Za većinu studenata traženje posla ujedno znači i traženje ravnoteže. Novac je važan, ali jednako je važno da posao ne počne određivati kada se može na predavanje, koliko će ostati vremena za učenje ili hoće li tijekom ispitnih rokova biti moguće jednostavno manje raditi.

Klasični studentski poslovi često podrazumijevaju unaprijed dogovorene smjene. Nekome to savršeno odgovara, a drugome - osobito ako se raspored na fakultetu mijenja iz tjedna u tjedan - više znači mogućnost posao prilagoditi ostatku života.

Takav model Wolt je u Hrvatskoj pokrenuo 15. svibnja ove godine. Ideja je jednostavna: student koji dostavlja putem Wolta nema fiksno raspoređene smjene ni propisan minimalan broj sati, nego sam odlučuje kada će biti dostupan za rad. Dakle, jedan tjedan može raditi više, drugi manje, a tijekom zahtjevnijeg ispitnog razdoblja napraviti pauzu. Slobodnije razdoblje između dva semestra, nekoliko sati nakon predavanja ili večer bez drugih obveza mogu postati vrijeme za dodatnu zaradu.

Od prijave do prve dostave bez odlaska u ured

I sam ulazak u posao osmišljen je tako da bude što jednostavniji. Prijava se obavlja online, uz unos potrebnih podataka i učitavanje dokumenata, a Wolt navodi da se oprema potrebna za dostavu studentu može dostaviti na kućnu adresu. Nakon toga nema klasičnog rasporeda smjena. Student sam odlučuje kada će se uključiti i koliko će raditi, a putem aplikacije ima pregled zadataka i zarade. Može birati i koje će ponuđene dostave prihvatiti.

Studentski model dodatna je mogućnost suradnje namijenjena studentima, uz druge modele koji već postoje na platformi. U ovom modelu studenti posao obavljaju izravno za Wolt putem studentskog ugovora, dok partnerima dostavljačima, ovisno o njihovim potrebama i okolnostima, na raspolaganju stoje i drugi oblici rada, poput direktnog zaposlenja, suradnje putem agregatora ili rada kroz vlastiti obrt.

Zarada se ne obračunava prema tome koliko je dugo netko samo bio dostupan u aplikaciji, nego prema obavljenim zadacima i prijeđenoj udaljenosti. Iz Wolta navode da je model postavljen tako da ukupna zarada po efektivnom satu rada ostane iznad zakonski propisane minimalne studentske naknade.

Prema Zakonu o obavljanju studentskih poslova, studenti imaju pravo i na uvećanje naknade za rad noću, nedjeljom, blagdanom i za prekovremeni rad. Wolt navodi i da se isplate u ovom modelu obavljaju svakih 15 dana.

Sve to pokazuje zašto je fleksibilnost ključna kada je riječ o studentskom radu. Nije nužno riječ o tome da mladi ‘ne žele raditi’ ili da odbacuju klasične poslove, već različitim ljudima odgovaraju različiti načini rada. Studentu kojem se raspored često mijenja može biti važno da sam odlučuje kada će raditi. Nekome drugome više će odgovarati stabilan raspored, unaprijed određen broj sati i fiksna mjesečna primanja.

Nije svaki radnik na platformi isti

Platformski rad često se stavlja pod jednu etiketu, iako iza iste aplikacije mogu stajati vrlo različiti ljudi. Netko dostavu vidi kao povremeni studentski posao. Drugome je to dodatni izvor prihoda uz drugi posao. Treći želi raditi samostalno, a nekome je važnije klasično zaposlenje i sigurnost koju ono donosi.

Wolt zato zagovara model u kojem na tržištu paralelno mogu postojati različiti legalni oblici rada. U kompaniji smatraju da ne postoji jedno rješenje koje odgovara svima te da bi mogućnost izbora trebala ostati važan dio platformskog gospodarstva.

Studentski model jedan je od primjera takvog pristupa. Još je mlad i, kako navode iz Wolta, trenutačno se postupno razvija, a fokus je na iskustvu i fleksibilnosti studenata koji su ga odabrali.

Wolt usto navodi da unutar kompanije postoje primjeri ljudi koji su počeli kao dostavljači, a poslije prešli na poslove u korisničkoj podršci ili drugim timovima. Za dio ljudi platformski posao tako može biti samo privremena zarada, a za druge prvi kontakt s kompanijom i početak drukčijeg profesionalnog puta.

Fleksibilnost nije isto što i odsutnost pravila

Naravno, veća fleksibilnost otvara i pitanje kako osigurati slobodu izbora i pritom zaštititi ljude koji rade preko digitalnih platformi? Podsjetimo, Hrvatska priprema izmjene Zakona o radu povezane s prenošenjem europske Direktive 2024/2831 o platformskom radu.

Studentski model nije izravno zahvaćen dijelom rasprave koji trenutačno najviše zabrinjava Wolt i druge platforme. Studenti u ovom modelu imaju izravan odnos s Woltom, a sporno pitanje odnosi se na agregatore, odnosno posredničke tvrtke koje zapošljavaju ili angažiraju ljude koji potom rade putem platforme.

Za Wolt je pitanje agregatora dio šire priče o tome koliko će različitih načina rada u budućnosti biti dostupno. Na predložene izmjene očitovala se Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u ime platformi među kojima je i Wolt Wolt, Glovo, Bolt i Uber, a posebno osporavaju odredbe o solidarnoj odgovornosti. Sporna im je, kažu, odredba o solidarnoj odgovornosti.

Prema njihovu tumačenju, predloženi model značio bi da platforma solidarno odgovara za određene neispunjene obveze agregatora prema radnicima, neovisno o tome je li sama platforma postupala odgovorno i provjeravala poslovanje tog partnera. Platforme ne osporavaju potrebu zaštite radnika. Njihova je pozicija da odgovornost treba povezati i sa stvarnom mogućnošću kontrole te s time je li platforma poduzela razumne korake kako bi spriječila nepravilnosti.

Važeći Zakon o radu već predviđa solidarnu odgovornost platforme, ali joj omogućava oslobađanje od nje ako dokaže da agregator uredno prijavljuje radnike, podmiruje trošak plaća i nema porezni dug.

Što znači 'sigurna luka'

HUP i platforme zato predlažu model takozvane 'sigurne luke', temeljen na dužnoj pažnji. Prema tom pristupu, platforma koja je provjerila registraciju agregatora, njegovu solventnost i urednost isplata te poduzimala mjere kada bi uočila nepravilnosti ne bi trebala automatski odgovarati za svaki njegov propust. S druge strane, ako je platforma znala ili je prema okolnostima trebala znati da partner ne izvršava obveze prema radnicima, a nije reagirala, odgovornost bi i dalje postojala.

Sama europska Direktiva državama članicama ne propisuje jedan konkretan model solidarne odgovornosti. Članak 3. traži uspostavu odgovarajućih mehanizama zaštite za osobe koje rade preko posrednika, među kojima navodi, 'gdje je primjereno', i sustave solidarne odgovornosti.

Rasprava se zato ne vodi o tome trebaju li radnici biti zaštićeni, nego kako tu zaštitu urediti.

Iz perspektive Wolta, preširoko postavljena odgovornost mogla bi destimulirati suradnju platformi s agregatorima i tako smanjiti broj mogućih modela rada na hrvatskom tržištu. To je pozicija kompanije, a konačan oblik zakonskih izmjena tek treba pokazati kakav će model Hrvatska odabrati.

Jedan model ne mora odgovarati svima

Tu se priča vraća na studente kojima pitanje tržišta rada vjerojatno ne počinje člankom nekog zakona ni europskom direktivom. Počinje pitanjem mogu li posao uklopiti između predavanja i ispita, mogu li jedan tjedan raditi više, a drugi manje i mogu li pritom računati na jasno definirana prava i uvjete.

Budućnost rada ne mora značiti zamjenu jednog modela drugim, već više mogućnosti između kojih ljudi mogu birati ovisno o tome gdje se u tom trenutku nalaze u životu. Za studenta to može biti nekoliko sati dostave između fakultetskih obveza. Za nekoga drugoga izravno zaposlenje, samostalni rad ili angažman preko druge tvrtke.

Wolt smatra da dobra regulacija treba čuvati dvije stvari koje se ponekad pogrešno postavljaju kao suprotnosti, a to su zaštita radnika te mogućnost da sami odaberu način rada koji im u tom trenutku najviše odgovara.