Još prije četiri godine švedski znanstvenici su otkrili da postoji korelacija (ali ne i uzročno-posljedična veza) između muziciranja i mentalnih problema, no sad je skupina znanstvenika s Instituta Max Planck u Frankfurtu dokazala u tu jednadžbu stavila i genski materijal glazbenika.

Međutim ta nova saznanja ne umanjuju pozitivne učinke glazbe, pa čak i terapeutske, na ljudsku psihu. Kako su znanstvenici proučavali i blizance, mogli su u usporedbu staviti i gene i utjecaje okoline na pojedinca. Tim je zaključio da muziciranje najvjerojatnije ne uzrokuje mentalne probleme, nego genetski materijal koji je zajednički velikom broju glazbenika, ali i određeno obiteljsko okruženje koje onda može pospješiti razvoj tih bolesti kod glazbenika, piše Spiegel.

U istraživanju se proučavao DNK 5648 ljudi. Analiza je pokazala da je kod muškaraca i žena s većim genetskim predispozicijama za razvoj depresije i bipolarnog poremećaja veća vjerojatnost da će se kasnije u životu na ovaj ili onaj način baviti glazbom, više vježbati, ali i dostići višu razinu umjetničkog djelovanja, neovisno o tome jesu li doista i razvili mentalne bolesti. S druge strane, sudionici istraživanja s 'muzičkim genom' imali su nešto veći rizik od razvoja depresije, neovisno o tome jesu li doista svirali ili nisu.