Na tom udaljenom arktičkom otočju, koje je pod norveškim suverenitetom, ali ima neobičan međunarodnopravni status, raste zabrinutost da bi Moskva mogla pokušati testirati spremnost NATO-a na reakciju. Posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu i sve veće neizvjesnosti oko američke predanosti europskoj obrani, piše Politico.

Zapadne zemlje posljednjih godina upozoravaju na porast ruskih hibridnih aktivnosti u Europi, a Svalbard se pritom pojavljuje kao posebno osjetljiva točka. Saveznici sumnjaju da ruske aktivnosti uključuju ispitivanje podmorskih kabela u vodama oko otočja, kao i poteze kojima se testiraju granice pravila koja uređuju rusku prisutnost.

'Na Arktiku i na sjeveru ima više napetosti, a naravno, dio toga je i Svalbard. Znamo da Rusija koristi brojne načine kako bi provocirala ili pronašla načine za provođenje hibridnih prijetnji', rekao je norveški ministar obrane Tore Sandvik.

Neobičan teritorij s ruskim gradom

Svalbard se nalazi više od 900 kilometara od norveškog kopna, a njegovo je najveće i jedino trajno naseljeno otočje Spitsbergen. Unatoč tome što je pod norveškim suverenitetom, ondje se nalazi i rusko naselje Barentsburg.

Status otočja uređen je Svalbardskim ugovorom iz 1920. godine. Njime je priznat norveški suverenitet, ali su drugim državama, među kojima je i Rusija, zajamčena određena prava, uključujući mogućnost gospodarskog iskorištavanja prirodnih resursa.

Ugovor također zabranjuje korištenje Svalbarda u ratne svrhe, uključujući izgradnju pomorskih baza i utvrda.

U vrijeme Hladnog rata na Spitsbergenu je živjelo oko 2400 sovjetskih državljana, što je činilo oko 70 posto stanovništva otoka. Danas je ruska zajednica znatno manja, ali Moskva i dalje održava snažnu prisutnost u Barentsburgu.

Rusiji, pritom, nije nužno u interesu otvoreno ugroziti postojeći sustav. U blizini se nalazi ruski poluotok Kola, ključno područje za ruske nuklearne snage i baza za velik dio podmornica sposobnih za nuklearni protunapad.

'Rusija je bila oprezna kako bi izbjegla bilo kakvu vrstu eskalacije', rekla je Kari Aga Myklebost, profesorica ruske povijesti i stručnjakinja za Svalbard sa Sveučilišta Arktika u Norveškoj.

No upravo zbog njegova položaja Svalbard ima i veliku stratešku važnost za NATO.

'U vojnom sukobu ovo je područje kroz koje bi ruske podmornice mogle ući u sjeverni Atlantik, sakriti se na većim dubinama i predstavljati prijetnju NATO-u i SAD-u', kazala je Myklebost.

Moskva sve aktivnija na otočju

Napetosti su se posebno pojačale nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Ruski predstavnici na Svalbardu posljednjih su godina bili kritizirani zbog niza poteza koji se u Norveškoj smatraju provokacijama. Među njima su organiziranje aktivnosti omladinskih organizacija povezanih s ruskim vojnim strukturama, najave ruskih raketnih vježbi u blizini otočja te održavanje godišnjih parada s vojnim obilježjima.

Rusija je 2024. pokrenula i izravne turističke brodske linije prema Svalbardu, a prošle je godine ondje osnovala ogranak Ruskog geografskog društva, organizacije čiji je čelnik bivši ruski ministar obrane Sergej Šojgu.

'Nazivamo ih provokacijama u sivoj zoni. To je vrlo jeftin način potvrđivanja ruske prisutnosti i izazivanja norveške jurisdikcije', rekla je Myklebost.

Norveške obavještajne službe ove su godine upozorile da Kremlj želi povećati prostor za djelovanje Rusije na Svalbardu.

Dodatnu zabrinutost izazvala je aktivnost ruskih plovila u blizini otočja. Britanske, američke i norveške snage navodno su ovog proljeća otkrile ruske brodove kako ispituju tajno oružje namijenjeno presijecanju podmorskih kabela.

Rusija, međutim, ne pokazuje namjeru napustiti Barentsburg, iako su tamošnje zalihe ugljena sve manje. Moskva je kompaniji Trust Arktikugol, koja upravlja naseljem, samo tijekom 2025. osigurala oko 1,89 milijardi rubalja, odnosno približno 20 milijuna eura državnih subvencija.

Ruski veleposlanik u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je da Moskva želi preoblikovati gospodarske aktivnosti u Barentsburgu, odnosno postupno se prebaciti s ugljena na usluge.

Istovremeno je odbacio tvrdnje da Rusija dovodi u pitanje norveški suverenitet.

'Ne dovodimo u pitanje suverenitet Norveške. Naglašavamo nužnost i važnost poštovanja cijelog Svalbardskog ugovora', rekao je Korčunov, optuživši Oslo da pridonosi 'negativnom trendu militarizacije cijele baltičko-arktičke regije pod okriljem NATO-a'.

Norveška jača obranu sjevera

Norveška pokušava pronaći ravnotežu između odvraćanja Rusije i izbjegavanja nepotrebne eskalacije.

Viceadmiral Rune Andersen, zapovjednik norveškog Združenog stožera, rekao je da je cilj održati 'ravnotežu između odvraćanja i očuvanja stabilnosti' na Svalbardu.

Norveška povećava i svoje nadzorne sposobnosti. Sljedeće godine planira lansirati tri nova satelita za pomorski nadzor, a obnavlja mornaricu i obalnu stražu kako bi osigurala stalnu prisutnost u sjevernim vodama.

Oslo također nabavlja pet britanskih fregata Type 26 namijenjenih protupodmorničkom ratovanju te šest njemačkih podmornica Type 212CD. Norveška dodatno produbljuje vojnu suradnju s Velikom Britanijom i Njemačkom, a ovog mjeseca održane su i zajedničke vježbe oko otoka Jan Mayen.

'Zemlje NATO-a sve su češće u našim vodama', rekao je ministar Sandvik.

Dodao je da je obrana Svalbarda dio planiranja NATO-a, no lokalne vlasti istodobno pokušavaju zadržati što nižu razinu napetosti.

Svalbard je iznimno ranjiv

Lokalne vlasti posebno brine činjenica da je infrastruktura na otočju vrlo ograničena.

U Longyearbyenu, glavnom norveškom naselju na Spitsbergenu, postoje samo dva podmorska internetska kabela, jedna zračna luka, jedan rezervoar vode i elektrana na dizel koja ovisi o opskrbi izvana.

Gradonačelnik Longyearbyena Terje Aunevik rekao je da vlasti već imaju plan za brzu evakuaciju stanovništva u slučaju naglog pogoršanja sigurnosne situacije.

'U tom smo pogledu prilično ranjivi', rekao je Aunevik.

U tijeku su velika ulaganja u infrastrukturu, uključujući izgradnju još dva spremnika za vodu, koja bi trebala biti dovršena oko 2029. godine.

Na terenu, međutim, Barentsburg i dalje izgleda prije kao ostatak nekog drugog vremena nego kao potencijalno žarište budućeg sukoba. Nekoliko desetaka dotrajalih zgrada rasuto je po padini, iz stare termoelektrane izlazi dim, a sovjetska zastava s čekićem i srpom vijori se na hladnom arktičkom vjetru.

Ne mora početi okupacijom

Upravo je pitanje što bi se dogodilo u slučaju ozbiljnijeg incidenta ono što najviše zabrinjava neke NATO-ove dužnosnike.

Rusija bi, prema mišljenju norveškog stručnjaka Stålea Ulriksena, u teoriji relativno lako mogla zauzeti Svalbard, primjerice prebacivanjem specijalnih snaga iz sjeverne Rusije i zauzimanjem zračne luke. No on smatra da je takav scenarij malo vjerojatan.

Problem je što Moskva možda ne bi morala ići toliko daleko.

Myklebost smatra da bi Rusija mogla iskoristiti neku kriznu situaciju koja bi pogodila njezine državljane na Svalbardu, a zatim poslati snage za upravljanje krizom. Takav bi potez mogao biti dovoljno nejasan da odmah ne aktivira članak 5 NATO-a, koji predviđa kolektivnu obranu članica.

'Najgori mogući scenarij bio bi da Moskva vidi priliku za testiranje kohezije NATO-a', rekla je Myklebost.

U takvom bi se slučaju, prema njezinu scenariju, Norveška mogla obratiti saveznicima za pomoć, dok bi se istodobno postavilo pitanje kako bi Washington reagirao.

'Možda Norveška bude tražila pomoć saveznika, a onda Donald Trump kaže: Ne – nećemo riskirati naše dobre dogovore s Rusijom zbog tog malog otoka', rekla je.

Upravo zato Svalbard danas predstavlja neobičan sigurnosni problem za NATO: riječ je o norveškom teritoriju koji je pod zaštitom međunarodnog ugovora, na kojem živi rusko stanovništvo i koji se nalazi na strateškom području između Arktika i sjevernog Atlantika.

Za sada NATO nema javno objavljene planove o značajnom povećanju pomorske ili zračne prisutnosti oko otočja. No dok se ruske hibridne aktivnosti u Europi šire, a odnosi Moskve i Zapada ostaju napeti, strah da bi upravo Svalbard mogao postati mjesto na kojem će se testirati granice savezništva više se ne smatra tek teorijskim scenarijem.