U poljoprivredi nekada treba biti stvarno strpljiv. Kinezi u pokrajini Sichuan pogotovo. U proljeće okupljaju se u voćnjacima sa štapovima u rukama na čijem je vrhu zavezano perje neke ptice. Ono služi oprašivanju cvjetova jabuka, krušaka i drugog ukusnog i financijski isplativog voća. Perje prvo gurnu u teglicu s peludom, koji su četkicom za zube stresli s prašnika, da zahvate tisuće sitnih zrnaca. Onda se popnu na drvo i krenu redom, od cvijeta do cvijeta. Kad odtretiraju razgranatu krošnju, siđu niz lojtre i nastave, od stabla do stabla.

Tisuće je cvjetova koje treba dotaknuti perjem na štapu kako bi nebrojene muške spolne stanice ovom najsuvremenijom metodom nanijeli na njuške tučke i inicirali daljnje procese što vode do oplodnje i nastanka ploda.

Od 2010. godine u svjetskim medijima pročulo se da poljoprivrednici u Sichuanu moraju pribjeći ovako inovativnom oprašivanju biljaka, jer naširoko u regiji nema kukaca oprašivača koji bi samostalno i učinkovitije obavili taj neophodan posao.

Prirodno bi bilo da se, umjesto perja u teglicu, ovi kukci zavlače u cvjetove svih mogućih oblika, mirisa i boja, pa dok traže nektar, da im se na dlačicama, nožicama, svuda po tijelu, lijepe im zrnca peludi koje zatim prenose u susjedne ili udaljene cvjetove te biljne vrste i pokreću razmnožavanje.

Leptiri, ose, bumbari, različiti kukci, čak ptice i šišmiši, i najpoznatije pčele, svi oni biljkama pomažu u reproduktivnom kontaktu. Vjetar raznosi pelud otvorenih, kukcima neuglednih cvjetova, a nekim biljkama voda. Pčele su ljudima korisne još kao proizvođači meda, pa su zato dvostruko bitne.

'U zaštićenim prostorima, poput plastenika, idealni oprašivači su bumbari, a na otvorenom najbolji pčele', kaže prof.dr.sc. Zlatko Puškadija, zamjenik predstojnika Zavoda za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

Jedna od glavnih specifičnosti uzgoja pčela je otvorenost njihovih kolonija prema okoliša. 'Za razliku od govedarstva ili svinjogojstva, u pčelarstvu, lovstvu i ribarstvu vi ne možete stvoriti potpuno kontrolirani i zatvoreni sustav', objašnjava Puškadija.

Stoga pčele lete uokrug svojih košnica, pčelarskih ili vlastitih negdje u šumi, i samo u Europi oprašuju oko 4000 sorti povrća. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO) tvrdi da pčele oprašuju 71 od sto ratarskih i povrtlarskih kultura kojima se proizvodi većina hrane u svijetu.

'Proizvodna cijena jedne tone usjeva ovisnog o oprašivačima otprilike pet puta je viša od cijene usjeva koji se mogu oprašivati drugim putem', izvjestio je UN-ov Program za okoliš 2010. godine u izvještaju o problematici globalnog poremeća u kolonijama pčela (global honey bee colony disorder), u kojem citira 58 znanstvenih istraživanja o ovoj problematici.

Broj medonosnih pčela globalno raste unazad 50 godina za 45 posto, ali regionalno opada u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi.

'Očito je da se problem javlja u područjima gdje se prema prirodi ne odnosimo pravilno', kaže Puškadija.

Fragmentacija i uništavanje staništa, širenje bolesti, invazivne vrste, klimatske promjene i poljoprivreda s upotrebom pesticida, UNEP te čovjekove aktivnosti navodi kao glavne neprijatelje pčela. Pametnim raspolaganjem okolišem i u središtu intenzivne poljoprivrede, kao što je primjerice okolica Osijeka, uvijek treba na miru ostaviti prirodna područja – šume, močvare, poplavne površine, ritove – kao džepove bioraznolikosti iz kojih će u kontrolirane agroekosustave dolaziti i pčele.

A kako UNEP zna da ekonomski doprinos oprašivača svijetu donosi 153 milijarde dolara godišnje, 9,5 posto vrijednosti svjetske proizvodnje hrane, ovaj je ekološki problem zainteresirao i vlasti tih zemalja s najrazvijenijom poljoprivredom.

The Telegraph izvještava da je britanska Vlada ozbiljno prihvatila rezultate znanstvenih studija koje su upozorile na gubitak preko polovice košnica u toj zemlji u zadnjih 20 godina. Nije sigurno što je tome uzrok pa je Vlada morala odobriti 10 milijuna funti za istraživanje.

Britanci misle da je bolje spriječiti nego liječiti i rukama oprašivati umjesto kukaca kao siroti Kinezi u Sichuanu. Kada otkriju razlog prepolovljenog broja pčela Vlada će moći donijeti odluke za poboljšanje prirodnih uvjeta ovim ključnim kukcima.

U Sjevernoj Americi 2004. godine broj pčela pao je na najniži u zadnjih 50 godina i stalno se smanjuje do danas. U toj regiji pčele oprašuju oko 95 vrsta voća, povrća i ratarskih kultura. Američka ekonomija od ovih kukaca godišnje zaradi 14,6 milijardi dolara, gotovo desetinu vrijednosti doprinosa oprašivača svjetskom gospodarstvu.

U Kini, najvjerojatnije zbog nedostatka istraživanja, nije zabilježen pad broja pčela. Ta zemlja ima šest milijuna kolonija i 200 tisuća pčelara, koji uzgajaju najpoznatiju zapadnu vrstu medaricu (Apis mellifera) i istočnu (Apis cerana).