Bivši NASA-in znanstvenik, danas biznismen i mutlimilijunaš Dennis Tito bolje je poznat svjetskoj javnosti jer je 2001. godine platio 20 milijuna dolara da postane prvi turist u svemiru. Lansdorp je pak pokretač projekta Mars One kojem je cilj stvoriti prvu ljudsku koloniju na Marsu.

Obojicu pokreće frustracija zbog, po njima, nedovoljne zagrijanosti američkih vlasti oko projekta Mars. Predsjednici Bush, a sada i Obama, najavljivali su slanje ljudske posade, ali zasad su to, kako se čini, samo zgodne priče za intrigiranje javnosti. Od stupanja Neila Armstronga i ekipe na Mjesec pošle su 43 godine i, premda se 70-ih mislilo kako vrlo brzo slijede novi, slični podvizi, u zadnjih 40 godina čovjek, koliko je poznato, više nije bio ni blizu Mjesecu, a kamoli negdje dalje.

Premda ih neki i danas smatraju redikulima, oba poduzetnika tvrde da su proveli znanstvena istraživanja, da su potpisani ugovori s firmama koje će konstruirati letjelice te da se regrutiraju pojedinci za povijesni pokušaj. Obje misije planiraju koristiti napredne verzije raketa Falcon. No troškovi su jednostavno preveliki i za njihove novčanike, pa tako Titova misija ne uključuje slijetanje na Mars, nego let na nekih 140 kilometara od površine planeta. Cilj je pokazati da se Mars može dosegnuti. Procjenjuje se da bi cijela akcija koštala oko milijardu dolara. Američki Tito morat će itekako iskoristiti i svoje poslovne sposobnosti kako bi namaknuo toliku lovu.

KAKO DA ZEMLJANI POSTANU MARSIJANCI
Njegov plan predviđa dvočlanu posadu u kapsuli Space X Dragon, kakva je već korištena na putovima do Međunarodne svemirske stanice. Tito je, inače, stručnjak za orbitalnu mehaniku i radio je upravo na slanju bespilotnih letjelica do Marsa.

Lansdorpova vizija bitno je drukčija. On želi poslati četvero ljudi da se spuste na Mars, ali da potom ostatak života provedu na Crvenom planetu kao vanzemaljci. Nastamba bi se napravila od letjelice, a svake dvije godine 'Marsijancima' bi se priključivalo još četvero ljudi i tako bi se stvorila kolonija. Sami bi proizvodili vodu (iz tla) i hranu (hidroponske tehnologije uzgoja 'bez tla'). Prvi ljudi trebali bi, po tom planu, sletjeti na Mars 2023. godine; prethodno bi im letjelice-roboti dostavile potrebne alate i namirnice da ih čekaju kad stignu, a svemirska vozila istražila bi teren i pronašla idealnu lokaciju. Cijela akcija planira se snimati kamerama i prodavati televizijama, pa se računa na gigantske profite. Nekovrsni Big Brother reality šou s Marsa.

No let na drugi planet izuzetno je zahtjevna i teška misija, mnogo teža od slanja ljudi na Mjesec. Američkom Apollu trebala su tri dana da dođe do površine Mjeseca. Put do Marsa trajao bi nekoliko mjeseci – u jednom smjeru. Razdaljine (Zemlja i Mars najbliže si dođu na 54,6 milijuna kilometara) tolike su da bi komunikacija bilo vrlo otežana: od trenutka kad postave pitanje do dobivanja odgovora astronauti bi morali čekati 40 minuta.

Na putu s Trećeg kamenčića od Sunca na Četvrti poseban su problem goleme doze radijacije. Sudeći prema podacima koje je s Marsa nedavno donijela letjelica Curiosity, količina zračenja blizu je NASA-inog dozvoljenog maksimuma za cjelokupni profesionalni staž astronauta. A ako Sunce bude imalo jedno od svojih tipičnih koronalnih izbacivanja mase, radijacija bi mogla biti još mnogo ubojitija.

Tito se nada da bi mogao lansirati svoju letjelicu već 2018. godine jer je tada za put i povratak potreban 501 dan – inače bi sve moglo trajati i preko dvije godine. Inače, dosad je najdulje u svemiru boravio ruski kozmonaut Valerij Poljakov – 438 dana. Rusi su aktualni šampioni u dugim boravcima u bestežinskom stanju. Kako bi se minimizirala mogućnost sukoba među putnicima, Tito razmišlja o tome da pošalje bračni par. Kakav bi to tek reality bio... Hibrid BB-a i Bračnih voda.