Apsorpcija sredstava iz fondova EU-a ne može biti bolja ako ne pokažemo, ili priznamo, kakvo je stvarno stanje. Nijedna dosadašnja vlada, međutim, nije imala hrabrosti uhvatiti se u koštac sa stvarnim brojkama, kaže tportalova komentatorica. No, ističe, od iduće godine više nema mjesta muljanju: konačno izlazimo iz financijske perspektive 2007. - 2013. i neće biti moguće trpati kruške i jabuke u isti koš
Državnim proračunom za 2017. godinu optimistično je najavljen porast korištenja sredstava iz fondova Europske unije (EU) i drugih pomoći na otprilike 11,2 milijarde kuna. Članovi Vlade zaduženi za proračun u svojim su medijskim istupima naglasili da takvo planiranje pokazuje da je strategija Vlade poboljšati apsorpciju fondova EU-a u sljedećem razdoblju.
Što je novo u ovakvim najavama, pomislit ćete, no 2017. predstavljat će svojevrsnu prekretnicu u izvještavanju cjelokupne javnosti o iskorištenosti fondova EU-a jednostavno zato što ćemo konačno izaći iz financijske perspektive 2007. - 2013. i neće biti moguće trpati kruške i jabuke u isti koš.
Vrlo često, naime, upozoravam na činjenicu da apsorpcija sredstava iz fondova EU-a ne može biti bolja ako ne pokažemo, ili priznamo, kakvo je stvarno stanje, no nijedna dosadašnja vlada nije imala hrabrosti uhvatiti se u koštac sa stvarnim brojkama.
Kreativna matematika
Najčešći i najjednostavniji način mazanja očiju javnosti jest prikazivanje tijeka novca, to jest uplata i isplata, kao stvarnog rezultata iskorištenja sredstava za pojedinu godinu. Tako će vam za 2016. reći da je uplaćeno oko sedam milijardi kuna, ali neće iznijeti podatak o tome kako smo iskoristili sredstva za 2013., 2014. i 2015. pojedinačno. Informacija o tome da smo iskoristili sedam milijardi u 2016. prikazuje uplate po programu IPA, tzv. malom ESIF-u (Europski strukturni i investicijski fondovi) za razdoblje 2007. – 2013. te vjerojatno dio 2014., ali ne govori koliko smo novca imali u svakoj pojedinoj godini i koliko smo od tog novca iskoristili, a koliko vratili.
Prikaz iskorištenosti sredstava u postocima jednako je irelevantan jer se izbjegava prikazati postotak ugovorenih i isplaćenih sredstava po godini za koju je određena alokacija. Stoga vam podatak da je iskorišteno 50 posto od nečeg neodređenog ne govori baš puno, zar ne.
Upravo će zato 2017. biti posebna jer ćemo prvi put biti u situaciji da se država počne pripremati za to da se stope ugovorenih i isplaćenih sredstava prikazuju samo za financijsku perspektivu 2014. - 2020. Bez pretpristupnog razdoblja i druge polovice 2013. Planiranih 11,2 milijarde rezultat su uplata koje će nastati po prošlim razdobljima, ali je za očekivati da će se u 2018. takve uplate odnositi samo na ovu financijsku perspektivu, pa će i brojke biti nešto manje.
Konačno realan prikaz stanja
Najpoštenije bi bilo pokazati alokacije za svaku pojedinu godinu, i to po prioritetnim osima, koliko smo ugovorili, a koliko potrošili, uz napomenu da se sredstva troše prema pravilu N+3. Stoga nije realno da će alokacija za, primjerice, 2015. biti potrošena odmah.
Takvom metodom ćemo imati realan prikaz stanja, moći ćemo lakše pratiti situaciju u pojedinim sektorima te ćemo znati gdje su potrebne jače intervencije, a upravo bi nam to trebao biti cilj. Do tog trenutka svaki statistički podatak o EU sredstvima u RH treba uzeti s malom zadrškom.
