Ne morate se maknuti daleko od golemih betonskih i staklenih struktura u kojima su smještene monolitne institucije EU-a u Bruxellesu prije nego što se suočite s problemom koji najviše dijeli europske partnere: migracijom. A zabrinjavajuće vijesti govore da se brojke novopridošlih migranata približavaju onima iz 2015. kada je pažnja Europe bila usmjerena na migrantski val
Nekoliko kilometara od sjedišta Europske komisije u Bruxellesu, deseci samaca svake noći spavaju na ulicama čekajući priliku da se prijave za azil i nadaju se da će pronaći utočište. Nedavno čak i djeca moraju provoditi noći vani, piše Politico.
'Ljudi mi ne dopuštaju da spavam ispred njihovih vrata ili trgovina, tako da svake noći mijenjam poziciju', kaže Sabahoon, 21-godišnji afganistanski izbjeglica koji je stigao u Belgiju prije otprilike mjesec dana. 'Nemam sklonište, nemam liječnika, nemam hranu.'
Očajna situacija s kojom se Sabahoon suočava na ulicama Bruxellesa odražava širu krizu koja prolazi uglavnom nezapaženo u cijeloj regiji. Diljem EU-a broj tražitelja azila ove godine je porastao, dosegnuvši mjesečne brojke neviđene od šokantne izbjegličke krize 2015.
vezane vijesti
Diljem zapadne Europe sustavi obrade ulazaka u državu već rade otežano. 'Pritisak migranata se širi na manje zemalja nego 2015.', rekla je za Politico belgijska državna tajnica za azil i migracije Nicole de Moor, koja zaziva da Europa reagira.
Nastavi li se dosadašnji trend dolazaka, Austrija će ove godine dobiti onoliko zahtjeva za azilom koliko ih je bilo na vrhuncu krize 2015. godine. Vlada je počela smještati izbjeglice u šatore zbog nedostatka smještaja. Ovu su mjeru nevladine organizacije kritizirale kao 'nehumanu' i 'koju je apsolutno moguće izbjeći'.
Ipak, pitanje dolaska migranata jedva da je zabilježeno kao glavna politička tema u 2022. Vlade su umjesto toga zaokupljene ekonomskim posljedicama pandemije i rata u Ukrajini. 'Mi smo u izbjegličkoj krizi, ali tome se pridaje manje pozornosti jer se u isto vrijeme događaju dvije do tri druge krize', rekao je belgijski premijer Alexander De Croo.
Možda postoji i drugi razlog za nedostatak pažnje. Od 2015. politička se slika i pristup prema migrantima promijenio. Zakoni u nekim zemljama postali su ograničeniji pod pritiskom desničarskih antiimigracijskih stranaka.
Tražitelji azila stoga su sve više koncentrirani u manjem broju zemalja zapadne Europe, dijelom zato što ih neke države poput primjerice Danske aktivno pokušavaju odvratiti. Kopenhagen, tradicionalno popularno odredište za tražitelje azila, ima samoproglašenu politiku nultog azila. Prošle godine samo je 2.099 osoba zatražilo azil u zemlji, u usporedbi s 21.315 u 2015. godini.
Nova švedska vlada, kojoj je potrebna parlamentarna potpora krajnje desnih Švedskih demokrata, također planira smanjiti broj azilanata kojima je dopušten ulazak.
Ove strože politike stavljaju dodatni pritisak na preostale sustave registracije i smještaja u zapadnim zemljama, od kojih su neki postupno ukinuti tijekom pandemije.
'Prije pet godina imali smo jednako toliko ljudi i mogli smo se nositi s tim', kaže David Vogel iz nevladine organizacije Liječnici bez granica. Tvrdi da problem na ulicama u Bruxellesu nije sve veći broj tražitelja azila, već način na koji se belgijska vlada nosi s krizom.
Belgija nije jedina. Pojedinačne horor priče mogu se pronaći i drugdje u regiji. U Nizozemskoj je smrt tromjesečne bebe u registracijskom centru za tražitelje azila šokirala zemlju. Tijekom ljeta vlada se složila proširiti sklonište za migrante po cijeloj zemlji, ali nekoliko lokalnih zajednica odbilo je preuzeti svoj dio.
Nakon što je zatišje u dolascima, skenulo pažnju s teme migranata za vrijeme pandemije koronavirusa, sada anti-imigrantski stavovi rastu jednako kao što rastu i brojke pridošlih migranata. U Austriji vlada se nalazi pod pritiskom protuimigrantskih oporbenih političara dok se istovremeno bori osigurati smještaj za sve veći broj onih koji traže zaštitu.
Najnoviji podaci pokazuju da je u srpnju broj zahtjeva za azilom u EU dosegao preko 70.000 već treći mjesec zaredom, slično izbjegličkoj krizi 2015., prema Agenciji EU za azil. Od tada je nekoliko pojedinačnih zemalja EU-a izvijestilo o još većim brojevima. Oni dolaze povrh 4,31 milijuna ukrajinskih izbjeglica koje su se registrirale u EU-u od izbijanja rata i koje ne moraju proći kroz isti postupak azila. Također je vjerojatno da će sve više Ukrajinaca potražiti utočište u EU ove zime, kako se uvjeti u zemlji s energetskom infrastrukturom pogoršavaju, navodi se u dokumentu koji je pripremila Češka Republika, koja predsjedava Vijećem EU.
Može li se išta učiniti prije nego što bude prekasno ili će Bruxelles obratiti pozornost tek kada EU ponovo bude u potpunoj kriznoj situaciji?
Unatoč godinama truda, pokušaji osmišljavanja jedinstvenog odgovora EU uglavnom su propali. Sjeverne i zapadne zemlje zabrinute su zbog dolaska migranata iz obalnih država u koje stižu, dok ove mediteranske zemlje inzistiraju na obveznom sustavu redistribucije tražitelja azila koji se iskrcavaju na njihovim obalama. Mađarska, Poljska i Austrija odlučno se, primjerice, protive bilo kakvoj vrsti obvezne relokacije migranata.
Kada švedska vlada koju podupire desnica početkom sljedeće godine preuzme rotirajuće predsjedanje EU-om od Čeha, malo je vjerojatno da će pokrenuti razgovore koji bi osigurali da svaka država prihvati razmjeran broj migranata.
Belgija neće uspjeti staviti migraciju na dnevni red EU-a 'jer mnoge zemlje to žele odgoditi', rekao je Theo Francken, bivši belgijski državni tajnik za azil i migracije, koji je sada član oporbe. 'Jedini način da se to promijeni je ako Njemačka ponovno upadne u ozbiljne probleme.'
Belgijska državna tajnica De Moor, međutim, tvrdi da da se sve više na europskoj razini osjeća da bi migracije opet mogle biti problem i da je odlučna pogurati promjene. 'Neke zemlje već pojačavaju kontrolu unutarnjih granica', rekla je. 'Ovo je iz čistog očaja. U međuvremenu, tragedije se odvijaju na vanjskim granicama Europe. Ako ne uspijemo u migracijskoj reformi, vrlo sam pesimistična u pogledu budućnosti.'
Drugi dijele taj pesimizam. Gerald Knaus, austrijski stručnjak za migracije koji je bio ključan u osmišljavanju sporazuma o izbjeglicama između EU i Turske potpisanog 2016., rekao je: 'Zajednička europska vanjska politika na granici je pushback (odbijanje migranata).'
Mnoge zemlje EU-a to rade bez ikakvih pritužbi, rekao je, a ukupna će se slika vjerojatno samo pogoršati s novim priljevom izbjeglica iz Ukrajine. 'Nitko u Europi se ne priprema za ovo', zaključuje.
