'Ako oporba nema ni najmanju šansu pobijediti u pravednoj političkoj borbi, ona degradira, kao i sama vladajuća partija koja ne može izgubiti (...) Zato je neophodno podići razinu političke konkurencije', smatra Medvedev, kojeg antirežimska oporba godinama optužuje da glumi kozmetiara za autoritarni sustav u kojem konce povlači premijer Vladimir Putin i podređeni mu vojno-obavještajni aparat tzv. silovika. Sam Medvedev bio je prilično neprepoznatljiv činovnik za širu rusku javnost dok prije tri godine nije postalo jasno da ga Putin priprema za svog nasljednika u Kremlju.

Medvedevljevo nezadovoljstvo adresirano je na Ujedinjenu Rusiju, Putinovu stranku kojoj predsjednik nije član, a zamjera joj manjak odgovornosti i statiranje u političkom procesu, umjesto da doista pokušava utjecati na stvaranje vlade kojoj je Putin šef.

Medvedev bi dao šansu izvanparlamentarnim strankama
U izlaganju koje podsjeća na predavanje iz osnova demokracije i prava pojedinca, Medvedev je izjavio da se u politički ring trebaju pripustiti i 'male društvene grupe' - uz napomenu da to treba raditi postepeno i bez stvaranja kaosa. Njegove će aluzije mnoge asocirati na pokrete '31', Nesuglasne, Drugu Rusiju i druge akcije koje na zapadu snažnije odjekuju od komunističkih ili neonacističkih inicijativa.

Vođe liberalne 'gerile' poput Garija Kasparova, Borisa Nemcova ili Leva Ponomarjova, u ovom trenutku ne mogu ni primirisati TV studijima u Rusiji, a kamoli da im se omogući prilika da najširem auditoriju iznesu svoje programe, ili da ih se u nekoj debati suoči s predstavnicima režima.

Medvedevljeva je (deklarativna) želja da u Rusiji proklija civilno društvo, te da se građani s idejama ohrabre u traženju i podržavanju svojih istomišljenika na lokalnom i državnom nivou – ali i da povjeruju kako kroz demokratske institucije mogu ostvariti, odnosno pogurati projekte koje smatraju naprednima.

Zvuči dobro, ali neposlušne i dalje nekažnjeno umlaćuju
No zasad je dojam da na ruskom tlu problema nemaju uglavnom samo one političke organizacije koje su povezane s vlašću ili služe njenoj propagandi. Primjerice, nerazriješena ubojstva, teška ranjavanja i zastraživanja aktivista u slučaju Himkinske šume (teško premlaćivanje novinara Olega Kašina samo je, nažalost, najsvježiji primjer) i dalje stvaraju strah od otvorene kritike režima – bilo lokalnog, bilo Kremlja, odnosno Bijelog doma.

Sličan učinak godinama stvara zastrašujuća milicijska represija te niz sporednih diverzija i sabotaža na skupovima '31', Marševi Nesuglasnih itd. Javnost je načelno pozdravila neočekivanu, i to vrlo oštru reakciju Medvedeva odmah nakon napada na novinara Kašina, ali traži da se ispune njegove direktive 'o pronalasku i kažnjavanju krivaca, bez obzira na njihov položaj u društvu'. Realni pomaci na tom polju vjerojatno bi silno ojačali poziciju Dmitrija Anatoljeviča pred iduće izbore, no ostaje trajno pitanje što o takvome scenariju misli 'njegova sjena', drugi stup ruske 'tandemokracije' i vjerojatno još uvijek najpopularniji političar u Rusiji - Vladimir Vladmirovič.