'Imali smo cijeli niz različitih primjera od kojih su neki lakši, a neki teži u smislu kršenja propisa. U nekim slučajevima nije jasno radi li se o kršenju zakona, dok se u drugim slučajevima, ako su sumnje točne, definitivno radi o teškim kaznenim djelima. Sve te različite stvari nekritički trpamo u isti koš, što jako zbunjuje građane. Oni ne znaju razlučiti nijanse između tih različitih afera, a ako imate veliki broj različitih afera koje nisu diferencirane i ne znate što se tu događa, ostajete na kraju zbunjeni i niste sigurni što je opravdana sumnja, što jest krimen, a što nije', rekao je Bagić, gostujući u Dnevniku 3 HTV-a.

Zašto građani uopće biraju dužnosnike koji imaju nepravomoćne presude?

Prema Bagiću, tu ima nekoliko razina: građani moraju izabrati među onim kandidatima koji su im ponuđeni, moraju dakle birati one za koje misle da su malo bolji ili barem manje loši od ostalih. Pritom, veliki broj onih kojih glasaju za određene kandidate zapravo ih ne idealiziraju, poznaju njihove dobre i loše strane, a to je pogotovo slučaj kod onih kandidata koji su dugo na sceni.

'Građani onda znaju što mogu očekivati i spremni su im očito oprostiti jer procjenjuju da su koristi nešto veće od štete'.

Stranke, međutim, opraštaju prije svega zbog izbornih rezultata – onaj kandidat koji donosi rezultate i uspjeh, ima određeni imunitet unutar stranaka. Naravno, velika je razlika radi li se samo o sumnjama ili dovršenim pravnim procesima, pravomoćnim presudama, kaže Bagić, dodajući da je dio problema i u pravnom postupku jer veliki broj tih afera i sumnji nikad ne bude do kraja raščišćen.

'Malo je pravomoćnih presuda; vrlo često i za kaznene prijave malo je podignutih optužnica, ali isto tako i slučajeva gdje DORH odbacuje prijave. Cijelo vrijeme to ostaje jedna nejasna situacija i građani nemaju neku čvrstu točku prema kojoj bi odlučivali. Onda moraju odlučivati ili po stranačkoj ili ideološkoj pripadnosti, koja je za dio birača dosta važna', napominje Bagić.

Postoji dio birača, nezanemariva manjina, koja se primarno vodi stranačkom i ideološkom pripadnoću, pa se sve one koji dolaze s druge strane na neki način demonizira.

'Oni su oličenje nekog apsolutnog zla, a oni koji dolaze s 'moje strane', čak i ako imaju neke mrlje, oni su ipak nešto malo manje zlo, odnosno oni se barem mogu popraviti', kaže Bagić.

'Često birači koji su izrazito ideološki opterećeni, biraju između demona koji su predstavnici druge političke orijentacije, i lopova koji su prihvatljiviji jer se mogu popraviti, jer naprosto nisu zli u svim dimenzijama', zaključio je Bagić.