UPOZNAJTE NJIHOVE RADOVE

Ovaj bračni par arhitekata gradi nagrađivane obiteljske kuće

02.10.2016 u 12:32

  • +10

Obiteljske kuće - reprezentativni projekti osječkog bračnog para arhitekata

Izvor: Društvene mreže / Autor: Facebook

Bionic
Reading

Laskavom titulom najljepše, prema dizajnerskim i arhitektonskim portalima, okitila se kuća smještenu u Osijeku, u Splavarskoj ulici. Riječ je o modernoj obiteljskoj kući, neobičnog, zaobljenog oblika, koja doista svojom ljepotom i funkcionalnošću zapanjuje, a koju je projektirao bračni par arhitekata Helena Alfirević Arbutina i Dražen Arbutina, čija je tvrtka HD Spatium. Poklonici moderne arhitekture njome su očarani, a kuća je polučila takav uspjeh da su arhitekti dobivali čak i ponude za izradu ‘klonova’ u Švicarskoj, a što su oni odbili smatrajući nekorektnim prema investitoru i kodeksu struke. Premda zadovoljni pohvalama koje je kuća dobila, takav uspjeh, smatraju, nosi i određenu težinu

‘Ljudi vas najčešće onda identificiraju s tom arhitekturom, ne gledaju širu sliku, a to nije jedini način kako mi projektiramo’, ističe Helena Alfirević Arbutina.

A njihov način rada je jedinstven, objekti neobičnih oblika, svaki za sebe, gotovo jedno umjetničko djelo. Ipak, postoje i ograničenja.

'Često su zahtjevi za određenim oblikovanjem uvjetovani prostorno planskom dokumentacijom, no češće stavovima i očekivanjima naručitelja, što je uz njihova prijašnja iskustva i konvencije u društvu, izuzetno ograničavajući faktor', kaže Dražen Arbutina.

No Helena pojašnjava da je posao arhitekta, između ostalog, napraviti najbolju stvar za klijenta uz apsolutno povjerenje i da se arhitektura definitivno radi u suradnji s investitorom.

'Morate zadovoljiti njegove potrebe. S druge strane, ono što je ljudima percepcija arhitekture, to je percepcija estetike. Oblici, boje, to je definitivno ono što je vidljivo u prostoru, ali oni nisu sami sebi svrha. Ljudi u arhitekturi žive i s arhitekturom žive. Mi smo, između ostalog, i tehnolozi života i tehnolozi rada', objašnjava naš sugovornik.

Arhitekt mora biti i dobar psiholog

Stoga kod projektiranja, kako naglašavaju, vode računa u prvom redu o funkcionalnosti, a zatim i o estetici. Također, poput dobrog psihologa moraju znati prepoznati navike korisnika, pogotovo ako je riječ o stambenoj arhitekturi, iako ponekad želje i očekivanja nisu jasno artikulirani ili su dijametralno suprotni .

'U situaciji, primjerice, kada oboje vole kuhati, no jedan partner bi htio izoliranu, odvojenu kuhinju gdje nema vizualnog kontakta, a drugi bi htio tzv. open-space, pa se stoga prostoru stanovanja, posebice kod projekata obiteljskih kuća, ne može se i ne smije pristupati šablonski', kažu arhitekti.

Takvo njihovo razmišljanje potvrđuju i dosadašnji radovi. Iz velikog broja projekata eksterijera, interijera i mobilne arhitekture, teško je izdvojiti neke. Usprkos tome, nas je zbog svog neobičnog oblika privukla obiteljska kuća u Belom Manastiru, namijenjena mlađoj obitelji.

Kaos u prostoru jer svatko misli da može biti arhitekt

Kriza je svakako imala utjecaja na arhitekturu u Hrvatskoj, misle Helena i Dražen, jer je arhitektura generalno smatrana luksuzom. Ona arhitektura koja je nastala kao redukcija i karikatura, a često i potpuno ignoriranje principa na kojima radi cijeli arhitektonski tim, ne samo da je luksuz, već je i devastacija. 'Možda zbog toga i imamo dosta nesređenu situaciju u prostoru, jer prije svega svatko misli da može biti svoj arhitekt, a projekte doživljavaju kao zakonski propisane ‘papire‘ umjesto kao razvoj ideje vlastita doma, u kome neke kompetencije koje posjeduju, zasigurno ne uključuju kompetencije za funkcionalnu organizaciju uporabnih prostora ili razmišljanje o estetskim parametrima koji osiguravaju uklapanje u postojeći ambijent i slično', kažu arhitekti.

'Oblikovanje je ovdje, s jedne strane, uvjetovano jasnim projektnim zadatkom, a to je organizacija svih funkcija u prizemlju, no s druge je nama bilo izuzetno važno da analitički i kreativni pristup rješavanju konvencionalnih zahtijeva u konačnom obliku mora biti vidljiv. Ovaj projekt primjer je na kome smo pokušali tradicionalnim materijalima i konvencionalnim tehnikama dati mogućnost da odgovore na suvremeniji oblik, oblik koji bi bio jednostavan za izvedbu, koji bi imao tradicionalan karakter obiteljske kuće, ali ne i konvencionalnu prispodobu', kaže Dražen.


Nepovjerenje prema suvremenim materijalima i tehnologijama

Prema Heleninim riječima, upravo neka od pitanja i nedoumica koje ljude prilikom gradnje muče su i nepovjerenje prema suvremenim materijalima i suvremenim tehnikama i tehnologijama gradnje te strah od nepoznanica koje obično nosi unikatan suvremeni oblik. No to proizlazi, smatra ona, i od potencijalnih izvođača, koji nisu dovoljno educirani ili kompetentni odgovoriti na zahtjeve koje pred njih postavlja uporaba suvremenih materijala, tehnika i tehnologija, pa često upravo građevinski sektor pruža najveći otpor novostima, koje narušavaju rutinu ‘produkcije' zgrada.

Mnogi mladi arhitekti iz Europe odlaze u Afriku i Južnu Ameriku

Egzodus mladih i obrazovanih ljudi osjeti se i na području arhitekture. Za one za koje više nema mjesta u Europi - inženjere, arhitekte, građevinske radnike - ima npr. u Africi i Južnoj Americi, kamo su se uputili mnogi naši kolege iz Španjolske. Kako se Brazil užurbano pripremao za Olimpijske igre 2016, europski inženjeri i arhitekti s lakoćom su dobivali poslove u velikim javnim radovima. Mjesta ima i na projektima u energetici u koje Brazil ulaže oko 200 milijardi američkih dolara. Loša je situacija i u Grčkoj pa je i iz nje, građevinska struka krenula trbuhom za kruhom. 'U Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i skandinavskim zemljama, situacija je značajno bolja, no to nije samo zato što su te zemlje izašle iz krize, već i zato što je formalni postupak dobivanja dozvola uređeniji i jednostavniji', smatra bračni par arhitekata.

'Ne možete očekivati mnogo kompetencije od ‘upravnog referenta’, koji je odlučio osnovati građevinsku tvrtku jer to je prilika za brzu i laku zaradu. Najčešće takvi uopće ne pojme mogućnosti suvremenog graditeljstva, no svjesni su potrebe i ponekad i svojih deficitarnih mogućnosti te stoga omalovažavaju i odbijaju sudjelovati u zahvatima kojima nisu dorasli', kažu arhitekti Helena Alfirević Arbutina i Dražen Arbutina te dodaju da su, na žalost, takvi obično u ponudi najjeftiniji, ali na kraju ispadnu za investitora puno skuplji. No, tvrde, ima i onih izvođača koji su voljni kvalitetno realizirati arhitekturu i njihov je doprinos nezamjenjiv.


Stranci ih zovu da im grade kuće po Hrvatskoj

Na pitanje odlučuju li se ljudi manje na moderno isprojektirane kuće jer ih smatraju skupljima, kažu: 'Možda to i jest prvotno razmišljanje potencijalnih klijenata, no kada im mi argumentiramo da to zapravo nema utjecaja na cijenu, tada se potencijalni klijenti dijele na one koji imaju stav pa žele nešto posebno, kuću iz svojih snova, i na one koji bi ipak nešto već viđeno i takvi, naravno, ne odabiru nas, a moramo priznati i obrnuto, jer želimo zadržati jednu razinu arhitekture koja ne mora biti epohalna, ali mora imati iskorak', kaže bračni par.

Smatraju da je bitno da su klijenti prije svega iskreni prema sami sebi, u smislu svojih želja i životnih navika, ali i svojih financijskih mogućnosti, jer kvadrat njihova doma ima značajnu cijenu. Projekt je podložan promjenama ako je u pitanju povećanje prostora ili neki drugi zahvat, no, sve daljnje preinake iziskuju dodatne napore, vrijeme, novac, a uzrokuju različita emotivna stanja kod nekih investitora.

Da Helenini i Draženovi radovi plijene pažnju, dokaz su i upiti stranih državljana za gradnju u Hrvatskoj, iako u puno manjoj mjeri za gradnju van Hrvatske, najčešće samo na nivou idejnog rješenja, no zahtjevi za projektiranje postoje.

Zamorno čekanje na suglasnosti i potvrde

'Posao koji uključuje značajnu koordinaciju s investitorom, te poznavanje lokalne prakse i prije svega regulative, je zahtjevan proces, u konačnici iziskuje puno veća sredstva za razvoj takvog projekta i time onemogućava intenzivniji rad u inozemstvu.

No, i u Hrvatskoj je ta procedura još uvijek komplicirana i dugotrajna i to je ono što obeshrabruje mnoge potencijalne klijente, pogotovo strane državljane. Osim usporavanja formalne strukture procedure, tu su često i subjektivni razlozi koji su uvjetovani sudjelovanjem u postupku brojnih institucija i pojedinaca koji ‘izdaju suglasnosti ili potvrde‘, a da se pritom ne dođe ni blizu faze konačnog akta za gradnju.

'U cijelom se kolopletu pojavljuje i za najmanju zgradu cijeli niz inženjera, projektanata, kao sudionika u izradi projekata svojih struka: građevinske, elektrotehničke i strojarske, čiji projekti, uz niz drugih elaborata postaju sastavni dio dokumentacije koju je za gradnju potrebno prije svega izraditi, ali nakon toga od strane arhitekta često i mukotrpno usklađivati', kažu Helena i Dražen.

No, bračni par arhitekata ne posustaje u stalnoj potrazi za novim kreativnim i inovativnim rješenjima koja oplemenjuju želju klijenata za poslovno-stambenim objektom ili kućom iz snova, a njihova tajna leži, kako kaže Helena, u međusobnom nadopunjavanju.

'Iako se nekad ne slažemo oko vizije nekog projekta, jedno iz drugog crpimo ono najbolje i u konačnici dobijemo pravo rješenje', s osmijehom zaključuje.

Arhitektonski iskorak kod nas se često omalovažava

Generalna situacija u arhitekturi je ono što ljudi doživljavaju. Percepcija ljepote kod opće populacije i kod ljudi koji drže do arhitekture je potpuno različita i to je ono što je interesantno. Za razliku od, recimo, percepcije mode gdje, moram priznati, s velikom zavišću gledam, jer percepcija mode u Hrvatskoj je više manje ujednačena i dobar modni izričaj se prepoznaje. Za razliku od arhitekture koja je prepuna kiča i gdje zapravo kič biva definiran kao lijep. S druge strane, lijepa, suvremena arhitektura ili čak avangardna, vrlo je često ponižavana i omalovažavana na najgori mogući način. Tretira se na jedan način koji zapravo više govori o razini u društvu negoli o kvaliteti te arhitekture. To je ono što je žalosno, da svatko ima pravo komentirati arhitekturu, ali arhitekt nema pravo reći onome koji komentira koje su njegove kompetencije, u načelu vrlo siromašne ili nikakve. Moram priznati da sam doživio situaciju da je primjer moderne arhitekture u Zagrebu, a to je Vukovarska ulica, bio 'izružen' od strane ljudi koji imaju obrazovanje i životno iskustvo čak iz SAD-a. Istovremeno doživljavaju orlove, betonske lavove na fasadi gotovo kao jedan umjetnički doprinos i kvalitetu u arhitektonskom izričaju i kad imate takvu situaciju, onda je jedan mukotrpan posao, između ostaloga, uvjeriti ljude za koje bi trebali raditi i od kojih bi trebali živjeti da prihvate kvalitetnije rješenje nego što se nudi, na primjer, u nekim katalozima ili sličnim publikacijama.