boranka

Razgovarali smo s ljudima koji stoje iza velike zelene akcije u Dalmaciji: Radi se i gušta, makar su kontinentalci iznenađeni kad vide koliko tu ima posla

12.10.2019 u 13:09

Bionic
Reading

Proteklog vikenda okupilo ih se oko šest stotina, ovog vikenda još najmanje tisuću, a u još dva navrata brojka će se popeti na barem četiri tisuće. Izviđači, učenici s roditeljima, volonteri, penzioneri, sponzori, planinari, bankari i veleposlanici - svi oni i ove godine izvući će Boranku, po masovnosti vjerojatno najveću organiziranu volontersku akciju u Hrvatskoj

Na obroncima Mosora, teško stradalim u katastrofalnom 'splitskom' požaru prije dvije godine, te na lokaciji Kožino u blizini Zadra lani su zasadili oko 25 tisuća stabala. Ove godine planirano ih je negdje oko 40 tisuća. Nisu se sva primila, no to je čak i manje bitno: akcija je ionako korisna i u mnogim drugim, pa i nevidljivim aspektima.

'Konkretno, za ovaj vikend uključili smo učenike sve četiri solinske osnovne škole s njihovim roditeljima, dolazi nam 150 izviđača iz Rijeke i Pule, pedesetak ljudi iz Raiffeisen banke, britanski veleposlanik i njegovih petnaestak kolega…', sumira poslovni direktor Saveza izviđača Hrvatske Dan Špicer.

Upravo u ovoj organizaciji lani se rodila ideja da područja devastirana u najvećem požaru u povijesti Hrvatske, koji je u jednom trenutku doslovno ušetao u drugi najveći grad u zemlji, nekako pokušaju vratiti u život. Velik broj njih tog ljeta 2017. godine zapravo je gasio upravo Mosor i istočna predgrađa Splita pa su iz prve ruke vidjeli razmjere kataklizme. Mic po mic krenulo je: najprije su ruku dale Hrvatske šume, pa su uskočili vatrogasci i Crveni križ, pa Hrvatska gorska služba spašavanja i Civilna zaštita, a onda lokalne vlasti, marketinška agencija i nekoliko sponzora.

'Apsolutno sve radi se volonterski, ali svejedno je to skup projekt: treba organizirati prijevoz, smještaj, hranu i niz drugih sitnica, paziti na zaštitu, čuvati prirodu', objašnjavao nam je Špicer upravo dok je obavljao posljednje pripreme za ovotjednu epizodu Boranke, koja će se odvijati na području Solina.

'Da, sudjelovali smo u gašenju onog velikog požara i bilo je grozno gledati što je ostalo iza njega. Iz prakse znamo da se požarišta rijetko ili nikad ponovno pošumljavaju, zgarišta ostanu netaknuta, a vjerojatnost obnove je jako mala. A nama izviđačima šuma je doista drugi dom', dodaje on.

Hrvati jesu skloni volontiranju, vole se uključiti u njega, ali prethodno treba doprijeti do njih. Najčešće teškom mukom, pa je vjerojatno ključno pitanje bilo - kako predstaviti priču?

'Istina je: ako ljude samo pozivaš, odazvat će se relativno mali broj. Ali ako složiš suvislu ideju i lijepo je prezentiraš, svi će pohrliti. I tako smo s ljudima iz agencije Imago danima sjedili i mozgali, sami sebi izgledali smo poput profesora Baltazara, sve dok nismo složili koncept', smije se Špicer.

On je jednostavan, a zapravo vrlo efektan: već izgorjela stabla uklanjaju se i od njih se u spalionici dolazi do crnog pepela. Potom se taj materijal koristi u proizvodnji crnih pastela. Zatim se pastele dijele - evo, u nešto više od godine dana podijeljeno ih je više od 130 tisuća - da bi djeca i odrasli crtali svoje borove, postavljali ih na stranicu Boranke i tako kreirali virtualnu šumu. Svako imaginarno stablo uz deset kuna donacije postaje - prirodno.

'Teška je to bila muka, recimo oko zaokruživanja cijelog procesa. U Hrvatskoj, naime, više nitko ne proizvodi ništa - pa tako ni olovke koje smo željeli dobiti - no javili su nam se iz tvrtke Karbon i ondje smo došli do koncepta crnih pastela, do konačne formule. A time i do recepta kako zatvoriti krug i kako ljudima približiti ono što želimo napraviti', kaže Špicer.

  • +6
Boranka: Izviđači Zelene patrole Rajić s volonterima u pošumljavanju Mosora Izvor: Pixsell / Autor: Ivo Cagalj/PIXSELL

Tijekom cijele godine održavale su se edukativne akcije po školama u Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji, posjećivao se najveći dalmatinski rasadnik Piket, pa su samu sadnju baš svi dočekali spremni. Uključujući ekipu iz Hrvatskih šuma.

'Pripremali smo teren, posjekli i izvukli izgorjela debla, a od mogućih opasnosti ostala je još samo trava', govori nam Ante Taraš, upravitelj u Šumariji Split, neposredno uoči vikend-akcije. Kod njega smo se raspitali o nešto stručnijem, šumarskom segmentu.

'Ima tu svega, što u sjemenu, što u sadnicama. Iskoristili smo ovu priliku da na licu mjesta provjerimo koje vrste će se najbolje primiti i što će najbolje uspjeti. Svašta smo posijali: od crnog bora i pinjola, preko čempresa, do žira, crnog jasena ili čak bagrema. On nas najviše zanima jer se radi o pionirskom pokušaju i vidjet ćemo kako će uspjeti', referira nam Taraš.

Najrašireniji bor u Dalmaciji, alepski, nisu posebno sadili - on se ionako najlakše širi prirodnim putem i sam od sebe. Ali neće ga baš ni uklanjati, iako dosta Dalmatinaca grinta da zbog njega 'ništa drugo ne može rasti'.

'Nije to baš sasvim točno. A i pored svega, ljudi se žale da alepski bor najlakše gori - pa jasno, kad oslobađa najviše kisika', uvjerava nas Taraš.

Laicima će podatak zvučati loše, a ni sudionicima akcije vjerojatno neće lako pasti, no ipak ćemo ga objaviti: od lani posađenih i zasijanih stabala preživjelo ih je između 20 i 30 posto, ovisno o mikrolokaciji. S druge strane, upravo takav postotak u početku je bio predviđen.

'Radi se o skeletnom tlu, a ni sušna zima nije pomogla. Bilo bi lijepo da je pala još koja kiša, ali nema veze. Ove godine na dijelu terena obavit ćemo došumljavanje i dopunjavanje, bit će to lijepo na kraju', dodaje tportalov sugovornik iz Šumarije Split.

'Ali bez obzira na sve, sjajno je gledati ljude koji dolaze sa svih strana. Rade i guštaju, makar su neki - u šali ih nazivam kontinentalcima - malo iznenađeni i začuđeni kad vide koliko tu ima posla. Nije baš jednako zasaditi stablo u Slavoniji i na Mosoru', zaključuje Taraš.

Ove subote i nedjelje, kod naselja Kučine u Solinu, vrzmat će se tih tisuću volontera, za dva tjedna sele se u naselje Sitno Gornje, a još dva tjedna kasnije u Kožino kod Zadra. Organizatori zovu da se navrati: korisno je, a bit će i nešto za popiti i pojesti.