Zbog sve veće zabrinutosti za sigurnost žena noću, nekoliko njemačkih gradova pokrenulo je programe vaučera za noćne taksije, subvencionirajući vožnje taksijem u vrijednosti od 10 eura da bi omogućili ženama sigurniji povratak kući
Takvi su programi iznimno popularni među korisnicama, no njihova učinkovitost u mijenjanju ukupnih sigurnosnih uvjeta i dalje je predmet rasprave. Iako su zemlje poput Indije i SAD-a pokrenule usluge taksija namijenjene isključivo ženama, njemački gradovi su među prvima u svijetu koji nude subvencije za noćne vožnje. Ove inicijative dolaze u trenutku u kojem nasilje nad ženama raste u Njemačkoj.
U 2023. godini zabilježen je rast kaznenih djela protiv njih u svim kategorijama, pri čemu su seksualni delikti porasli za više od šest posto, s ukupno 52.330 prijavljenih slučajeva u cijeloj zemlji. Lokalne ankete o javnoj sigurnosti ukazuju na sve veći osjećaj nesigurnosti. U Hannoveru, u kojem se redovito prati percepcija sigurnosti među stanovništvom, samo je 28 posto ispitanika u posljednjem istraživanju izjavilo da se osjećaju sigurno noću, što je nagli pad u odnosu na 42 posto iz 2018. godine.
vezane vijesti
Dobacivanje, zurenje, verbalno uznemiravanje
Spolna razlika u tim podacima je upečatljiva: žene dvostruko češće od muškaraca izbjegavaju određena mjesta poput pothodnika zbog zabrinutosti za sigurnost. Dok 68 posto žena kaže da izbjegavaju hodati same noću da bi se zaštitile, isto navodi samo 32 posto muškaraca. U anketi o percepciji javne sigurnosti u Münchenu najčešći razlozi straha bili su dobacivanje muškaraca, kao i zurenje i verbalno uznemiravanje, piše Bloomberg.
Ova sve veća anksioznost žena potaknula je javnu podršku programima noćnih taksija. U Kölnu je 1500 vaučera potrošeno u nekoliko dana od pokretanja mjere krajem 2024. Ove godine München je više nego utrostručio njihov broj na preko 105.000, u usporedbi s 30.000 izdanih u prethodne tri godine. Također je povećan iznos s pet na 10 eura.
Dok neki gradovi zahtijevaju da žene osobno preuzmu vaučere, obično u knjižnicama ili gradskim uredima, sustav u Münchenu je prvi u potpunosti digitaliziran, omogućujući korisnicama koje se registriraju online do 20 vaučera godišnje.
Ako vožnja premaši vrijednost od 10 eura, putnice plaćaju razliku, a ako je jeftinija, ostatak se ne vraća. Uvjeti za dobivanje vaučera variraju: neki gradovi ograničavaju pristup samo na lokalne stanovnice, a drugi ih nude svim ženama, uključujući transžene, obično starijima od 14 ili 16 godina, bez obzira na prebivalište.
Problem se ne rješava u korijenu
No uspjeh te mjere također je pokazao ograničenja – do proljeća 2025. sredstva za program u Münchenu već su presušila. I ostali gradovi pokušavaju odgovoriti na veliku potražnju, ali su im resursi ograničeni, i to bez formalne evaluacije učinkovitosti programa. Čak i zagovornici noćnih taksija priznaju da se time liječe simptomi, a ne uzroci.
'Noćni taksi za žene vrlo je važna mjera, ali u konačnici se time samo borimo protiv posljedica patrijarhalnih uvjeta', kaže ravnateljica Ureda za ravnopravnost u Mannheimu, Zahra Deilami.
Financijske prepreke samo pogoršavaju situaciju. Vaučeri od 10 eura često su dovoljni za kratke vožnje u manjim gradovima, ali ne i za žene koje žive na njihovim rubnim dijelovima. Za one s nižim prihodima, koje možda žive dalje i imaju manje raspoloživog novca, čak i subvencionirana vožnja može biti preskupa.
'Sigurnost žena ne smije ovisiti o prihodima. U suprotnom riskiramo produbljivanje diskriminacije žena s niskim primanjima', rekla je Celeste Eden, članica upravnog odbora Njemačkog ženskog vijeća, organizacije za njihova prava.
Promjene u javnom prijevozu
Neki gradovi istražuju dodatne strategije za poboljšanje sigurnosti žena u javnom prijevozu. U Stuttgartu, primjerice, noćni autobusi sada dopuštaju ženama da zatraže 'zaustavljanje između stanica' kako bi izašle bliže svom domu. A Ciudad de México uveo je vagone podzemne željeznice isključivo za njih kako bi im se povećao osjećaj sigurnosti. No rodno uvjetovano nasilje i dalje je rašireno, a urbani planeri tvrde da trenutne mjere nisu dovoljne.
'Gradovi moraju normalizirati prisutnost žena u javnim prostorima', kaže Kerstin Sailer, profesorica sociologije arhitekture na University Collegeu London.
'To može potaknuti proces prihvaćanja toga da grad pripada i ženama', dodala je.
Osim bolje rasvjete ili policijskih ophodnji, može to značiti osmišljavanje gradova koji se čine uključivima te oživljavanje zapuštenih javnih prostora. Prisutnost različitih skupina ljudi na ulicama noću, umjesto samo muških grupa, također povećava percepciju sigurnosti.
U Beču, primjerice, koji je još 1990-ih počeo primjenjivati načela rodne ravnopravnosti u planiranju, grad je preuredio park Einsiedler da bi ga učinio inkluzivnijim nakon što je otkriveno da ga djevojčice koriste znatno manje od dječaka. To je uključivalo poboljšanje rasvjete i proširenje staza, ali i preuređenje sportskih sadržaja.
