Analiza neovisnog ruskog portala Meduza otkriva zašto su dronovi potpuno promijenili način ratovanja i kako je ukrajinska operacija 'Vivaldi' pokazala prednosti, ali i ograničenja nove taktike.

Rat u Ukrajini sve manje nalikuje sukobima u kojima velike oklopne formacije probijaju neprijateljske linije i brzo napreduju duboko u protivnički teritorij. Umjesto toga, bojištem dominiraju male skupine pješaka, bespilotne letjelice i dugotrajno iscrpljivanje neprijateljske obrane.

Prema opsežnoj analizi Meduze, obje su vojske razvile metode kojima mogu ostvarivati lokalne uspjehe, ali zasad nisu pronašle način da ih pretvore u strateški preokret.

Paradoks suvremenog ratovanja jest u tome što su ruske i ukrajinske snage sve učinkovitije u otkrivanju i uništavanju protivničkih ciljeva, ali istodobno sve manje sposobne za brzo napredovanje.

Operacija 'Vivaldi': Ukrajinci potisnuli rusku vojsku

Jedan od najzanimljivijih primjera nove taktike jest ukrajinska operacija 'Vivaldi', provedena na području sjeverno od Limana, nedaleko od rijeke Sjeverski Donjec.

Ukrajinski zapovjednici tvrde da su uspjeh ostvarili zahvaljujući novim metodama ratovanja, no pojedinosti ne žele otkriti kako bi ih mogli ponovno primijeniti.

Prema analizi Meduze, pripreme za operaciju počele su još u svibnju. Ukrajinske snage mjesecima su sustavno slabile obranu ruske 20. kombinirane armije.

Glavni cilj nisu odmah bile neprijateljske pješačke pozicije, nego sustavi koji su omogućavali njihovu obranu: opskrbni pravci, operateri dronova, sredstva elektroničkog ratovanja i izviđačka infrastruktura. Tek nakon što su ti elementi znatno oslabljeni, ukrajinska pješadija krenula je u završne napade na ruske položaje.

Ruske snage naposljetku su se povukle s gotovo svih položaja zapadno od rijeke Čorni Žerebec koje su zauzele tijekom prethodne godine.

Ukrajinska vojska napredovala je između 10 i 20 kilometara. Iako to nije velik pomak na karti, operacija je imala znatnu operativnu važnost jer je oslabila ruski raspored snaga na prilazima Slavjansku. Ipak, ukrajinsko napredovanje zaustavljeno je kod nove obrambene linije, gdje su ruska artiljerija i dronovi ponovno uspostavili učinkovitu obranu.

Zašto su dronovi gotovo zaustavili velike ofenzive?

Meduza ističe da je upravo razvoj bespilotnih sustava jedan od glavnih razloga zbog kojih je rat zapao u dugotrajnu pozicijsku borbu. Izviđački dronovi omogućuju gotovo neprekidno promatranje velikih dijelova bojišta, a udarni dronovi mogu brzo napasti otkrivene ciljeve.

Zbog toga je postalo iznimno teško neprimjetno koncentrirati tenkove, oklopna vozila, topništvo ili veće pješačke postrojbe. Problem se više ne odnosi samo na prvu crtu bojišta. Područja desetke kilometara iza nje također su izložena stalnom izviđanju i napadima.

Posljedica je velika promjena vojne taktike.

Dok su se još 2024. koristile jurišne skupine od desetak ili petnaestak vojnika, tijekom 2025. njihov broj postupno se smanjivao. Danas se napadi često izvode skupinama od samo dva vojnika, a ponekad čak i pojedincima.

Takve skupine pokušavaju neprimjetno doći do neprijateljskih položaja, najčešće koristeći loše vremenske uvjete, sumrak ili druga razdoblja smanjene vidljivosti.

Rat u kojem napadaju dvojica vojnika

Nova taktika temelji se na postupnom ubacivanju malih skupina pješaka u neprijateljski raspored. Vojnici se približavaju položajima protivnika, skrivaju i čekaju dolazak drugih skupina. Kada ih se okupi dovoljno, pokušavaju zauzeti rov, kuću ili manju obrambenu točku.

Pritom dio napadača često strada prije nego što uopće stigne do cilja. Njihovo kretanje nadziru zapovjednici koji koriste izviđačke dronove i radijsku komunikaciju.

Takav način ratovanja iznimno je spor, ali omogućuje napredovanje bez okupljanja velikih snaga koje bi neprijateljski dronovi brzo otkrili. Meduza navodi da od postrojbe koja broji stotinjak vojnika u izravnom napadu može sudjelovati tek nekoliko desetaka ljudi.

Ostali se bave opskrbom, izgradnjom skloništa, nadzorom prostora, zaštitom operatera dronova i održavanjem komunikacija. Upravo su logističke postrojbe među posebno izloženima jer moraju prevoziti hranu, streljivo i opremu kroz područja koja protivnik neprestano nadzire.

Rusi koriste sličnu taktiku

Iako se ukrajinska operacija 'Vivaldi' predstavlja kao primjer uspješne prilagodbe suvremenom ratovanju, ruska vojska koristi vrlo slične metode. Prema Meduzi, ruske snage mjesecima su pripremale teren za napredovanje prema Dobropolju, jugozapadno od Kramatorska.

Sustavno su napadale ukrajinsku logistiku, operatere dronova i druge elemente obrane. Nakon takve pripreme ruska pješadija uspjela je zauzeti Dobropolje i približiti se prometnici koja vodi prema Kramatorsku.

Od siječnja 2026. rusko napredovanje na tom području iznosilo je približno 20 do 25 kilometara. No ni taj uspjeh nije prerastao u veliki proboj. Ruske snage zasad nisu uspjele nastaviti brzo napredovanje prema sjeveru.

Obje vojske tako dolaze do sličnog zaključka: moguće je postupno oslabiti i potisnuti protivnika, ali nakon svakog uspjeha slijedi nova obrambena linija koju ponovno treba mjesecima pripremati za napad.

Problem koji koči obje vojske

Jedan od zanimljivijih zaključaka Meduzine analize odnosi se na način na koji vojske nagrađuju uspjehe svojih postrojbi. Operateri dronova često se ocjenjuju prema broju uništenih ciljeva. Takav sustav može ih poticati da napadaju odmah nakon otkrivanja neprijatelja.

Međutim, za uspješnu ofenzivu ponekad je korisnije pričekati i uskladiti napade s napredovanjem pješadije. Ako se neprijateljski operateri dronova prerano napadnu, mogu promijeniti položaje i ponovno uspostaviti obranu prije početka glavnog napada.

Dodatne probleme stvaraju sustavi elektroničkog ratovanja. Postrojbe ih nerado isključuju jer se boje neprijateljskih dronova, čak i kada njihovo djelovanje ometa bespilotne letjelice susjednih jedinica.

Meduza upozorava i na problem lažnih ciljeva. Obje strane koriste vrlo uvjerljive makete vojne opreme, a sustavi nagrađivanja ponekad potiču napade na takve ciljeve umjesto temeljitije provjere njihove stvarne vrijednosti.

Sve to pokazuje da moderna tehnologija sama po sebi nije dovoljna. Presudna postaje sposobnost koordinacije različitih dijelova vojske.

Nova strategija: Najprije oslijepiti neprijatelja

Vojni analitičari smatraju da bi učinkovitiji način napredovanja mogao biti sustavno uništavanje neprijateljskih izviđačkih i udarnih sposobnosti prije početka pješačkog napada. Takav pristup opisao je i britanski Kraljevski institut za obrambene i sigurnosne studije (RUSI).

Cilj je najprije identificirati operatere dronova, sustave elektroničkog ratovanja, topništvo i logističke pravce. Zatim se koordiniranim napadima nastoji privremeno onemogućiti neprijatelju nadzor bojišta i učinkovito djelovanje protiv napadačkih snaga.

Tek tada pješadija dobiva priliku za napredovanje. Upravo je takva metoda, prema Meduzinoj procjeni, omogućila ukrajinski uspjeh u operaciji 'Vivaldi'.

Zašto su Kramatorsk i Slavjansk toliko važni?

Obje vojske trenutačno pokušavaju stvoriti povoljnije uvjete za borbe oko Kramatorska i Slavjanska, dvaju ključnih ukrajinskih uporišta u Donbasu.

Rusija nastoji zauzeti te gradove i time ojačati svoj položaj u pregovorima o budućnosti okupiranih područja.

Ukrajina, s druge strane, pokušava pokazati da ruska vojska ne može ostvariti odlučujući uspjeh unatoč dugotrajnim napadima i velikim gubicima. Operacija 'Vivaldi' oslabila je ruske položaje na sjevernim prilazima tom području, ali nije uklonila prijetnju.

Istodobno rusko napredovanje prema Kramatorsku sa zapada pokazuje da Moskva i dalje ima sposobnost postupnog osvajanja teritorija. Meduza pritom upozorava da ukrajinske tvrdnje o sprječavanju velike ruske operacije opkoljavanja treba uzeti s oprezom.

Prema rasporedu i veličini ruskih snaga, nije jasno da je Moskva uopće raspolagala kapacitetima potrebnima za tako ambiciozan manevar.