Macan je u RTL-ovu Direktu kod Mojmire Pastorčić ocijenio da je informacija o plaći autobusnih vozača od 2000 eura otežala štrajkašima pridobivanje podrške.

‘Većina novinara nema takve plaće, rade prekovremeno i rade sve isto’, rekao je.

Smatra da su novinari objavljena primanja uspoređivali s vlastitima, a na izvještavanje su možda utjecala i osobna uvjerenja ili simpatije prema Gradu. Nezadovoljstvo je, kaže, pojačao izostanak minimalnog prijevoza, osobito prema bolnicama.

Macan primjećuje da se ovaj put drukčije gleda na radnike koji nisu u štrajku. Dok ih se ranije često osuđivalo zbog nesolidarnosti, vozačica tramvaja na liniji 17 postala je zvijezda. Dio ljutnje prema njoj povezuje s njezinom podrškom Možemo!.

'Igraju se igrice'

Spomenuo je i slanje kontrole te naknadnu objavu o besplatnim vožnjama. ‘Igra se cijelo vrijeme, igraju se igrice’, rekao je.

Grad je, prema njegovu mišljenju, pridobio simpatije upozorenjima građanima kako se organizirati bez prijevoza. To je pomoglo izbjeći kaos prvog dana, ali su se ljudi potom opustili pa je drugog dana bilo više automobila.

Ipak, smatra da su Grad i sindikati trebali ranije upozoriti javnost na spor. Za razliku od štrajkova u školama i vrtićima, kada su roditelji dobivali upute o prihvatu djece, građani su sada morali sami tražiti rješenja.

Posebno je teško starijima, bolesnima i onima s manje novca, kojima ni taksiji nisu uvijek bili dostupni. Solidarnost građana zato smatra najpozitivnijim dijelom situacije. Pohvalio je i prijevoznika koji je vozio pacijente do Rebra prije ponovne uspostave autobusne linije.

Mnogo ovisi o sudskoj odluci

Ako sud štrajk proglasi nezakonitim, Macan očekuje brže razrješenje i nove pregovore. Presuda u korist sindikata mogla bi, smatra, produljiti spor na štetu građana.

Sumnja da bi HDZ-u odgovaralo organiziranje takvog štrajka jer bi prihvaćanje zahtjeva Vladu moglo suočiti sa sličnim traženjima. Državni proračun, kaže, ima manje prostora od gradskog, ali ni Zagreb nema neograničene mogućnosti. Zato smatra legitimnim upozorenje da bi prihvaćanje zahtjeva moglo povećati cijene javnih usluga.

‘Svaki štrajk je ucjena, samo je pitanje tko će izdržati i koliko će izdržati’, rekao je, upozoravajući da prekid usluga remeti svakodnevicu.

‘Mislim da bez tramvaja možemo puno dulje nego bez Čistoće’, dodao je. Nakupljanje otpada i neugodni mirisi, osobito za vrućeg vremena, mogli bi pojačati pritisak za dogovor. Spomenuo je štrajkove koji su trajali sedam ili devet dana te ocijenio da će se zahtjevi za rješenjem pojačati kada građani dosegnu granicu izdržljivosti.