RAZGOVOR S MILOŠEVIĆEVIM TUŽITELJEM

'Pozivanje kapetana Dragana u Haag bila je velika greška'

  • Autor: Ante Srzić
  • Zadnja izmjena 04.04.2011 10:08
  • Objavljeno 04.04.2011 u 07:00
Geoffrey Nice 2

Geoffrey Nice 2

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

S Geoffreyem Niceom, bivšim tužiteljem Haškog suda u slučaju Miloševića, ali i Darija Kordića, razgovarali smo tijekom njegova boravka u Zagrebu o predviđanjima raspleta suđenja Anti Gotovini, pogreškama u radu Tužiteljstva tijekom suđenja Miloševiću i političkoj manipulaciji ovim sudom

Kako danas gledate na slučaj Milošević? Krivite li sebe zbog nekih poteza i bi li nešto drugačije napravili danas, kada slučaj gledate s distance?

Odvjetnik koji gleda na slučaj unazad te i dalje misli da ništa ne bi napravio drugačije, bio bi prilično neozbiljan odvjetnik. Što se tiče slučaja Milošević, ne mislim da je bilo ključnih pogrešaka u strategiji, ali bilo je nekih (velikih) pogrešaka. Za jednu od njih odgovoran je cijeli odvjetnički tim, a riječ je o pozivanju kapetana Dragana. Kako je on došao, možda je najbolje ne raspravljati, ali bila je pogreška njega zvati za svjedoka Tužiteljstva i kao posljedica toga najbolji dokazi, jedan od dva najbolja dokaza u slučaju, dokaz o slavlju u Kula centru Crvenih bereteki ili kako su se službeno zvali od 1986. Jedinice za specijalne operacije (JSO). Taj materijal otkriva način i uvjete pod kojima je 1991. Milošević utemeljio Crvene beretke. Isto tako pokazuje koliko im je bilo važno da se njihovo postojanje i povezanost s Miloševićem drži u tajnosti, što je nama bio jako važan dokaz za njihovo stanje svijesti, odnosno njihovo sazanje da to što to rade te jedinice nije za javnost. U sudnici je kapetan Dragan namjerno pokušao umanjiti važnost ovog dokaznog materijala jer je sasvim promijenio svoje stavove. On nije nikada trebao biti pozvan kao svjedok Tužilteljstva, a osobito ne da kao svjedok uvede te videozapise od velikog značaja za dokazivanje kriminalnih namjera samog Miloševića. To je bio jedan vrlo neugodan trenutak za Tužiteljstvo. To smo poslije tijekom daljnjeg proteka suđenja ispravili, ponavljajući dijelove s tog videozapisa preko drugih svjedoka, uključujući svjedoke obrane koje je zvao Milošević. To nije bila strateška greška, to je bila samo jedna pogrešno donešena odluka koja je mogla završiti neugodno za cijeli slučaj.

Počinili smo i druge propuste koje smo, na sreću, uspjeli ispraviti. Primjerice, tu su dokazi o zločinu u Račku na Kosovu, koji su bili osporeni od strane obrane. Kada smo mi kao Tužiteljstvo trebali parirati dokazima koje je počela uvoditi Obrana Miloševića, otišli smo na Kosovo ponovo istražiti slušaj i završili s rezultatima boljim nego što smo se mogli nadati. To je bio trenutak kada je trebalo puno hrabrosti za upustiti se u ponovno istraživanje, ne znajući s kakvim ishodom će to završiti. No što se tiče strategije i definiranja kriminalnog plana za sva tri sukoba na području bivše Jugoslavije (Hrvatska, BiH i Kosovo), ne žalim ni zbog čega te smatram da se strategija pokazala ispravnom. Te činjenice još uvjek stoje i postoje kao izvor informacija o tim događajima, bez obzira na to koju bi presudu suci donijeli. To se vidi i u tome što se naš rad na Miloševićevu slučaju upotrebljavao i još upotrebljava na drugim slučajevima, poput slučajeva Milutnović, Perišić, Stanišić i Simatović i drugima koji se jos vode na Tribunalu.

Neki smatraju da se Milošević ubio u Haagu. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Ne znam ništa izvan službenog izvještaja ICTY-ja, u kojemu se navodi da je doživio srčani udar.

Lucija Bušić

Lucija Bušić

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić


Kako se sjećate Miloševića kao osobe?

Nemam baš puno dojmova, u smislu da je dolazio dan za danom na sud s izrazom lica kao da nosi masku. Nije si dopuštao da se nasmije, to je učinio samo nekoliko puta. 'Maskom' se želio predstaviti kao rezolutna, snažna osoba pred sudom. Nije vodio svoj slučaj kao pravnik i pri unakrsnom ispitivanju svjedoka - žrtava znao je biti bezosjećajan i neugodan. Zbog te stalne maske snažnog vođe koju je nosio nisam uspio saznati ništa o njemu kao osobi. No to ni nije bio moj posao. Ja sam bio tamo da predočim dokaze o zločinima koji su se protezali na gotovo cijelo jedno desetljeće. Milošević i njegova politička de facto i de iure uloga općeprihvaćenog srpskog vođe. Moja dužnost je bila da u svjetlu njegove individualne kriminalne odgovornosti dokažem njegovu kriminalnu namjeru za veliki raspon zločina koji su se događali u dugom vremenskom razdoblju.

Rasplet u nekoliko slučajeva u Hrvatskoj se čeka s posebnom pažnjom. Kakvu presudu očekujete na suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku i šestorici bosanskih Hrvata u slučaju Herceg-Bosne?

Ne znam dovoljno o tim suđenjima da bih mogao odgovoriti na vaše pitanje.

Više od 104 tisuće ljudi su poginule u ratu u Bosni i Hercegovini te još oko 14 tisuća u Hrvatskoj. Smatrate li da je Haag donio pravdu žrtvama?

To je teško pitanje i smatram da teško da itko može na njega odgovoriti sada. Rezultat ovih suđenja možda je drugačiji od svrhe ovoga suda, koja je bila zamišljena kada je utemeljen. Na primjer, u početku je sud bio zamišljen da pridonese pomirenju i privede sve zločince pravdi… Vrlo plemeniti ciljevi. Ti ciljevi, ako ih analitički promatrate, nisu dosegnuti. Ako nisu dosegnuti, znači li to da među građanima država nastalih na prostorima bivše Jugoslavije pravda nije ravnomjerno raspoređena? Ne znam, ja ne mogu odgovoriti na to pitanje. To vi morate reći.

Ipak, sud je ispunio neke druge ciljeve. Npr. dokumentacija koja je ostala iza suđenja, ne samo u slučaju Milošević, nego i u drugim slučajevima, je od vrlo velikog značaja. Riječ je o dokumentaciji koja inače nikad ne bi bila dostupna, poput iskaza svjedoka koji su vidjeli te užasne zločine, ali tu su i drugi događaji o kojima govorimo na prezentaciji knjige 'Rat u brojkama'. Mnoge od tih ekspertiza ne bi bile dostupne. Bi li pravda donijela bolje zapise o ovim događajima? Možda bi, jer je to i svrha pravde.

Treća stvar je sagledavanje i razumijevanje sukoba poput ovoga i njegovih uzroka. Ovi materijali korisni su u svrhu educiranja ne samo građana, nego i političkih i vojnih vođa kada se budu suočili sa sličnim situacijama u budućnosti. Moći će reagirati i učiniti bolje stvari nego što je to učinjeno ovdje. To su vrlo veliki i važni doprinosi ICTY-ja. Je li on donio pravdu građanima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova, nije na meni da procjenjujem, nego na vama koji ste živjeli i nastavili živjeti na prostorima gdje su se zločini dogodili.

Manipulira li politika ICTY-jem?

Jasno je da je ovaj sud utemeljen s političkim mandatom. U tome nema ničega lošeg jer je svrha bila donijeti pomirenje u regiju. Kad se sudi za masovne zločine koji su rezultat političkog nasilja, politike će u suđenjima uvijek biti. Učinio je ranjivim političare koji su smatrali da mogu izbjeći kriminalnu odgovornost za masovne zločine. U suđenju Miloševiću koje sam vodio, na početku i kraju bilo je prilika kada sam bio svjestan napora unutra samog Tužiteljstva, ponekad uspješnih, da se utječe na tijek suđenja za interese koji se ne mogu jednostavno opisati kao interesi pravde. Ja sam se politiziranju Tužilaštva opirao kada god sam primjećivao da se to događa.

Možete li usporediti novoga glavnoga tužitelja Serga Brammertza i bivšu tužiteljicu Carlu del Ponte?

Nikad nisam radio s gospodinom Brammertzom.

Gledajući sa strane?

Posljedice očite želje za osobnom medijskom promocijom, koja je obilježila osmogodišnji mandat Carle del Ponte, nisu prisutne u  Brammertzovu radu. Neosporno je da je za ovaj sud najbolje da se njegov rad sudi po dokazima i presudama, a ne po medijskim izjavama njegovih visokih dužnosnika.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi