Tisuću kamiona natovarenih korama i pulpom naranči sredinom 1990-ih istovarilo je svoj teret na degradirani pašnjak unutar zaštićenog područja u Kostariki. Ono što je tada izgledalo poput goleme hrpe industrijskog otpada godinama poslije pretvorilo se u nešto sasvim drugo
Priča je počela 1997. godine, kada su ekolozi Daniel Janzen i Winnie Hallwachs došli na neobičnu ideju.
Dogovor koji je trebao koristiti svima
Janzen i Hallwachs godinama su radili na očuvanju područja Área de Conservación Guanacaste na sjeverozapadu Kostarike. U blizini zaštićenog područja tada je počela poslovati kompanija za proizvodnju soka od naranče Del Oro.
Znanstvenici su kompaniji ponudili dogovor: Del Oro će dio svoje šume prepustiti zaštićenom području, a zauzvrat će na degradiranom zemljištu unutar parka moći besplatno odlagati ostatke naranči kako bi se ondje prirodno razgradili.
vezane vijesti
Dogovor je prihvaćen. Tijekom sljedeće godine na zemljište je istovareno oko 12.000 tona kore i pulpe naranči.
Konkurentska tvrtka ih tužila – i pobijedila
No eksperiment je ubrzo zaustavljen. Konkurentska kompanija TicoFruit tužila je Del Oro tvrdeći da je odlaganjem otpada oskvrnut nacionalni park. Slučaj je završio pred Vrhovnim sudom Kostarike, koji je presudio u korist tužitelja.
Projekt je zaustavljen, a zemljište prekriveno narančinom korom potom je praktički palo u zaborav. Nitko ga nije sustavno istraživao sljedećih petnaestak godina. A onda se 2013. ondje pojavio istraživač s Princetona Timothy Treuer.
Nije mogao pronaći ni veliki znak
Treuer je znao da je pokraj ceste postavljen veliki znak koji označava mjesto nekadašnjeg eksperimenta. Međutim kada je stigao, gotovo ga nije mogao pronaći.
Razlog je bio jednostavan: područje je bilo toliko obraslo stablima i penjačicama da je vegetacija praktički progutala znak. Razlika u odnosu na okolno zemljište bila je toliko očita da je Treuer s kolegama odlučio detaljno istražiti što se dogodilo.
Na susjednim površinama još su se mogli vidjeti kamenje i oskudna trava, dok se kroz nekadašnje odlagalište narančine kore trebalo probijati kroz gustu vegetaciju.
Usporedili dvije strane ceste
Znanstvenici su potom usporedili područje na koje je odlagan otpad s pašnjakom s druge strane ceste koji nije bio prekriven korama naranči.
Mjerili su promjer stabala, određivali njihove vrste, analizirali sastav tla i gustoću krošnji. Rezultati su pokazali velike razlike.
Tlo na području tretiranom narančinim otpadom bilo je bogatije hranjivim tvarima, ondje je raslo više različitih vrsta stabala, krošnje su bile gušće, a ukupna biomasa znatno veća. Na proučavana tri hektara zabilježeno je povećanje nadzemne biomase od čak 176 posto.
Otpad koji je ubrzao povratak šume
Znanstvenici su zaključili da je poljoprivredni otpad dramatično ubrzao obnovu tropske šume.
Posebno je zanimljivo to što je riječ o otpadu kojeg se prehrambena industrija ionako mora riješiti. Umjesto troška zbrinjavanja, mogao bi se – ondje gdje su za to stvoreni odgovarajući ekološki uvjeti – koristiti za obnovu degradiranog zemljišta.
Autori istraživanja zato su slučaj iz Kostarike naveli kao rijedak primjer u kojem istodobno mogu profitirati privatna kompanija, zaštita prirode i klima. Obnovljena vegetacija pritom u stablima veže i dodatne količine ugljika.
