Smješten u arktičkom krugu, Kiruga ima jedno od najvećih nalazišta željezne rude na svijetu. Zbog širenja rudnika i rizika od urušavanja tla, cijeli gradić bi se do 2035. godine trebao preseliti tri kilometra istočno. No, glavni problem je količina zemlje na raspolaganju lokalne zajednice, zbog čega grad ima trzavice sa švedskom vladom
Gradovi se dograđuju, nadograđuju, popravljaju, te kad se pokaže prilika, rastu i proširuju. Znaju to biti ambiciozni projekti, ali mali gradić Kiruna u Švedskoj odveo je prostorno planiranje na skroz novu razinu.
Kako piše medij CNBC, Kiruna je smještena 145 kilometara od Arktičkog kruga, ali cijeli grad se fizički preseljava, zajedno sa svim zgradama (2700 domova) i šest tisuća stanovnika. Prebacit će se tri kilometara istočno od sadašnjeg centra grada, kroz višedesetljetni proces čiji se završetak očekuje 2035. godine.
vezane vijesti
Cijeli projekt se smatra najradikalnijom urbanom transformacijom na svijetu, a razlog preseljenja je urušavanje tla zbog širenja rudnika željeznih ruda.
Sam projekt je doduše, krenuo još 2004. godine, ali svjetsku pozornost je dobio u kolovozu ove godine pri nevjerojatnom seljenju drvene crkve stare 113 godina. Ta selidba je trajala dva dana.
Grad rudara
Osnovan prije 125 godina, Kiruna je grad rudara te živi od rudarenja željeza koje vodi državna švedska tvrtka LKAB. No, ovaj mali grad ima najveće podzemne rudnike željeza, a uz to, jedna je od važnih lokacija Europske svemirske agencije, zbog svemirskog istraživačkog centra koji je uspostavljen u njegovoj blizini.
Upravo je LKAB najavio širenje rudnika te preseljenje grada koje će se stanovnicima kroz idućih deset godina kompenzirati s 2,4 milijardi dolara. Viši potpredsjednik za javne poslove LKAB-a, Niklas Johansoon, navodi da su stanovnici koji se sele ponuđena tržišna vrijednost za njihovu nekretninu, plus dodatnih 25 posto ili izgradnja nove kuće. Oko 90 posto stanovnika je izabralo novu kuću. Međutim cijeli projekt je naišao na problem sa državom.
'Lokalna uprava ima jako malo zemlje koju posjeduju ili koju, administrativno, mogu pretvoriti u zonu gradnje. Moraju kupiti zemlju od države, koja posjeduje većinu zemlje iznad Arktičkog kruga te tu imamo problem s uzgajivačima sobova, sukobe oko obrambenih pitanja, s prirodom...', opisao je Johansson trenutne izazove s kojima se preseljenje Kirune suočava.
Trebamo podršku i EU
Situacijom nije zadovoljan ni Mats Taaveniku, predsjednik općinskog vijeća Kirune. Iako navodi da je posrijedi veliki projekt koji će donijeti koristi europskim građanima u nadolazećim desetljećima, naveo je da se lokalna zajednica svađa i sa LKAB-om, ali i sa švedskom vladom. Za uspješan završetak ovog projekta, ističe, potrebna je ne samo veća financijska podrška švedske vlade, već i Europske unije.
'EU mora pojačati svoju podršku. Nije dovoljno samo donijeti odluku kako mi imamo strateške minerale, već nas moraju podržati političkim izjavama i naravno, novcem', rekao je Taaveniku.
Iako je CNBC kontaktirao predstavnike švedske vlade i Europske komisije, nisu dobili komentar njihove strane. U međuvremenu, Europska unija je prepoznala LKAB-ov rudnik kod Kirune kao strateški važnim.
Građani će izgubiti puno uspomena
No, uz novac, još jedan problem u selidbi Kirune su i vrlo niske temperature arktičkog podneblja. Jennie Sjöholm sa Sveučilišta u Gothenburgu navodi da je općenito veliki izazov u tom švedskom gradiću što toliko ovise o jednoj tvrtki. Selidbu grada prati već 25 godina, a kako navodi, treba uzeti u obzir da Kiruna kao arktički grad ima duge zime i snježne sezone.
Ovdje je rijetko kad -35 celzijevih stupnjeva, ali može doći i do te temperature na dulje razdoblje usred zime, a velika je razlika između -15 stupnjeva koja ovdje nije neobična i -25 stupnjeva. Već sada imamo dugu zimsku sezonu, a kada je hladno, smanjuje se ugodnost života ali i stvari postanu, da tako kažemo, lomljivije', ustvrdila je Sjöholm.
Osim što je selidba cijelog gradića veliki pothvat s fizičkim poteškoćama, on je težak i emocionalno. Konkretno, stanovnicima koji žive u tom gradiću.
'Neki od građana su tužni jer će izgubiti puno uspomena. Odrastali su kao druga ili treća generacija u tom kućama pa je to tužno. No, s druge strane, svi znaju, živimo od minerala. Kiruna je izgrađena od minerala pa stoga svaki stanovnik zna da moramo prije ili kasnije napustiti naše domove jer ovisimo o rudarskoj industriji', zaključio je Taveeniku.
