Ruski predsjednik Vladimir Putin gradio je posljednjih godina utjecajnu mrežu odnosa na Bliskom istoku, koristeći rat u Siriji, savez s Iranom i partnerstva s državama poput Saudijske Arabije kako bi Rusiju vratio među ključne geopolitičke aktere tog osjetljivog područja. No nakon najnovijih izraelskih napada na Iran, postaje jasno da Moskva više nije u stanju pružiti konkretnu pomoć svojim saveznicima – niti ima volje za to.
Početkom godine, Rusija i Iran potpisali su u raskošnoj dvorani Velikog kremaljskog palače strateški sporazum – simbol sve jače suradnje dviju međunarodno izoliranih sila. No kada je Teheran početkom tjedna poslao ministra vanjskih poslova u Moskvu u potrazi za potporom nakon izraelskih napada, Putin je ponudio samo riječi osude i općenitu diplomatsku podršku, bez ikakvih konkretnih poteza.
Službeni Kremlj podsjeća kako sporazum ne uključuje izričitu obvezu vojne pomoći u slučaju napada, no u Teheranu se očito očekivalo više od pristojnog prijema i apela. Rusija jasno pokazuje da se ne želi vojno uvući u novi sukob, ponajviše zbog iscrpljenosti vlastitih snaga u Ukrajini, ali i zato što ne želi izazvati direktnu konfrontaciju s Izraelom – pogotovo u kontekstu nedavnog poboljšanja odnosa s administracijom Donalda Trumpa.
vezane vijesti
Serija neuspjeha: Od Sirije do Irana
Putinova nevoljkost da riskira sukob radi Irana podsjeća na sličnu situaciju iz Sirije. Kada su pobunjeničke snage prošle godine srušile režim Bašara al-Asada, Rusija je, usprkos početnim zračnim napadima i vojnim bazama koje je uspostavila u zemlji, praktički odustala od pokušaja da spasi svog najvjernijeg partnera u regiji. Asad je s obitelji pobjegao u Moskvu, a njegovi se saveznici, kako se nagađa, sada nalaze u luksuznim stanovima u poslovnoj četvrti Moscow City.
Gubitak Sirije i nesposobnost da pomogne Iranu ukazuju na širi problem – Moskva više nema kapacitete (ni političke ni vojne) da se pozicionira kao ozbiljan igrač u regiji. U međuvremenu, njezina diplomacija pokušava balansirati između Irana i Trumpove Amerike, što dodatno otežava poziciju, piše Tagesschau.
Pad utjecaja usprkos bliskosti s Iranom
Rusija i Iran dodatno su se zbližili od početka ruske invazije na Ukrajinu. Iran je Rusiji osigurao prijeko potrebne dronove, a kasnije i tehnologiju za njihovu domaću proizvodnju. Rusija je postala najveći strani investitor u Iranu, a međusobna trgovina dviju država pod sankcijama Zapada dramatično je porasla.
No geopolitički obrati posljednjih mjeseci – uključujući povratak Trumpa u Bijelu kuću – izmiješali su karte. Trump pruža ruku Putinu, ali prema Iranu je neprijateljski raspoložen. U tom novom kontekstu, Putin se možda odlučuje povući iz previše riskantnog saveza s Teheranom, nadajući se boljoj poziciji u pregovorima sa Zapadom i potencijalnom ukidanju sankcija.
Putin između Irana i Trumpa
Putin bi još uvijek mogao pokušati zadržati ulogu posrednika između Irana i Izraela, čime bi održao barem simbolični utjecaj na Bliskom istoku i istovremeno impresionirao Trumpa. No pitanje je koliko su mu kontakti i kredibilitet još uvijek jaki da bi u tome uspio.
Ako ne uspije, Moskva bi mogla ostati bez još jednog saveznika u regiji. A ako bi se iranski režim urušio, sudbina ajatolaha mogla bi nalikovati Asadovoj – s krajem političke karijere i luksuznim azilom u nekoj od ruskih metropola.
