turizam bez radnika

Nitko neće u konobare: 'Stanje koma, hit su Nepalci i Filipinci, a možda idemo prema češkom modelu?'

16.04.2022 u 13:21

Bionic
Reading

Ozbiljnija turistička sezona, ako je sreće i manjka globalnih poremećaja poput pandemije koronavirusa ili rata u Ukrajini, u Hrvatskoj obično započinje taman negdje oko Uskrsa. Upravo u to doba tradicionalno započinju i problemi s radnom snagom u turizmu

Tako je i ove godine: službene procjene sektorske industrije kreću se oko brojke od najmanje 32 tisuće ljudi 'manjka', a mahom se radi o kuharima, konobarima, sobaricama i pratećem osoblju. No nedostaje i kadra drugih profila - od hotelskih menadžera pa do recimo čistačica, kojima je satnica za čišćenje apartmana u razvikanijim hrvatskim destinacijama dosegla cijelih stotinu kuna.

Ministarstvo unutarnjih poslova nedavno je olakšalo proceduru za izdavanje radnih dozvola strancima te čak predstavilo aplikaciju kojom se cijeli proces može odraditi online, no i to šteka jer je od oko 32 tisuće zahtjeva odobreno njih tek oko sedam tisuća: nedostaje, naime, službeničkog kadra koji u pozadini treba fizički odraditi svaku pojedinu prijavu. Zlobnici će reći - možda i njih treba uvesti iz inozemstva…

'Imamo evidentan problem koji je kulminirao 2018. i 2019. godine, ne samo u turizmu, nego i u graditeljstvu, poljoprivredi, uslužnim djelatnostima… U prošloj sezoni dogodio se iznenadni skok rezervacija za srpanj i kolovoz pa su poslodavci bili nešto slabije pripremljeni i 'krpali' su se kadrom u posljednji trenutak. Već tada započeli su s pripremama za ovu sezonu, koja će vjerojatno biti jako uspješna, ali još uvijek imamo ozbiljan deficit radnika', objašnjava za tportal predsjednik Hrvatske gospodarske komore u Splitu Joze Tomaš.

'Sistem je jasan: najprije se traže domaći ljudi, potom radnici iz šire regije koji poznaju naš jezik i običaje, a na koncu na red dolaze oni iz dalekih destinacija poput Filipina, Indije i Bangladeša. Uvjeti rada za njih su često bolji i od onih koji im se nude u Dubaiju, ali nešto je teže pronaći radnika s iskustvom koji dobro govori barem engleski jezik', dodaje Tomaš.

Upravo je HGK prošlog mjeseca organizirao nastup četrdesetak tvrtki s područja Splita i Dubrovnika na sajmu poslova u Mostaru, a ondje su vrbovali mahom studente iz bazena čiji se potencijal procjenjuje na oko deset tisuća. Namjeravali su imati sličan nastup u Banjoj Luci, no procjena je da ondje ima znatno manje potencijala…

Jer radnika naprosto nema - a i oni koji su voljni pronaći sezonski posao radije se zapute nešto zapadnije.

'Ako ćemo iskreno - stanje je koma', slikovita je Jelena Tabak iz Udruženja ugostitelja Split, vlasnica restorana s dugogodišnjim iskustvom u turizmu. Ona osobno opisuje se kao jednu od rijetkih sretnica kojoj je osoblje uglavnom stalnog karaktera - evo, upravo joj se vratila kuharica koja je usred pandemije dala otkaz i zaposlila se na tada sigurnijem radnom mjestu u jednom trgovačkom lancu.

'Plaće su narasle za tridesetak posto i, s obzirom na inflaciju i rast cijena, taj dio troška zapravo se neće previše osjetiti na poslovanju. Ali nema ljudi: na oglase se nitko ne javlja, nitko se ne želi zaposliti ni 'po babi i stričevima', ljudi sa Zavoda za zapošljavanje mahom ne mogu ili ne žele raditi u turizmu. Kao ceh nastojali smo uvesti vaučere za radnike u turizmu slične onima u poljoprivredi, oni bi nas spasili za pokrivanje potreba u vršnom periodu - za subote u čarter industriji, za vikende u industriji zabave ili organizaciji vjenčanja - ali odbijeni smo jer to navodno predstavlja prekarni rad. Sada ćemo se krpati. Onima sa stalnim radnicima bit će nešto lakše, a sezonski objekti koji su otvoreni tri ili četiri mjeseca godišnje očito će morati posegnuti za studentima ili radnicima iz uvoza', kaže Tabak za tportal.

  • +2
Split, kafići Izvor: Pixsell / Autor: Ivo Cagalj/PIXSELL

'Ključ svega jest imati zadovoljnog radnika, to je jasno i početniku u svakom poslu. No naše tržište izuzetno je progresivno i više ne možemo napredovati bez uvozne radne snage - dapače, to ne može gotovo nitko u Europi. Radnici se uvoze iz krajnje nužde. Nitko od nas neće radije zaposliti Nepalca ili Filipinca nego građanina Hrvatske i pogrešna je pretpostavka da su ti radnici jeftiniji od domaćih - s papirologijom, smještajem i troškovima putovanja oni zapravo koštaju znatno više', tvrdi Tabak.

'Kuhari postavljaju zahtjeve kao da su doktori'

Ona predviđa i neke nove trendove u turizmu i ugostiteljstvu:

'Već danas u Češkoj postoje self-service kafići, u kojima se gosti sami poslužuju na pultu i nikome to ne predstavlja problem. Stvari će se mijenjati, ljudi će se snalaziti', kaže sugovornica tportala.

Visina plaće po njoj već danas ne predstavlja problem, premda recimo kuhari 'postavljaju zahtjeve kao da su doktori'. Problem je i pronaći radnike s iskustvom.

Jedan od sugovornika tportala ovako opisuje trendove s radnom snagom u turizmu:

'Najprije su na obali, koja je u ogromnom deficitu, nekoliko godina prevladavali Slavonci, potom ljudi iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Lani se pojavio značajan broj Makedonaca, a očekuje ih se i ove godine. No ti bazeni su gotovo presušili, zemlje poput Ukrajine nisu se potpuno otvorile, pa nam slijedi uvoz Filipinaca, Nepalaca i ljudi iz dalekih zemalja.'

Predsjednik Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Joško Stella upozorava da je nedostatak radne snage u turizmu ozbiljan problem koji napokon treba riješiti dugoročno i sistemski, umjesto da se improvizira iz godine u godinu.

'A to prije svega mora biti dogovor triju strana: vlasti, poslodavaca i sindikata. Treba pronaći balans jer nikomu nije cilj imati obalu prepunu stranih radnika, a s druge strane treba provoditi edukaciju domaćih ljudi jer je upitno može li, recimo, baš svatko biti kuhar ili konobar. Idealno je imati domaće i dobro plaćene radnike jer se time najviše pridonosi lokalnoj ekonomiji i zajednici, a u zapošljavanju stranaca treba pronaći mjeru i dugoročan sustav. Recimo, i za njih uvesti kategoriju stalnih sezonaca', kaže Stella za tportal.

Nedostaje i menadžera u turizmu!

On upozorava da u hrvatskom turizmu trenutno ne nedostaje samo konobara i sobarica, nego i visokokvalificirane radne snage - pa čak i u menadžerskom sektoru. Otvara se sve više novih hotela, a kadrovi se uglavnom 'prelijevaju' iz jednih u druge.

Upravo Splitsko-dalmatinska županija ovog tjedna predstavila je istraživanje o ekonomskim učincima turizma, a naručila ga je od Instituta za turizam i koncem ove godine dobit će preciznu dijagnozu za kompletnu djelatnost - kvalitativnu i kvantitativnu - umjesto da se tek mehanički zbrajaju dolasci i noćenja. Ova županija prva je u Hrvatskoj posegnula za ovim instrumentom na osnovi kojeg će planirati budućnost cijele industrije, pa Stella poziva sve zainteresirane da se već danas uključe sa svojim primjedbama.

'Taj dokument prije svega treba pokazati kako turizam utječe na lokalno stanovništvo, kako se mijenjaju njegove navike i što će se dogoditi ako nastavimo rasti po ovim stopama. Važan je jer će pokazati kakva je budućnost destinacije, ali još važniji jer ćemo vidjeti kamo idemo kao društvo i što trebamo poduzeti da bismo u punom smislu bili održivi', dodaje Stella za tportal.

Danijel Nikolla zvani Vaso vlasnik je dvaju restorana u samom srcu Splita i on nam je iz prve ruke posvjedočio kako izgleda potraga za radnicima. U restoranu Corto Maltese ima uglavnom stalnu i vrlo uigranu ekipu, a u drugi, veganski, dovlači ljude sa svih strana Europe. Chefovi i kuhari specijalizirani za ovaj tip restorana najveći su problem: jedna Splićanka nedavno mu je rekla da odlazi u Švicarsku za mjesečnu plaću od četiri i pol tisuće eura.

'Ali i mi se čupamo: došla su mi dva Slovenca, čekam jednu Talijanku i Amerikanku te čovjeka iz Berlina. Čini mi se da smo sve bliže zapadu, nije daleko trenutak u kojem će nam se vraćati naši ljudi iz inozemstva - a bogme će i Europljani dolaziti raditi. Ljudima moraš dati plaću od tri ili četiri tisuće eura, a onda to moraš ukalkulirati u cijene jer drugačije ne možeš funkcionirati', iskreno će Nikolla.

'S druge strane čini mi se da će najmanje problema s inflacijom imati upravo turizam i ugostiteljstvo. Već danas valjda nema konobara u gradu koji prima manje od tisuću eura mjesečno', dodaje on.

Najteže je ljudima na otocima

I u ovom slučaju čini se da restorani i kafići koji rade cijele godine imaju najmanje poteškoća s kadrom jer ga stalno zapošljavaju, brižljivo njeguju odnose i na dobrom su glasu kao poslodavci.

'Najteže je ljudima na otocima - kako dovesti kvalitetnog radnika na samo tri mjeseca?' kaže Nikolla te otkriva da i on, gotovo na dnevnoj bazi, prima ponude raznih agencija za radnike iz inozemstva. Posljednjih mjeseci po svemu sudeći hit zaista predstavljaju Nepalci i Filipinci.

'Dok kao država ne produljimo turističku sezonu i ne smanjimo razliku između zime i špice ljeta, teško da ćemo izaći iz ovog začaranog kruga', prognozira Vaso.