Šarena bilježnica s Ljudevitom Gajem i banom Jelačićem, slatkim psićima ili pak korice s motivacijskom porukom 'Stisni, stisni, igraj, igraj'. Izbora je napretek uoči početka nastave u ponedjeljak, što je godinama jedno od većih veselja svakom školarcu. Sjetit će se i nešto stariji da su jedva čekali birati nove bilježnice s omiljenim likom, pa ih pažljivo slagali u ladice. Samo, jasno je svakom tko je obavio rujansku kupnju, to veselje košta.

Ovisno o tome kakav dizajn izaberete i gdje ih kupujete, bilježnica formata A4 stoji od 1,59 pa sve do četiri ili pet eura. Manji paket omota za knjige prodaje se za 2,19 eura, geometrijska bilježnica za prosječno 0,60 po komadu, kao i pisanke. Kad to pomnožite s 14 ili 15 komada, a pritom imate više školaraca, iznos bi vas mogao šokirati.

Istina, povratak ili kretanje u školu dugo je udar na roditeljski džep, a sadašnja inflacija itekako se osjeti, slažu se roditelji s kojima smo razgovarali.

Za bilježnice i školski pribor preko 100 eura

'Za svakog prvašića smo na bilježnice i školski pribor potrošili otprilike 70–100 eura, ovisno o tome što sve računamo. Kad se dodaju torba, pernica, oprema za tjelesni, papuče i ostale stvari koje škola traži, iznos po djetetu se dosta poveća', kaže za tportal mama Antonija.

Objašnjava da je nešto jeftinije u supermarketima, a nešto u knjižarama i papirnicama, ali iznos brzo naraste, iako pojedinačne stvari ne djeluju skupo.

'Torbe za prvašiće su dosta velik trošak. Cijene stvarno variraju, od nekih pristupačnijih modela pa do 100 i više eura za one kvalitetnije. Mi smo dosta pazili na to da torba bude kvalitetna, lagana i praktična jer će je dijete ipak koristiti svaki dan', dodaje.

'Samo školska torba je između 50 i 70 eura, a pernice od 20 do 40 eura. Čak i ako se uzmu najjeftinije, imam blizanke, pa samo na torbe ode 140 eura. Ako želite olakšati djeci i uzeti one na kotače, to stoji od 70 eura naviše. Bilježnice se daju naći nešto jeftinije na akcijama, ali opet se to nakupi kada imate više od jednog đaka', kaže pak mama Helena. Tada je, ističe, potreban mali zajam da bi se sve kupilo bez stresa.

Treba li im baš sve?

Trenutačno su, otkrivaju, popularne torbe na kotače, kolekcija Top Modela, one s motivom kapibare te K-pop, što utječe na cijenu. No gdje je granica između potrebe i trendova te treba li djetetu kupiti baš sve što poželi?

O tome smo razgovarali s Dorotejom Bratuša Juraj, kliničkom psihologinjom iz Centra za zdravlje mladih Doma zdravlja Zagreb – Istok.

Ona se slaže da je početak školske godine za mnoge obitelji značajan financijski izdatak i razumljivo je da roditeljima to predstavlja dodatno opterećenje. Žele djetetu sve priuštiti, a prisutan je i moment uspoređivanja s drugom djecom te trendovima.

'Važno je postupno učiti djecu da svaka obitelj ima svoj budžet i da se neke stvari mogu kupiti, a neke ne. Kupnja školske opreme može biti dobra prilika da dijete uči birati unutar unaprijed postavljenih granica. Primjerice, roditelj može kupiti torbu koju dijete stvarno želi, a bilježnice i drugi pribor mogu biti predloženi, ovisno o dostupnosti, cijeni i potrebi', navodi psihologinja.

Djecu ta nabavka veseli jer, prema njezinim riječima, može predstavljati ritual uoči početka nove školske godine. Nova torba, pernica ili bilježnice čine taj prijelaz konkretnim i opipljivim te mogu povećati uzbuđenje zbog povratka u školu.

'Mlađoj djeci, kojoj su mnoge okolnosti vezane uz školu unaprijed zadane, izbor vlastitih stvari jedno je od područja u kojima mogu izraziti svoje želje', dodaje.

Nadovezuje se to na pitanje o tome zašto su toliko popularne bilježnice s ljubimcima, nogometašima, pa i vojnicima. Bilježnica u tom slučaju, vidjeli smo, nije tek običan zbir papira, već čin identifikacije.

'Dijete koje trenira nogomet možda će željeti grb omiljenog kluba, drugo dijete lik iz filma ili crtića, a treće neki motiv povezan sa svojim interesima. Na te načine pokazuju dio sebe. Omiljeni likovi mogu imati i snažno simboličko značenje. Djeca se mogu poistovjećivati s osobinama junaka i taj poznati i dragi lik može im učiniti novu školsku situaciju ugodnijom i poznatijom', tumači. Zato im je važno omogućiti da sami izaberu dio opreme.

Što kad TikTok diktira trendove?

No izazovno je to jer, osim među vršnjacima, generacija alfa (rođeni od 2010. nadalje, op.a.) inspiraciju pronalazi na TikToku. Trendovi i mikrotrendovi pritom se brzo mijenjaju, a pod većim pritiskom društvenih mreža nalaze se starija djeca.

'Kako rastu i približavaju se pubertetu, vršnjaci i ono što vide online postaju im puno važniji. Tada se više uspoređuju, prate trendove i žele imati ono što imaju drugi. To je dijelom uobičajen razvojni proces. Ako je djetetu nešto važno, pokušaji uvjeravanja da ta bilježnica ili torba nisu važne mogu samo pojačati osjećaj nerazumijevanja. Važno je da roditelji čuju i priznaju djetetove želje, međutim to ne znači da ih moraju i ispuniti', podcrtava psihologinja.

Kako onda balansirati između djetetovih želja i financijskih mogućnosti, pitamo.

'Naprimjer, roditelji mogu s djetetom pogledati koliko košta taj željeni predmet, može li se uklopiti u ono što je planirano ili se dogovoriti da jedna stvar bude skuplja i po djetetovu izboru dok će ostale biti jednostavnije ili povoljnije. Djeca u takvim situacijama uče da postoji razlika između želja i potreba te da nije uvijek moguće imati sve', tumači.

S druge strane, nije im učinkovito govoriti ni to da materijalne stvari ništa ne znače niti im je potrebno ukloniti svaku frustraciju ili razočaranje. 'Dobro je da djeca postupno uče da smiju nešto željeti, a ipak biti sasvim dobro i ako to ne dobiju', savjetuje, pri čemu im roditelji moraju biti dosljedan primjer u tome.

Dakle nije potrebno uoči njihova povratka u školske klupe otići u minus, već otvoreno razgovarati s djecom o mogućnostima. Osjećaj pripadnosti ne može se kupiti jer on, kako kaže tportalova sugovornica, nastaje u njihovim odnosima s vršnjacima i prijateljstvima.

'Važno je da roditelji ne dobiju poruku da će, ako ne kupe određenu torbu, tenisice ili bilježnicu, na neki način uskratiti djetetu mogućnost pripadanja', zaključuje klinička psihologinja Bratuša Juraj.

Kompromis se, čini se, i tu može naći.