TAJNOVITI NOBILO

Perković nije kriv, no nije naš posao da otkrijemo tko je

01.01.2014 u 19:12

  • +13

Uhićenje Josipa Perkovića

Izvor: Pixsell / Autor: Petar Glebov/PIXSELL

Bionic
Reading

'Nitko iz Hrvatske nema problema s tim koga je Josip Perković mogao spomenuti kao potencijalnog ubojicu Stjepana Đurekovića, jer nitko nije sudjelovao u toj operaciji', smatra njegov odvjetnik Anto Nobilo. Perković ostaje u pritvoru do odluci o izručenju Njemačkoj što bi se trebalo dogoditi kroz 14 dana. Nobilo je najavio i žalbu na tu odluku

Nakon što je Josip Perković rekao kako zna tko je ubojica Stjepana Đurekovića, njegov odvjetnika Anto Nobilo kaže kako u odvjetništvu nije govorio o tome, te kako nije njihov posao da daju takve informacije, već da dokažu da Perković to nije učinio, piše Dnevnik.hr

'Prvo moramo vidjeti što će se sada dogoditi. Gospodin Perković mora znati hoće li biti u Njemačkoj ili Hrvatskoj. Drugo, ne znamo hoće li biti ukinuta zastara. Ako on ne bude izručen Njemačkoj, a bude ukinuta zastara, možda Državno odvjetništvo pokrene postupak. U ovom trenutku to i se ne isplati raditi, kad imate zastaru. Nijemci nisu zaslužili, nisu nam bili dobri, pa nisu zaslužili da im damo informaciju', rekao je Nobilo.


'Hrvatska služba nije sudjelovala u toj akciji, apsolutno. Prema tome, nitko iz Hrvatske nema problema s tim. Nije naše da razotkrivamo i pokazujemo tko je što napravio. Naše je da dokažemo da Perković nije kriv. Tu ćemo napraviti neki balans. Dat ćemo dovoljno informacija da se vidi da on to nije, a sad tko je - to nije naš posao', kaže Nobilo.

Kronologija slučaja

Saborska je većina, naime, na prijedlog Vlade i uz protivljenje oporbe, 28. lipnja, svega tri dana prije ulaska Hrvatske u EU, izmijenila Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU i, među ostalim, propisala da se EUN ne odnosi na kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. kada je u na snagu stupila Okvirna odluka Europskog vijeća o EUN-u.

Vlada je obrazlagala da želi spriječiti zatrpavanje hrvatskih sudova uhidbenim nalozima, a potom i da želi zaštititi hrvatske branitelje od procesa u drugim državama, no u javnosti je protumačeno da izmjene imaju samo jedan cilj - zaštititi Perkovića od izručenja, a zakon je kolokvijalno nazvan 'lex Perković'.

Na zakonske izmjene oštro je reagirala Europska komisija, tvrdeći da Hrvatska time krši obveze preuzete u pristupnim pregovorima. Komisija je najavila i sankcije za Hrvatsku, a cijela je priča završena svojevrsnim kompromisom, tako da je još jednim zakonskim izmjenama utvrđeno da EUN bez vremenskih ograničenja na snagu stupa od 1. siječnja.

Ostala je, međutim, odredba po kojoj se izručenje mora odbiti ako se radi o kaznenom djelu za koje je nastupila zastara pa su se kroz ljeto lomila koplja oko toga je li i i kada nastupila zastara za Đurekovićevo ubojstvo.

Državno odvjetništvo ranijih je godina kao neosnovane odbacilo dvije kaznene prijave protiv Perkovića, pri čemu je protumačilo da je zastara nastupila još 1998., pozivajući se na Krivični zakon bivše Jugoslavije iz 1977. po kojem je za teško ubojstvo bila predviđena smrtna kazna, sa zastarnim rokom od 25 godina.

No, kako je Ustavom iz 1991. Hrvatska ukinula smrtnu kaznu, tužiteljstvo je protumačilo da se u ovom slučaju primjenjuje maksimalna kazna od 15 godina i jednak zastarni rok.

Takvo su tumačenje ljetos pobijali brojni stručnjaci kaznenog prava, tvrdeći da se tako kratak zastarni rok ne može primijeniti ni po zakonu koji je vrijedio 1983. ni po sadašnjem zakonu po kojemu je zastara za teška ubojstva 40 godina.

Dio ih je tumačio da je zastara nastupila tek 2008., a dio smatra da se primjenjuju zastarni rokovi koji su na snazi u trenutku pokretanja kaznenog progona te da zastara u Perkovićevu slučaju nastupa tek nakon 40 godina, odnosno 2023.

Ustavne promjene

Kako bi se obranili od tvrdnji da su vjerodostojnost Hrvatske u EU poljuljali samo kako bi onemogućili Perkovićevo izručenje, vladajući su predložili dopunu Ustava koja je trebala rezultirati nezastarijevanjem teških ubojstava.

Prijedlogu se otpočetka protivio HDZ, tvrdeći da bi takva promjena omogućila da se postupak protiv Perkovića pokrene u Hrvatskoj, što bi bio dodatni razlog da ga se ne izruči. Tražili su da se propiše kako postupak u Hrvatskoj ne može biti razlog za odbijanje izručenja ako je pokrenut tek nakon zaprimanja EUN-a.

Podršku su uvjetovali i nizom drugih ustavnih rješenja koja su vladajućima bila neprihvatljiva pa su potreban 101 glas počeli tražiti izvan HDZ-a.

Na ustavne promjene tako su pristali Hrvatski laburisti, na čije je inzistiranje prijedlog proširen nizom odredbi kojima se uređuje referendumska problematika, HDSSB koji je uspio 'progurati' odredbe vezane uz regionalizaciju te nezavisna Jadranka Kosor koja je tražila kraće stanke u zasjedanju Sabora.

Sabor je već utvrdio i konačni prijedlog, a kako bi se Ustav promijenio prije Nove godine, sazvana je izvanredna sjednica, no planovi su se izjalovili u samoj završnici, kada je HDSSB, bez prethodnih najava, na konferenciji za novinare kazao kako ipak nije spreman podržati prijedlog, ako se ne produlji rasprava o ustavnim promjenama i dodatno ne razmotre prijedlozi struke i predsjednika Republike Ive Josipovića.