Stjenice muče čitavu Europu, ali u Mađarskoj su detektirani paraziti koji se njima hrane i mogli bi vratiti prirodni balans. Prozori, plahte, odjeća, razni dijelovi stana ili kuće: svugdje u vašem domu u ovim ljetnim danima mogu vas izluditi stjenice – kao da komarci nisu dovoljni.

Ovi mali i napasni kukci muče mnoge ljude diljem Hrvatske, pa čak i eksperte za ova bića, kao što je Milivoj Franjević, izvanredni profesor zagrebačkog Šumarskog fakulteta u Zagrebu, kojem smo se javili upravo zbog te teme, a on nam je kazao da nije iznenađen time što u ovom razdoblju novinari žele kontaktirati s njim.

'Puna su mi usta, nos, odjeća, sve mi je u stjenicama, tako da svake godine u ovo doba ljude zanima postoji li neko rješenje. Moram reći, nažalost, da nema lakog rješenja za ovaj problem', sažeo je Franjević kroz smijeh za tportal.

Dvije vrste: Najgora je posjetitelj iz SAD-a

S 20 godina staža i kao djelatnik Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, navodi nam da stjenice dugo muče ljude u Hrvatskoj, ali i diljem Europe.

'Prvo su detektirane u istočnom dijelu Hrvatske, na području Spačve, znači Uprava šuma podružnica Vinkovci, i od tada su se širile prema zapadu. Tako da je to problem koji je prerastao granice Hrvatske jer se proširio Europom do Poljske, Francuske, znači praktički cijeli ovaj dio kontinentalne Europe ima problema s tom invazivnom stranom vrstom koja je jako polifagna, što znači da dolazi u većem broju drvenastih vrsta, ali prvenstveno je ipak vezana uz hrast lužnjak i kitnjak na našem području', rekao je Franjević za tportal.

Objasnio je da postoje dvije vrste stjenica. Jedna je mrežasta stjenica platane, koja sama po sebi nije problem i u Hrvatskoj postoji već 40 godina, jer platane kao vrsta drveća nisu prirodne, ali postaje problem u urbanim šumama. No tu je i druga vrsta, hrastova mrežasta stjenica, a ona se u ove krajeve doselila iz Sjeverne Amerike te je u Hrvatskoj uočena oko 2013. godine.

'Ova vrsta napada skupinu bijelih hrastova, kojih u Europi itekako ima, i što se tiče vrsta, a i površine, uspjela je postići brojnost populacije koju sad imamo i zapravo je jako malo mogućnosti da to riješimo', upozorio je naš sugovornik.

Grizu ljude kad nemaju biljnih sokova: Niti je to korisno njima niti opasno za nas

Osim u šumama, hrastova i drugog drveća ima u gradovima poput Zagreba, pa ne čudi to da stjenice završe i u domovima ljudi. Franjević navodi da problemi s ovim kukcima krenu u svibnju, kada prekinu svoje zimsko mirovanje.

'Krenu se razmnožavati i odlažu jaja s donje strane lista u karakterističnim nakupinama da bi iz njih izašle ličinke koje ne lete. Međutim u periodu smo u kojem se ta proljetna generacija razvila i sada leti, razmnožava se te je prisutna, uočljiva, jednostavno je imamo posvuda', kaže izvanredni profesor Šumarskog fakulteta.

Kako ovi kukci završe svugdje, pa tako i u stanovima, iako u njima nema hranjivih sastojaka koje crpe iz biljaka, tako ponekad znaju 'posegnuti' i za ljudima, stoga pitamo našeg sugovornika jesu li opasni za nas.

'Budući da su visoke temperature, stjenice su pod stresom zbog gubitka tjelesne tekućine pa iako se ne hrane krvlju ljudi i životinja, često znaju ubosti. Time pokušavaju nadoknaditi tekućinu, iako od toga nemaju koristi jer se hrane isključivo biljnim sokovima. Njihovi ugrizi nisu opasni za ljude i životinje jer u slini nemaju enzime kojima bi sprječavale koagulaciju krvi ni toksične žlijezde. Eventualno kod osjetljivih ljudi može doći do lokalne iritacije samo zbog fizičkog probijanja kože, ali ničega drugog', umiruje nas Franjević.

Pomaže li njihovo suzbijanje ili dezinsekcija? 'Riješit ćete to u stanu, ali...'

Budući da je posrijedi invazivna vrsta, bilo je pokušaja suzbijanja stjenica u Hrvatskoj, ali to je bilo uzaludno. Franjević ističe da je više razloga zbog kojih je takvo stanje u prirodi, ali i u kućanstvu. Naprosto, kaže, bolje je spriječiti nego liječiti fizičkim barijerama.

'Upotreba insekticida je prilično ograničena u šumama. Zbog zakonskih regulativa i normi jednostavno danas nemate registrirana sredstva koja biste mogli koristiti, a i to je opet diskutabilno. Ako suzbijete stjenice na nekom području, uvijek s onog područja na kojem niste provodili suzbijanje imate njihov povratak na tretirano područje. Kemijske metode suzbijanja nisu učinkovite, nisu smislene, a za zaštitu od njihova ulaska u kuću najbolje je koristiti mreže protiv komaraca', savjetovao je stručnjak.

Na tom tragu možete zaboraviti i na kućne trikove poput octa ili sličnih namirnica. Upitan o pozivanju stručnih službi za dezinsekciju, Franjević navodi da se to može napraviti, ali je diskutabilno i ne bi to preporučio.

'Riješit ćete to u stanu, ali već iduće otvaranje prozora ili bilo kakav izlazak vraća vas u tu situaciju. Kao i s komarcima u uvjetima klimatskih promjena, koje svake godine dovode do pojave i dolaska novih vrsta, to je nešto s čime moramo naučiti živjeti', istaknuo je.

Dezinsekcijske službe primaju dojave o stjenicama: Upozorenja oko putovanja

Iako Franjević ne savjetuje dezinsekciju, ako baš stvarno to želite, imate i tu opciju, stoga neki ljudi pozivaju istrebljivače u pomoć. Lana Lužanac, voditeljica DDD službe (Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija) u tvrtki Zagrebački ekološko-sanitacijski higijenski servis, kaže da tijekom ljeta zaprimaju upite oko uklanjanja stjenica.

Naglašava da one nisu uzročnici bolesti, ali svojim ugrizima noću uzrokuju nesanicu, stres i nelagodu ljudima. Također, nisu znak nečistoće te se mogu pojaviti i u najčišćim sobama.

'Stručnu pomoć savjetujemo zatražiti već prilikom prve opravdane sumnje, osobito ako je pronađena živa jedinka, jaja, tragovi kapljica krvi u krevetu ili se ubodi ponavljaju tijekom noći. Samostalno korištenje različitih insekticidnih sprejeva često ne daje željeni rezultat i može otežati suzbijanje jer se stjenice mogu povući dublje u skrovišta ili proširiti u druge dijelove prostora. Preventivni tretmani bez utvrđenih znakova prisutnosti stjenica u pravilu se ne preporučuju. Prostor bez znakova infestacije nije potrebno ni preporučljivo izlagati pesticidima, ponajprije jer može doprinijeti razvoju otpornosti insekata na pesticide, ali i otežati otkrivanje problema', objasnila je Lužanac za tportal.

Opisujući dezinsekcijski postupak, navela je da njihovi stručni timovi obrađuju krevete, podnice, madrace, tapecirani namještaj, rubove prostorija, okvire slika i pukotine, a često je, kaže, zbog njihovog životnog ciklusa i mogućnosti da se jaja naknadno izlegu potrebno provesti više tretmana u odgovarajućim razmacima.

Osim toga, stjenice mogu doletjeti u stan, no Lužanac upozorava i na mogućnost njihova unosa te je navela nekoliko savjeta pomoću kojih se to može izbjeći.

'Građani prije i nakon tretmana dobivaju detaljne upute o pripremi prostora, postupanju s odjećom i posteljinom, privremenom napuštanju prostora, prozračivanju i povratku ljudi i kućnih ljubimaca (...) Prilikom putovanja preporučujemo pregled madraca, kreveta i uzglavlja te izbjegavanje odlaganja kofera na krevet ili neposredno uz njega. Nakon povratka kući važno je pregledati prtljagu i odjeću (na balkonu, dvorištu, u kadi i slično), čak ih i usisati prije nego što se unesu u prostor. Prilikom kupnje rabljenog namještaja posebno je važno pregledati spojeve, pukotine i tapecirane dijelove prije unošenja u stan', navela je.

Mađarski paraziti kao tračak prirodne nade

U međuvremenu, Franjević, koji kaže da su dezinsekcijski napori u kućanstvu ograničenog i kratkotrajnog učinka, najavio je da nas čeka još jedna generacija stjenica u rujnu. Nakon toga, već u listopadu, stvari će se smiriti.

'Sniženjem temperatura, gubitkom lista, one se povlače na prezimljavanje i zapravo do idućeg proljeća bude mir', objasnio je.

Dok kemijske intervencije nisu uspjele suzbiti ove invazivne insekte u drveću, priroda ima svoj način balansiranja. Franjević je istaknuo da se takva prirodna rješenja već naziru i to u nama susjednoj zemlji.

'Pojavilo se nekoliko zanimljivih znanstvenih radova u Mađarskoj o određenim vrstama parazitoida koji napadaju stjenicu, tako da je moguće u budućnosti očekivati smanjenje tog problema, ali ne i njegov nestanak. Parazitoidi su uvijek vrstno specifični i u hranidbenom lancu uspostavljaju odnos ravnoteže u sustavu. Sve vrste kukaca imaju gradacijske krivulje i razdoblja u kojima napreduju. Zatim se pojave bolesti ili druge vrste koje ih reduciraju, a tako se uspostavlja prirodna ravnoteža', zaključio je Franjević, napominjući da ni ti parazitoidi neće biti opasni, ali ni iritantni ljudima, kao što je to slučaj sa stjenicama.