nemilosrdna tortura

Ruski vojnici koji odbiju odlazak na front prolaze pakao u logorima za 'oporavak vojne spremnosti'

04.11.2022 u 21:16

Bionic
Reading

Ruski vojnici koji rade po ugovoru, a koji su se odbili boriti u Ukrajini i pokušali su napustiti vojsku, zatvarani su u specijalizirane logore. Stotine vojnika možda su do sada prošle kroz ove logore, navodi nezavisni portal Meduza. Zapovjedništvo vojske te objekte eufemistički naziva 'centrima za oporavak borbene spremnosti'

Od početka mobilizacije ovi centri postali su mjesta pritvora za nove ročnike, od kojih se mnogi također odbijaju boriti u ukrajinskom ratu. Meduza je sažela istraživanje koje je objavila Mediazona, a govori o takvom objektu otkrivenom u blizini ukrajinskog grada Perevalska. Meduza navodi da je krajem listopada ove godine ruski medijski projekt Astra objavio video ruskih ročnika koji su prisilno držani u podrumu u gradu Rubižne u ukrajinskoj regiji Luhansk, koju je Rusija anektirala. Privedeni su zato što su se odbili vratiti na bojišnicu.

Astra i njezini novinari došli su do rodbine vojnika i saznali da su poslani u zonu borbe bez ikakve obuke. Ubrzo su se našli pod minobacačkom vatrom. Kad su se vratili u svoju postrojbu, odgovorni časnici naredili su im da opet odu na crtu bojišnice - 'bez jasnog cilja ili opreme potrebne za postizanje bilo čega', opisao je situaciju njihov prijatelj. Kad su to odbili, oružje im je oduzeto, a vojnici su zatvoreni u podrum. Kasnije su poslani u vojno zapovjedništvo Rubižne. Prema riječima jednog od njihovih prijatelja koji je razgovarao s Astrom, tamo su svi smješteni u ćeliju potpuno neprikladnu za držanje ljudi. Nakon deset dana došli su djelatnici tužiteljstva i postavili im ultimatum: ili će se vratiti na bojišnicu ili će svi dobiti 10 godina zatvora u strogo čuvanoj koloniji.

Oko 20 vojnih obveznika tada je premješteno u objekt u blizini grada Perevalska na jugozapadu regije Luhansk, a koji je nekada bio kažnjenička kolonija. Među njima je bio i 37-godišnjak koji je zaprimio mobilizacijsko pismo 22. rujna. Mediazona je razgovarala s njegovom suprugom i saznala da je Fjodor (nije mu pravo ime) unovačen i poslan u postrojbu isti dan. Njegova se obuka svodila na 'dva ili tri' dnevna putovanja u vojnu bazu i 'jedno pucanje iz oklopnog bojnog vozila - prije nego što se pokvarilo'. Za nekoliko dana novi vojni obveznici stigli su u regiju Luhansk. Početkom listopada Fjodor i njegova jedinica našli su se u blizini mjesta Svatove.

Fjodor je telefonom često pričao svojoj supruzi o tome da je stalno pod neprijateljskom vatrom. Rekao je da nisu imali zaklona i 'nikakve pripreme' - ali su ipak morali slijediti naredbe. Dana 16. listopada 10 vojnih obveznika, uključujući samog Fjodora, podnijelo je izvješća o odbijanju sudjelovanja u daljnjim borbenim operacijama. Njegova supruga kaže da su ih odgovorni u početku pokušavali nagovoriti da se vrate na bojišnicu. Kasnije su ih počeli pritiskati i zastrašivati. Nekoliko dana kasnije policajci su im rekli da ih premještaju u 'rehabilitacijski centar u Luhansku', no poslani su u bivšu kaznenu koloniju u Perevalsku.

  • +7
Uvježbavanje mobiliziranih ruskih pričuvnika Izvor: Profimedia / Autor: Pavel Lisitsyn / Sputnik / Profimedia

Kako je biti zatočen u Perevalsku, Mediazona je uspjela doznati razgovarajući s ugovornim vojnicima koji su prošli kroz taj 'centar'. Kazali su im da su ih u Perevalsku hranili jednom dnevno, a da ponekad uopće ne bi bilo hrane. Bili su bez potrepština za osobnu higijenu, bez posteljine ili donjeg rublja. Spavali su na metalnim krevetima kojih nije bilo dovoljno pa su neki spavali na podu, na madracu.

Tjerali su ih da pune i premještaju oružje te su inzistirali na tome da se vrate na bojišnicu. Neki su silom vraćeni na front, a druge su zatvorili u podrume. Jedan od ugovornih vojnika napisao je ocu da je vidio 'neke momke nakon što su bili u jami'. Bili su žestoko pretučeni. Ubacivali bi ih u vozila, odvezli, istukli, vratili. Stavili bi im crnu traku oko glave da ne vide. Fjodor svojoj supruzi nikada nije rekao za premlaćivanja, ali ona smatra da nije mogao slobodno govoriti pred otmičarima jer zatočenici ne mogu razgovarati nasamo.

'Ako mu pokušam postaviti pitanja, on nekako odluta', rekla je. No kad ju je nazvao s drugog broja, oko 25. listopada, nije bilo nikoga oko njega i rekao je da se nalazi u koloniji, da su uvjeti 'odvratni', da im nitko ništa ne govori i da nema dokumentacije, samo psihički pritisak. Prisiljeni su pisati izvješća točno onako kako im se kaže. 'Ako ne pristaneš, silom ćemo te odvesti na front' - drugim riječima kao meso za vagnerovce - tako glase prijetnje. Supruga vojnika također kaže da su ročnici, kada su odbili sudjelovati u borbi, očekivali da će morati snositi neku vrstu odgovornosti - ali da će to biti zakonito. 'Bili su spremni na to da im se sudi po zakonu. Nitko od njih nije znao da će biti poslani u neki logor i da će se tako postupati s njima.'