Projekt Blue Recharge, koji zajednički provode Hrvatska i Italija, razvija inovativan model očuvanja podzemnih voda kroz sustav tzv. 'plavih kredita', zamišljen po uzoru na one ugljične
(Izvorno objavio transeuropski think tank Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT) kao partner tportala u sklopu projekta EuSEE.)
Cilj je učinkovitije skladištiti vodu u prirodnim podzemnim spremnicima te tako ublažiti posljedice sve češćih suša, prekomjernog iskorištavanja vodnih resursa i klimatskih promjena.
Područje središnjeg i sjevernog Jadrana desetljećima je slovilo kao prostor bogat vodom zahvaljujući velikim krškim izvorima na istočnoj obali i izdašnim vodonosnicima sjeveroistočne Italije. No klimatske promjene, rast potrošnje i sve veći turistički pritisak tijekom ljeta doveli su do toga da se to prirodno bogatstvo više ne može uzimati zdravo za gotovo.
Poseban problem predstavlja iscrpljivanje obalnih vodonosnika, zbog čega dolazi do prodora morske vode, što ugrožava poljoprivredu i opskrbu pitkom vodom. Dodatne poteškoće stvaraju zastarjela infrastruktura, veliki gubici u vodovodnim sustavima te nedovoljno učinkovito upravljanje vodnim resursima.
Europska kohezijska politika financira niz projekata kojima se nastoji odgovoriti na te izazove. Dok su neki usmjereni na modernizaciju mreže i učinkovitije upravljanje vodom, projekt Blue Recharge fokusira se na prirodno skladištenje vode – u tlu.
Nadopunjavanje vodonosnika kao održiva alternativa
Najpoznatiji način skladištenja vode i dalje su brane i akumulacijska jezera, no postoje i manje invazivne metode. Jedna od njih je kontrolirano nadopunjavanje vodonosnika (Managed Aquifer Recharge – MAR), kojim se višak vode tijekom kišnijih razdoblja usmjerava u podzemlje kako bi bio dostupan tijekom sušnih mjeseci.
Vodonosnici se mogu puniti infiltracijskim bazenima, sustavima kanala ili bunarima kroz koje voda postupno prodire u podzemlje. U tu svrhu mogu se koristiti riječne vode, kišnica, ali i odgovarajuće pročišćene otpadne vode.
Iako se MAR koristi još od pedesetih godina prošlog stoljeća te je široko rasprostranjen u državama poput Australije i Izraela, na području Jadrana njegova je primjena dosad bila vrlo ograničena, uz nekoliko iznimaka u talijanskim regijama Veneto, Emilia-Romagna i Toscana.
Prema procjenama stručnjaka, razlog tomu leži upravo u činjenici da je riječ o relativno jeftinom i oku nevidljivom rješenju koje politički često ne privlači dovoljno pozornosti.
Hrvatsko-talijanski projekt vrijedan 1,9 milijuna eura
Blue Recharge provodi se u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska od 2024. do ljeta 2026. godine. Vrijedan je 1,9 milijuna eura, a vodeći partner je Grad Vodnjan, uz brojne javne i privatne institucije iz obje države.
'Želimo stvoriti pozitivan primjer upravljanja vodama promicanjem MAR-a kroz dobrovoljne, ali poticajne procese', objašnjava Sergio Calò, direktor mreže Venetian Cluster, projektnog partnera koji okuplja poduzeća i istraživačke institucije u područjima kulturne i ekološke baštine.
Italija i Istra kao pokusni poligoni
Na talijanskoj strani pilot područje nalazi se u dolini Mezzano, nekadašnjem močvarnom području kojim prolazi Canale Emiliano Romagnolo (CER), važna infrastruktura za navodnjavanje i razvoj suvremenih poljoprivrednih tehnologija.
Istra se suočava s drukčijim izazovima. Riječ je o krškom području bogatom vodom, ali gotovo bez površinskih vodotoka, dok se tijekom turističke sezone broj stanovnika višestruko povećava.
Budući da voda kroz krš prolazi pukotinama u stijeni, a ne kroz slojeve tla koji je prirodno filtriraju, bilo je potrebno provesti opsežna istraživanja.
Što su 'plavi krediti'?
Jedna od najzanimljivijih komponenti projekta jest razvoj tržišta 'plavih kredita', zamišljenog po uzoru na tržište ugljičnih kredita.
Ideja je da jedan 'plavi kredit' predstavlja jedan kubni metar vode vraćen u podzemne zalihe. Međutim, za razliku od emisija ugljikova dioksida, upravljanje vodom uključuje velik broj različitih korisnika i sektora.
'CO2 je jedan faktor i relativno ga je lako izračunati, ali voda uključuje nekoliko sektora: poljoprivredni, industrijski i civilni, s više operatera i nesistematiziranim podacima', komentira Calò.
Projekt zato razvija sustav certificiranja koji bi precizno mjerio stvarne koristi pojedinih projekata punjenja vodonosnika.
'Nakon brojnih testova trasiranja kako bi se provjerila stopa infiltracije i kontakt sa stijenom', objašnjava istraživačica Bojana Hajduk Černeha, 'možemo reći da je ponovno nadopunjavanje sigurno ako je potkrijepljeno rigoroznim analizama'.
Stručnjaci smatraju da bi upravo kontrolirano punjenje vodonosnika moglo pomoći u sprječavanju prodora morske vode, koji postaje sve izraženiji zbog prekomjernog crpljenja podzemnih voda i rasta razine mora.
'Dokazali smo da tlo pročišćava vodu, čak i pročišćenu otpadnu vodu, u dovoljnoj mjeri da bi se povećao tlak podzemnih voda i spriječio ovaj fenomen', ističe Hajduk Černeha.
Potrebne su i zakonske promjene
Voditelj projekta Saša Moharić iz Grada Vodnjana upozorava da MAR zasad nije jasno definiran u hrvatskom zakonodavstvu.
'Jedan od glavnih izazova leži u činjenici da koncept MAR-a nije izravno prepoznat u hrvatskom zakonodavstvu, ali već smo započeli razgovore s nadležnim institucijama kako bismo razjasnili regulatorni okvir', kaže Moharić.
U sklopu projekta već se provode konkretne mjere, među kojima je izgradnja sustava kanala s filtarskom podlogom koji povećavaju infiltraciju tijekom obilnih oborina, ali i obnova tridesetak tradicionalnih istarskih lokvi koje mogu pridonijeti zadržavanju vode u krajoliku.
Umjetna inteligencija i blockchain protiv greenwashinga
Pozitivni učinci MAR-a ne odnose se samo na povećanje zaliha vode. Takvi projekti mogu stvarati nova staništa bogata bioraznolikošću, poboljšavati kvalitetu okoliša te smanjivati onečišćenje.
Kako bi se osigurala potpuna transparentnost, partneri razvijaju sustav koji će koristiti umjetnu inteligenciju i blockchain tehnologiju. Svaki 'plavi kredit' imao bi jedinstveni identifikacijski kod, čime bi se spriječila dvostruka prodaja ili preuveličavanje okolišnih učinaka.
Platforma za trgovanje plavim kreditima već je testirana u Italiji.
'Sada', dodaje Cosima Trevisanello iz mreže Venetian Cluster, 'pokušavamo prenijeti to znanje i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini'.
Projekt je već izradio preporuke za primjenu modela na europskoj razini, s ciljem stvaranja zajedničkih standarda buduće politike upravljanja vodnim resursima u Europskoj uniji.
Ipak, pred partnerima je još mnogo izazova.
'Tijekom energetske krize ne možemo očekivati da će takvi mehanizmi postati obvezni: oni bi podrazumijevali nove, neprihvatljive troškove, stoga se moramo pozabaviti poticajima', zaključuje Calò.
Ova publikacija nastala je u sklopu projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja pripadaju isključivo autorima i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo potporu, te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.