RANIJE PRESUĐENO

Presuda Perišiću ne amnestira Srbiju od agresije na Hrvatsku

02.03.2013 u 07:00

Bionic
Reading

Srbija očekivano likuje nakon oslobađanja Momčila Perišića, nekadašnjeg načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije, od optužbi za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tijekom ratova s početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Perišića je oslobodilo žalbeno vijeće nakon što je u prvom stupnju bio osuđen na 27 godina zatvora

U komentarima nakon presude srbijanski političari i mediji se slažu da je riječ o vrlo važnoj presudi jer nitko iz vrha tadašnje jugoslavenske vojske nije osuđen za ratove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, čime se navodno potvrđuje teza da službeni Beograd nije vojno sudjelovao u tim ratovima. Srbijanski premijer Ivica Dačić je izjavio da je ta 'presuda od velikog značaja za Srbiju i srpski narod zato što negira optužbe o navodnoj agresiji Vojske Jugoslavije na BiH i Hrvatsku'.

Trebamo odmah reći da takva konstatacija jednostavno nije točna kada je u pitanju Hrvatska, a ne želeći ići u dublje analize za Bosnu i Hercegovinu. Kao što je odvjetnik generala Gotovine Luka Mišetić odmah nakon presude komentirao na Twitteru, ta veza je dokazana na suđenju šefu nekadašnje srpske paradržave u Hrvatskoj, Milanu Martiću.

Njega je Haški sud osudio na 35 godina zatvora kao sudionika zločinačkog pothvata kojem je na čelu stajao tadašnji srbijanski vlastodržac Slobodan Milošević. On je ujedno, čisto da primijetimo, i nekadašnji stranački šef današnjem srbijanskom premijeru Dačiću. Kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata kojemu je cilj bio osnivanje ujedinjenog srpskog teritorija kroz nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s područja pod Martićevom kontrolom još se navode Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko Simatović, Jovica Stanišić i Dragan Vasiljković

Osim toga, četiri visoka časnika nekadašnje JNA, koja je 1991. godine pretvorena u isključivo srpsku vojsku kojom se upravljalo iz Beograda, osuđena su za ratne zločine u Hrvatskoj. Za zločine u Vukovaru Mile Mrkšić je osuđen na 20, Veselin Šljivančanin na deset godina zatvora, a zbog napada na Dubrovnik viceadmiral Jugoslavske ratne mornarice Miodrag Jokić osuđen je na sedam, dok je general Pavle Strugar dobio sedam i pol godina zatvora.

Zbog toga pojedini analitičari tvrde da hrvatska tužba protiv Srbije za genocid pred Međunarodnom sudom pravde u Haagu ima više šanse za uspjeh nego što je imao neuspješan pokušaj BiH i pored činjenice da je u toj zemlji počinjeno znatno više zločina, jer je direktna veza Beograda sa zločinima daleko vidljivija.

Za Srbiju i vezu službenog Beograda s naoružanim formacijama koje su činile zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je od Perišićeva suđenja, jer on je ipak u vrh Vojske Jugoslavije došao tek kad je rat već bio u punom zamahu, puno važnije suđenje dvojcu Stanišić-Simatović.

Njih dvojica su na početku rata upravljali Službom državne bezbednosti Srbije (SDB) koja je tada imala direktnu kontrolu nad vođama pobune u Hrvatskoj te je sudjelovala u formiranju zloglasnih paravojnih formacija poput Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Crvenih beretki Milorada Ulemka Legije koje su počinile mnoge zločine. Bez obzira na buduće haške presude, agresija vojske kojom se upravljalo iz Beograda,  kako god se zvala, već je sudski dokazana.