Sandra Crnković, povjerenica Sindikata komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske za Grad Zagreb, poručuje da sudska odluka može usmjeriti štrajk, ali da njegovo završavanje ovisi o pregovorima. U HRT-ovu ‘Studiju 4’ kritizirala je ponude poslodavaca i način na koji ih Grad predstavlja javnosti te odbacila tvrdnje da iza sindikata stoji politika.
Upozorava da presude za Holding i ZET o legalnosti štrajka mogu biti različite jer je riječ o zasebnim postupcima, prenosi HRT.
‘Moramo biti svjesni da, što se tiče presuda, odluke mogu biti različite. Ovo su dva štrajka, dva pregovaračka odbora i dvoje kolektivnih pregovora. U ZET-u je kolektivni ugovor istekao 30. ožujka 2026., a u Holdingu 15. svibnja 2026.’, kaže Crnković.
Pozicije sindikata opisuje kao jednake, zbog čega oba sustava istog dana ulaze u štrajk. Prema njezinim riječima, pregovori dugo traju bez konkretnih ponuda poslodavaca, iako sindikati svoje prijedloge dostavljaju pisano, najprije za nematerijalna, a potom za materijalna prava. Kolege iz ZET-a u pregovore kreću mjesec dana prije sindikata Holdinga.
'Ostali smo iznenađeni ponudom'
‘U vrijeme kolektivnih pregovora bilo je odugovlačenja. Prve ponude smo dobili tek u postupku mirenja oko 1. rujna. Ostali smo iznenađeni jer je ponuda dana na način "ili, ili, ili". Ono što se komunicira u medijima nije bilo na stolu u postupku mirenja’, tvrdi.
Dodaje da sindikati razgovaraju samo s upravama poduzeća, dok s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem nemaju izravne sastanke na kojima bi mogli objasniti prijedloge. Paket zahtjeva Holdinga, kaže, tijekom razgovora razbija se na alternativne ponude.
Crnković osporava i prikaz povećanja plaća u javnosti. Navodi da su sindikati pristali odgoditi povećanje od 4,4 posto, predviđeno za 2025., do 1. siječnja 2026. Zato smatra pogrešnim predstavljati ga kao novo povećanje za ovu godinu.
‘Ponudu od sljedećih 4,5 posto dobili smo tek na zadnjem sastanku mirenja. U postupku mirenja spustili smo osnovicu s 19 na 12 posto’, kaže.
Razlike postoje i oko indeksacije. Sindikati traže usklađivanje s rastom bruto plaća u Gradu Zagrebu, po uzoru na gradske zaposlenike i neka druga društva. Poslodavac, prema njezinim riječima, nudi indeksaciju prema inflaciji, uz mogućnost dodatnih pregovora ako ona bude četiri ili pet posto. Smatra da javnost ne dobiva jasnu sliku te ponude.
Političku pozadinu sindikalnog djelovanja odbacuje.
‘Na to se ne obazirem jer znam da iza mog rada i rada mojih kolega ne stoji politika. Pitanje je koliko bi danas bilo kojoj politici odgovarao ovakav štrajk u Zagrebu. Nisam sigurna, kada se to komunicira, što iza njega stoji’, kaže.
Ponavlja da od gradonačelnika nema poziva na izravne razgovore. ‘Štrajk se mora završiti za pregovaračkim stolom, druge nema, samo je pitanje kada’, poručuje.
Kritizira i objavljivanje platnih lista radnika. Svoju je spremna dati na uvid: ima 32 godine staža, a najveći koeficijent za srednju stručnu spremu dobila je nakon 25 godina rada. No upozorava da na primanja drugih zaposlenika utječu smjenski rad, porezne olakšice i druge okolnosti.
'Politika je okrenula javnost protiv nas'
‘Ali ovako objavljivati liste radnika sa smjenskim radom, ljudima koji žive izvan Zagreba, imaju olakšice... To je teško kada politika okrene cijelu javnost prema vama’, kaže.
Na primjedbe da sindikati loše predstavljaju svoje zahtjeve odgovara da se ne bave marketingom, nego zastupaju radnike čijim potpisima dobivaju legitimitet za štrajk. Objavljene platne liste smatra neprimjerenim načinom komunikacije.
U administraciji i naplati potraživanja, gdje radi, odaziv na štrajk opisuje kao golem. Nužni poslovi ipak se obavljaju i određuju u hodu, uz komunikaciju s poslodavcem. Kao primjer navodi velik predstečaj zbog kojeg danas osiguravaju potrebne zadatke, naglašavajući odgovornost štrajkaškog odbora i sindikata prema radnicima koje zastupaju.
Potvrđuje i pritiske na zaposlenike da ne štrajkaju. Na prijavljene slučajeve, kaže, reagiraju štrajkaški odbor i poslodavac, ali dio radnika ne želi ih prijaviti.
‘Bilo ih je, to je ogroman sustav, 5500 radnika, ali štrajkaški odbor reagira na sve njih. Poslodavac također reagira kada ih prijavimo. Ima i pritisaka koje ljudi ne žele prijaviti. Ljude se pritišće da ne sudjeluju u štrajku koji je njihovo ustavno pravo’, zaključuje Crnković.