'Gospođa Kerepčić, kada je preboljela svoju tugu nakon smrti supruga, zaključila je da mora pomoći i drugim obiteljima, i to tako da ispriča svoju priču. Kasnije je došla na ideju da bi bilo dobro pojačati njezino iskustvo pričama drugih obitelji. Kad je prikupila 20 priča, došla me je upoznati sa svojom idejom. Kao predsjednik HUAB-a shvatio sam važnost tog pothvata pa sam je podržao i smatrao to sjajnom idejom. Tekstovi su mi se jako svidjeli. Bilo je minimalnih korekcija i onda smo odlučili da tome damo još jednu jaču dimenziju i uključimo u to i Hrvatski liječnički zbor i Hrvatsku Alzheimer alijansu. Svi su se složili da je to značajno, jer će biti od pomoći obiteljima oboljelih te istovremeno javnost upoznati s njihovim problema’, smatra dr. Mimica.

Oboljeli kao da ne postoje

Knjiga se sastoji od 20 priča obitelji koje su skrbile za svoje članove oboljele od Alzheimera, uključujući i dvije priče slovenskih državljana koje su u knjizi napisane na slovenskom jeziku. Na taj način se praktično pokazuju problemi s kojima se njegovatelji doista susreću.

'Tu su zapravo sve priče jako dobre, neke su čak i malo komične. I to je dobro, jer onda na jednu ozbiljnu stvar gledamo s malo, usudio bih se reći, vedrije strane. To su istinite anegdote, ali ozbiljne ljubavne priče koje su se dogodile, a u kojima obitelji pokazuju s kolikom su ljubavlju skrbile za svoga člana. Kroz ove priče se vidi evolucija obitelji koje se u početku ne snalaze, a poslije kako uče prepoznati simptome tako postepeno svoje iskustvo prenose na druge ljude koji se susreću s Alzheimerom', navodi dr. Mimica.

Prof. Mimica kaže kako je zadovoljan posjećenošću promocije, jer je okupila više od 120 ljudi različitih struka, što bi mogao biti pokazatelj da će knjiga biti čitana i tražena. To bi trebao biti dobar vjetar u leđa društvu za manju stigmatizaciju ove bolesti.

'Knjiga je zaista realna, kao i priče koje se nalaze u njoj. Svojom sam probila led, a kako mi je suprug bio neurolog, ja sam Alzheimera na drugačiji način doživjela. O ostalim iskustvima sam željela pisati budući da sam vidjela koja se nepravda događa obiteljima i oboljelima od Alzheimera. Tužno je vidjeti kako se prema njima društvo ponaša, kao da takvi više nikome ne trebaju', kaže Ljiljana Kerepčić, autorica knjige.