Uoči sastanka Donalda Trumpa i Vladimira Putina, naveliko se piše o mogućem dogovoru koji bi Ukrajinu prisilio na odricanje od dijela teritorija u zamjenu za potencijalni prekid vatre ili povlačenje ruskih snaga iz drugih područja. Trump je jučer rekao da će na tom sastanku procijeniti može li se s Putinom uopće pregovarati, a da će vjerojatno uslijediti drugi sastanak na kojem bi trebao biti i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

Rusija je do sada inzistirala na predaji četiriju ukrajinskih oblasti koje je ilegalno anektirala 2022.: Luhanska, Donjecka, Zaporižja i Hersona. Međutim, čini se da Rusija sada odstupa od te linije. Prema pisanju nekoliko američkih medija, Rusija je navodno u razgovorima s Trumpovim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom zahtijevala da se Ukrajina povuče iz Luhanska i Donjecka te prizna Krim kao dio Rusije. Zauzvrat, linija fronta u Zaporižju i Hersonu bila bi zamrznuta - što znači da bi dio tih regija ostao pod Ukrajinom.

Prema pisanju Timesa, pak, Rusija i SAD razgovarali su o izraelskoj okupaciji Zapadne obale kao mogućem modelu za okončanje rata u Ukrajini. Prema tom scenariju, Rusija bi zadržala vojni i gospodarski nadzor nad okupiranim dijelovima Ukrajine putem vlastitog upravnog tijela, oponašajući izraelsku upravu nad Zapadnom obalom koju je okupirao 1967. od Jordana.

Talijanske novine Corriere della Sera objavile su u ponedjeljak intervju sa savjetnikom Kremlja Viktorom Suslovom. Suslov je naglasio da je jedna o Putinovih opcija sporazum o povlačenju Ukrajine samo iz regije Donbas, u zamjenu za povlačenje ruske vojske iz Sumske, Dnjepropetrovske i Harkivske oblasti. Osim toga, dodao je, postoje i drugi politički zahtjevi, poput odricanja Ukrajine od članstva u NATO-u, demilitarizacije i federalizacije zemlje.

No Zelenski je prošlog vikenda odrješito rekao kako nije spreman odreći se Donbasa kako bi spasio Kijev.

'Ne damo Donbas!', zagrmio je ukrajinski predsjednik jer bi ga, kako kaže, Rusija iskoristila kao odskočnu dasku za nove ofenzive, prije svega na Harkivsku oblast u kojoj se nalazi i drugi najveći ukrajinski grad.

Predaja Donabasa prije svega bi zahtijevala izmjenu ukrajinskog ustava, prema kojem bi o promjeni teritorija trebalo glasati stanovništvo, koje zasad nije sklono toj opciji. Ekonomski gledano, Ukrajina bi ostala bez značajnih nalazišta sirovina, ali i službeno bez vrlo važne luke u Mariupolju, povezanog s Krimom i Sredozemljem. To bi značilo i da stotine tisuća ljudi postaju izloženi represiji i prisilnim migracijama.

Zašto je Donbas za Rusiju važniji od ostatka Ukrajine?

U Donbasu unatrag 11 godina bjesni rat: 2014. tamošnji proruski separatisti proglasili su Luhansku i Donjecku oblast neovisnim 'narodnim republikama'. Nakon faze otvorenih borbi između separatista i ukrajinske vojske, Drugi sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je krhkim prekidom vatre i uspostavom 'kontaktne linij' koja je odvojila dijelove pod kontrolom Ukrajine od separatističkih područja u pograničnom pojasu s Rusijom.

Potom je Rusija 21. veljače 2022., tri dana prije početka invazije na Ukrajinu, službeno priznala ove 'narodne republike'. Formalna aneksija uslijedila je krajem rujna iste godine, kad je Putin regije Doneck, Luhansk, Herson i Zaporižje proglasio 'novim ruskim regijama'.

Administrativne jedinice (oblasti) Luhansk i Doneck, poput poluotoka Krim, spadaju u ukrajinske oblasti u kojima je posebno veliki broj stanovnika naveo ruski kao materinji jezik. Tamo je udio etničkih Rusa također relativno visok. Slična situacija je i u susjednim oblastima Zaporožje i Harkiv, kao i u Odesi na sjeverozapadnoj obali Crnog mora. Inače, etnički Rusi samo na Krimu čine većinu stanovništva.

Nakon 'narančaste revolucije' poslije predsjedničkih izbora 2004. i 'Euromajdana' 2014. godine, tu je otpor zapadnoj orijentaciji Ukrajine bio posebno jak, ali se s njim nije slagala većina. Ipak, militantni ruski separatisti, najvjerojatnije uz podršku Moskve, uspjeli su uspostaviti kontrolu nad dijelovima te regije. Istovremeno, Kremlj je iskoristio vakuum moći u Kijevu kako bi anektirao poluotok Krim.

'To su dva od brojnih primjera u kojima su Rusi postupali po principu 'prilika čini lopova', kazao je Andreas Heinemann-Grüder, stručnjak za istočnu Europu u Bonskom međunarodnom centru za konverziju (BICC) za DW 2022.. Iza toga, ističe, nije stajao neki plan velikih razmjera.

Koje je povijesno objašnjenje?

Jug današnje Ukrajine, kao pogranična regija Carske Rusije, a kasnije i Sovjetskog Saveza, bio je pod većim utjecajem Rusije od drugih dijelova zemlje. Donbas je sve do sredine 19. stoljeća bio jedva naseljen. No, tada je zbog nalazišta ugljena postao najznačajniji centar ruske industrijalizacije.

'U to vrijeme, u Ruskom carstvu je javna upotreba ukrajinskog jezika bila potisnuta i ruski, kao jezik obrazovanja, postajao je sve dominantniji', objasnio je 2022. za DW povjesničar Guido Hausmann s Leibniz instituta za istočne i jugoistočne europske studije (IOS) na Sveučilištu u Regensburgu.

'Istodobno, mnogi stanovnici ruskih ruralnih krajeva pohrlili su u novu industrijsku oblast', dodao je Hausmann.

Tijekom kratkog razdoblja neovisnosti 1918. godine, Donbas nije pripadao Ukrajini. Potom je, tijekom sovjetske ere, još više Rusa naseljeno u toj regiji, objašnjava on. Gledajući te činjenice, relativno veliki broj ljudi tamo bi zapravo mogao osjećati povezanost s Rusijom ili čak sa Sovjetskim Savezom: 'Ipak, ljudi u Donbasu su uvijek govorili ukrajinski i većina i danas ima jaku vezu s Ukrajinom', kaže Hausmann.

Politolog Heinemann-Grüder također smatra potpuno pogrešnim da se na temelju etničke pripadnosti ili materinjeg jezika u ukrajinskom stanovništvu mogu izvesti zaključci o nacionalnom identitetu: 'Čak se i u nekim bataljunima ukrajinske vojske koji su se borili protiv separatista 2014./2015., govorio se ruski.'

No u godinama uoči formalne ankesije 2022. naglo se smanjila i upotreba ruskog jezika: 'Ako je i bilo kakvog doprinosa formiranju ukrajinske nacije, to su bile ruske agresije od 2014.', kaže Heinemann-Grüder. 'Ruske bombe su zaista ujedinile Ukrajinu', dodao je.

Ekonomski interesi

Za Sovjetski Savez nakon završetka Drugog svjetskog rata su sibirske industrijske regije postale važnije od Donbasa, dok je on za Ukrajinu, s druge strane, sve do 2014. godine predstavljao najvažniju industrijsku oblast. S izbijanjem sukoba je značaj Donbasa opao, jer su mnogi rudnici - posebno u separatističkim područjima - napušteni ili su u vrlo lošem stanju. Tijekom rata su uništena i druga industrijska postrojenja i infrastruktura.

Gospodarska moć regije nije odlučujuća za Rusiju, kaže povjesničar Hausmann, ali jest za Ukrajinu i njenu ekonomsku neovisnost: 'Jedan od odlučujućih ratnih ciljeva Rusije je da se Ukrajina učini dugoročno ovisnom od Rusije – politički, kulturno, kao i ekonomski.'