NAKO je u strukturi ruskog državnog vojnog i industrijskog diva Rostec identificirao 482 ključne pravne osobe. Analiza pokazuje velike razlike među zapadnim jurisdikcijama, ali i kako složena korporativna struktura omogućuje Moskvi da zaobilazi ograničenja.

Sankcioniran vrh, ali ne i cijela mreža

Rostec je pod sankcijama Europske unije od 2022. godine, no problem je u tome što taj konglomerat nije jedna kompanija. Iza njega se krije stotine poduzeća, holdinga i proizvodnih pogona, od kojih su mnogi teško vidljivi regulatorima.

Prema NAKO-u, Ukrajina je sankcionirala oko 72 posto identificiranih Rostecovih poduzeća, SAD njih 45 posto, dok je EU obuhvatio tek oko 23 posto. Velika razlika postoji i među drugim zapadnim jurisdikcijama.

Takav pristup stvara svojevrsnu igru mačke i miša. Dok zapadne zemlje mjesecima prikupljaju dokaze potrebne za uvođenje sankcija jednoj kompaniji, ruski vojno-industrijski sustav može osnovati novu tvrtku, promijeniti vlasničku strukturu ili poslovanje prebaciti na drugo poduzeće, piše Euromaidan Press.

NAKO upozorava da je upravo takva fragmentiranost jedan od razloga zbog kojih sankcije ne uspijevaju u potpunosti zaustaviti dotok tehnologije ruskoj obrambenoj industriji.

Britanski primjer pokazuje koliko je rupa velika

Jedan od primjera je KRET, holding unutar Rosteca koji proizvodi sustave elektroničkog ratovanja i drugu elektroniku za rusku vojsku.

NAKO je identificirao najmanje 40 kompanija povezanih s KRET-om, no Velika Britanija nije sankcionirala nijednu kompaniju iz tog holdinga, prema analizi.

Problem je jednostavan: proizvođač ili distributer u inozemstvu može provjeriti naziv konkretne tvrtke s kojom posluje i ne pronaći je na sankcijskim popisima. Veza s Rostecem, skrivena nekoliko korporativnih slojeva dublje, pritom može ostati neprimijećena.

Sličan je slučaj i sa Shvabeom, holdingom koji proizvodi optičke sustave, ciljničke uređaje i termovizijske sustave za rusku vojnu opremu. Njegovi proizvodi pojavljuju se na međunarodnim sajmovima, uključujući one u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok su ruske kompanije iz vojno-industrijskog kompleksa prisutne i na tržištima Kine i Indije.

Rusija i dalje treba zapadnu tehnologiju

Posebno je zanimljivo pitanje elektronike. Rusija godinama pokušava razviti vlastitu proizvodnju kako bi nadomjestila zapadne komponente, no prema nalazima ukrajinskih stručnjaka koji analiziraju zarobljene ruske projektile i oborene dronove, u njima se i dalje pronalaze komponente američkih, europskih i japanskih proizvođača.

Riječ je često o tehnologiji koja sama po sebi nije osobito revolucionarna. Problem je što Rusija takve komponente još uvijek ne može proizvoditi u dovoljnim količinama.

Zato su rupe u sankcijama i izvoznim kontrolama za Moskvu iznimno vrijedne. Komponente mogu do Rusije stići preko posrednika i trećih zemalja, dok se formalno ne mora raditi o izravnoj trgovini između zapadnog proizvođača i ruskog vojnog poduzeća.

NAKO pritom upozorava da se sankcijska politika pokazala učinkovitom u usporavanju pojedinih proizvodnih procesa, ali nije uspjela zaustaviti rusku proizvodnju oružja.

EU pooštrava kontrole, ali pitanje je može li biti dovoljno brz

Europska unija je krajem srpnja usvojila 21. paket sankcija protiv Rusije. Njime je uvedeno 56 novih individualnih sankcija povezanih s ruskim vojno-industrijskim kompleksom, od čega ih je 37 izravno povezano s proizvodnjom i opskrbnim lancem dalekometnih dronova.

Istovremeno je 51 subjekt, među kojima su kompanije iz Kine, Hong Konga, Indije, Kazahstana, Kirgistana, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, stavljen pod stroža izvozna ograničenja zbog pomaganja Rusiji u nabavi tehnologije. Posebno su na meti mikroelektronika, CNC strojevi i oprema za proizvodnju poluvodiča.

To je upravo smjer koji NAKO smatra važnim. Umjesto da se svaki put čeka na dokazivanje uloge pojedine ruske tvrtke, zapadne zemlje trebale bi snažnije koristiti izvozne kontrole prema cijelim lancima povezanima s ruskom obrambenom industrijom.

Takav bi pristup mogao biti brži od klasičnog procesa uvođenja sankcija i otežati ruskim kompanijama korištenje novih podružnica i posrednika.

NAKO upozorava da su pojedine kompanije koje su ukrajinski istraživači identificirali tek mjesecima ili čak godinama kasnije završile na europskim sankcijskim popisima. Primjerice, dvije kompanije povezane s proizvodnjom elektronike za ruske vođene bombe EU je sankcionirao tek nakon što ih je NAKO ranije identificirao u svojim istraživanjima.

Što bi Zapad trebao napraviti?

Glavna poruka analize nije da sankcije ne funkcioniraju, nego da su prespore i previše fragmentirane.

Ako je neka kompanija dio proizvodnog, nabavnog ili tehnološkog lanca Rosteca ili drugog dijela ruskog vojno-industrijskog kompleksa, NAKO smatra da bi automatski trebala postati kandidat za strože izvozne kontrole.

Time bi se bankama, proizvođačima i trgovcima poslao puno jasniji signal: nije dovoljno provjeriti nalazi li se konkretna tvrtka na sankcijskom popisu. Važno je i kome pripada, s kim posluje i nalazi li se u lancu proizvodnje ruskog oružja.

Drugim riječima, problem više nije samo u tome koga sankcionirati, nego kako spriječiti da ruski vojni div jednostavno preseli posao u jednu od stotina kompanija koje se nalaze ispod radara.