Prema pisanju The New York Timesa, ovaj 63-godišnji političar postao je ključna figura u Putinovoj ratnoj i propagandnoj mašineriji.

Od mladog reformista do 'Putinova vojnika'

Sergej Kirijenko je 1998., sa samo 35 godina, nakratko postao premijer Rusije, kad mu je zbog mladolikog izgleda i meteorskog političkog uspona, dodijeljen nadimak 'Kinder Surprise' - po popularnom čokoladnom jaju s iznenađenjem. Nakon što je Rusija iste godine bankrotirala, brzo je prešao iz liberalnog političkog spektra u službu Kremlja. Jednom je, upitan o svojim uvjerenjima, izjavio: 'Sada nemam uvjerenja, ja sam Putinov vojnik.'

Kirijenko je nositelj crnog pojasa u aikidu, japanskoj borilačkoj vještini koja se temelji na iskorištavanju protivnikove energije protiv njega samog. Isto tako, poznato je da ga zanimaju metode sovjetske filozofske škole prema kojoj se društvo može preoblikovati odozgo.

Tijekom karijere bio je i 11 godina na čelu Rosatoma, državne nuklearne kompanije, gdje je izgradio mrežu utjecajnih kontakata, uključujući bankara i medijskog magnata Jurija Kovalčuka, bliskog Putinovu krugu. Upravo ga je Kovalčuk, prema izvorima, vratio u sam vrh vlasti 2016.

Mozak političkih operacija

Kao prvi zamjenik šefa Putinova kabineta, Kirijenko vodi politički najosjetljivije operacije Kremlja: organizirao je pseudoreferendume u okupiranim dijelovima Ukrajine, guši domaću oporbu, širi državnu kontrolu nad internetom te kreira propagandu za škole i kulturne institucije. U okviru projekata 'Lideri Rusije' bira i postavlja nove lojalne kadrove u ključne administrativne pozicije, uključujući i okupirana ukrajinska područja.

Preuzeo je i nadzor nad društvenim mrežama, uključujući VKontakte, te potaknuo razvoj ruske državne aplikacije za razmjenu poruka koja je postala obvezna na svim novim pametnim telefonima.

Uloga u ratu u Ukrajini

Iako navodno prije invazije nije dijelio Putinovu opsesiju Ukrajinom, Kirijenko je brzo postao jedan od glavnih arhitekata politike Kremlja prema toj zemlji. Osim što je organizirao referendume bez međunarodnog legitimiteta u anektiranim dijelovima Ukrajine, osmislio je 'patriotske' lekcije za škole, sustavno uklanjao antiratne glasove iz javnog života te podupirao umjetnike i kulturne radnike koji promiču proratnu ideologiju.

Prema navodima opozicijskih izvora, bivši prijatelji i suradnici koji su mu se politički suprotstavili, poput Ilje Jašina, završili su u zatvoru - uz tvrdnje da je upravo Kirijenko imao ključnu ulogu u njihovoj eliminaciji iz političke scene.

Oportunist bez ideologije

Kirijenkov portfelj nije ograničen samo na Ukrajinu. On koordinira ruske aktivnosti u 'proruskim' regijama bivšeg SSSR-a poput Abhazije, Južne Osetije, dijelova Moldavije i Gruzije, preuzimajući zadaće od ranije utjecajnih, ali politički palih Putinovih savjetnika, poput nekad utjecajnog Dmitrija Kozaka, jednog od rijetkih ruskih političara koji se protivio invaziji.

Suradnici i protivnici slažu se u jednoj ocjeni: Kirijenko nije ideolog, već pragmatičan i izuzetno učinkovit operativac. Njegov bivši kolega Boris Nadeždin opisuje ga kao čovjeka koji 'ne pokušava provoditi vlastite planove, nego samo izvršava zadatke'. Sam Kirijenko voli reći da 'u igri bez pravila pobjeđuje onaj tko ih stvori'.

Ako bi Putin kojim slučajem bio prisiljen okončati rat u Ukrajini, Kirijenko bi, kako piše The New York Times, bio taj koji bi takav potez prodao javnosti kao veliku pobjedu. I dok njegovo ime na Zapadu još uvijek ne izaziva snažne reakcije, u Moskvi je jasno da 'Kinder Surprise' više nije politička nepoznanica, već jedan od ključnih stupova Putinove moći.