Njemački kancelar Friedrich Merz potvrdio je ovih dana da je Berlin s Washingtonom postigao načelni dogovor o nabavi Tomahawka, istaknuvši da će time biti zatvorena 'važna strateška praznina' u njemačkim obrambenim sposobnostima. Merz je istodobno naglasio da će Njemačka nastaviti razvijati s partnerima u Europi sustave dugog dometa kako bi dugoročno smanjila ovisnost o američkoj tehnologiji.

Prema informacijama kojima raspolažu svjetske novinske agencije, pismo namjere o kupnji potpisano je tijekom nedavnog NATO-ova samita održanog u Ankari i to nakon što je Washington godinama odbijao njemačke zahtjeve za isporukom kopnene inačice Tomahawka.

Pojedini izvori navode da Berlin želi nabaviti do 400 projektila Tomahawk Block Vb, čija bi vrijednost mogla premašiti milijardu američkih dolara. Inače, riječ je o najnovijoj inačici projektila opremljenog dvosmjernom podatkovnom vezom koja omogućuje promjenu cilja tijekom leta, ažuriranje podataka u realnom vremenu i prilagodbu misije nakon lansiranja.

Varijanta Block Vb koristi novu višenamjensku bojevu glavu namijenjenu uništavanju širokog spektra kopnenih ciljeva, a domet projektila premašuje 1600 kilometara. Za usporedbu, najdalekometnije kopnene rakete kojima danas raspolaže njemačka vojska dosežu tek oko 70 kilometara. Radi se o višecijevnim bacačima raketa tipa Mars II, koji ispaljuju navođene rakete, vođenim topničkim projektilima tipa Vulcano, koji se ispaljuju iz haubica kalibra 155 milimetara, poput sustava PzH 2000, te najnovijim protudronovskim sustavima Garmr tvrtke Diehl Defence.

Potez uzrokovan američkim napuštanjem Njemačke

Trenutno je najsposobniji njemački sustav po pitanju dometa krstareća raketa tipa Taurus KEPD 350, a ona doseže 500 kilometara. Taj se projektil lansira iz borbenih aviona poput Tornada i koristi se za precizno uništavanje utvrđenih ciljeva, bunkera i zapovjednih središta.

Kako pišu brojni obrambeni portali, Berlin će za potrebe ispaljivanja Tomahawka morati nabaviti i američki kopneni sustav Typhon, koji služi kao transportni lanser te je poznat i kao Strateški sustav za paljbu srednjeg dometa (SMRF), a proizvodi ga Lockheed Martin i dizajniran je za pogađanje ciljeva izvan dometa raširenijih preciznih raketa, koristeći pritom Tomahawk ili SM-6.

Njemačka je donijela ovu odluku nakon što je je Pentagon odustao od ranijeg plana razmještanja američke Druge višedomenske operativne skupine (2MDTF). Taj je plan, predstavljen još tijekom administracije predsjednika Joea Bidena, predviđao trajno raspoređivanje američkih projektila dugog dometa, uključujući Tomahawke, SM-6 te buduće hipersonične projektile Dark Eagle. Istodobno su Sjedinjene Države najavile smanjenje vojne prisutnosti u Njemačkoj za oko 5000 vojnika, što je povećalo zabrinutosti Berlina u pogledu dugoročne pouzdanosti američkih sigurnosnih jamstava.

Prema ocjenama analitičara, kupnjom vlastitih Tomahawka Njemačka želi osigurati sposobnost samostalnog odvraćanja bez potpunog oslanjanja na američko razmještanje. Valja naglasiti da Berlin pritom ne vidi Tomahawk kao trajno rješenje. Njemačka, naime, sudjeluje u europskom programu Europski dugodometni napadni pristup (ELSA) s Francuskom, Italijom, Poljskom, Švedskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Desetljeća zanemarivanja

Cilj projekta razvoj je potpuno nove generacije europskih projektila dometa između 1000 i 2000 kilometara, a oni bi trebali ući u operativnu upotrebu 30-ih godina. Paralelno Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo rade na razvoju još naprednijeg oružja preciznog udara i dometa većeg od 2000 kilometara, iako se taj projekt još nalazi u početnoj fazi.

Njemačka nabava Tomahawka simbolizira kraj razdoblja koje je gotovo tri desetljeća definiralo europsku sigurnosnu arhitekturu. Naime sporazum o INF-u iz 1987. godine zabranjivao je Sjedinjenim Državama i Sovjetskom Savezu raspoređivanje kopnenih balističkih i krstarećih projektila dometa između 500 i 5500 kilometara. Ironično, među zabranjenim sustavima nalazila se upravo kopnena verzija Tomahawka, BGM-109G Gryphon, koja je tijekom Hladnog rata bila raspoređena baš u Zapadnoj Njemačkoj.

Sporazum je propao 2019. godine, nakon američkog povlačenja zbog optužbi da je Rusija razmjestila zabranjeni projektil 9M729 (SSC-8). Moskva je te optužbe odbacivala, ali je 2023. godine formalno suspendirala svoje sudjelovanje u sporazumu, čime su nestale posljednje pravne prepreke za novu utrku u razvoju i raspoređivanju projektila srednjeg dometa.

Valja podsjetiti da je Moskva od početka rata u Ukrajini ubrzala taj proces i krajem 2024. godine prvi put je borbeno upotrijebila balističku raketu Orešnik, za koju zapadne procjene navode da bi u nuklearnoj konfiguraciji mogla pogoditi gotovo sve glavne gradove zapadne Europe. Istodobno Rusija nastavlja raspoređivati projektile Iskander-M, hipersonične rakete Kinžal, a razvija i nove sustave koji bi mogli uključivati kopnene inačice projektila Cirkon.

Takav razvoj događaja prisilio je europske članice NATO-a da ponovno razmišljaju o sposobnostima konvencionalnog udara velikog dometa, desetljećima zanemarenog. Pojedini stručnjaci ocjenjuju i da njemačka nabava Tomahawka predstavlja mnogo više od obične kupnje novog naoružanja jer označava duboku promjenu u sigurnosnoj strategiji Europe, u kojoj se projektili dugog dometa ponovno smatraju ključnim sredstvom odvraćanja.

Istodobno to odražava i promijenjenu geopolitičku stvarnost. Dok Rusija ubrzano povećava svoj arsenal projektila srednjeg dometa, a europske države sve manje računaju na trajnu američku vojnu prisutnost, vlastite sposobnosti preciznog udara postaju jedan od temelja buduće obrane NATO-a. Tomahawk stoga nije samo novo oružje u njemačkom arsenalu, već simbol početka nove faze europske obrambene politike i nove utrke u razvoju projektila, a ona će obilježiti sigurnosno okruženje kontinenta idućih desetljeća.