmyja Stanića, legendu hrvatske zabavne i jazz glazbe koja je preminula 30. kolovoza u 98. godini.
Kolege, prijatelji i štovatelji njegova rada još jednom su se okupili kako bi se prisjetili čovjeka koji je tijekom više od sedam desetljeća karijere ostavio neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni. Komemoraciju je organizirala Hrvatska glazbena unija.
Okupila se brojna poznata lica
Među onima koji su stigli u Lisinski bili su Sanja Doležal, Vladimir Kočiš Zec, Mia Dimšić, Miro Ungar, Silvestar Dragoje Šomi i Miroslav Stanić.
Okupljenima su se tijekom komemoracije obratili Nikša Bratoš, Boris Ciglenečki i Drago Diklić, prisjećajući se Jimmyjeva života, njegove duge glazbene karijere, ali i osebujnog karaktera po kojem ga je publika jednako dobro pamtila kao i po pjesmama.
Diklić se u svom govoru posebno prisjetio Jimmyjeve velike ljubavi prema Zagrebu, gradu s kojim je njegov lik tijekom desetljeća postao gotovo neraskidivo povezan. Možda najposebniji trenutak komemoracije bio je dolazak skupine zagrebačkih dimnjačara.
Predstavnici dimnjačara Grada Zagreba i njihove obrtničke udruge željeli su se osobno oprostiti od čovjeka koji je njihov zanat ovjekovječio u jednoj od svojih najpoznatijih pjesama – 'Dimnjačar'.
Upisali su se i u knjigu žalosti te Jimmyju ostavili poruku zahvale za njegove pjesme, a posebno upravo za onu posvećenu njihovu poslu.
Bio je to prikladan oproštaj od glazbenika čija je karijera bila neraskidivo vezana uz zagrebački duh, humor i svakodnevicu.
Više od sedam desetljeća na sceni
Jimmyjev javni glazbeni put počeo je još 1951. godine. Svirao je gitaru i kontrabas, pjevao jazz, šlagere i zabavnu glazbu, a tijekom desetljeća izgradio je status jednog od najprepoznatljivijih domaćih izvođača.
Publika ga nije voljela samo zbog glazbe. Njegov zaštitni znak bili su osebujan humor, spontanost i šarm s kojima je pristupao i koncertima i intervjuima.
I nakon devedesete godine života ostao je prisutan na pozornici, pokazujući da mu nastupanje nikada nije bilo samo profesija.
Jimmy je posljednji put ispraćen 2. rujna na zagrebačkom Mirogoju. Uz obitelj i prijatelje ondje su tada također bili brojni kolege, među kojima Sanja Doležal i Vladimir Kočiš Zec. Hrvatska glazbena unija za današnju je komemoraciju pripremila još jedan poseban način čuvanja uspomene na Stanića.
Objavljena je dosad neobjavljena snimka njegova koncerta održanog 16. veljače 2017. u zagrebačkom klubu Močvara.
Iz HGU-a poručili su da je žele podijeliti s njegovim kolegama, prijateljima i publikom kao podsjetnik na Jimmyjevu glazbu, šarm i energiju koju je donosio na pozornicu. I upravo su se te osobine provlačile kroz današnji oproštaj.
Jer Jimmy Stanić bio je mnogo više od izvođača svojih najpoznatijih pjesama. Za generacije publike predstavljao je jedno posebno, starozagrebačko lice domaće glazbene scene – gospodina, zabavljača i fakina koji se nikada nije shvaćao previše ozbiljno.
A dolazak dimnjačara u Lisinski pokazao je možda najbolje koliko su njegove pjesme tijekom desetljeća izašle iz okvira pozornice i postale dio života grada kojem je toliko pripadao.