Radi se o firmi UFF, koja se bavi proizvodnjom osvježavajućih napitaka i nudi prirodne sokove, vina i vodu s kolagenom, proteinom i kisikom. Posebno zanimljivo zvuči koncept 'vode s kisikom', a koja je, kako se reklamira, 'nemjerljiva s drugom vodom jer sadrži kisik koji je našem tijelu nužno potreban, i to s dodatkom od čak 93,5 posto'.

Mladom Milanoviću ovo nije prvi angažman kod istog poslodavca: tportal je još u veljači 2020. godine, neposredno nakon što mu se otac uselio na Pantovčak, otkrio da je počeo raditi kao novinar na Latkovićevoj Televiziji Jadran. Honorarno i nakratko.

Gotovo pa se može zaključiti da se radi o obiteljskoj tradiciji: i kada je današnjem predsjedniku Hrvatske trebao posao, u intermezzu od bavljenja politikom, splitski poduzetnik uskočio je zaposlivši ga kao konzultanta u svojoj tvrtki koja proizvodi obuću - a kasnije je dao i donaciju u njegovoj predizbornoj kampanji.

A kada je trebalo braniti Latkovićev ilegalni pothvat u Vruji, ovaj mu je s predsjedničke visine uzvratio uslugu: aktiviste koji su godinama upozoravali na devastaciju božanstvenog komadića Jadrana proglasio je 'zavidnim parazitima'.

'Privatna imovina je privatna imovina i jedan od temelja građanskog, liberalnog, modernog društva. Ne dizati revoluciju i narodne prosvjede. Zvat ću decu, sruši, ruši to. Meni niti iz džepa niti u džep. Neka taj stariji gospodin izađe pred kamere. To će biti nekakav butik hotel jer je prije bilo stovarište narkomana. Netko će to već uzeti i to će na kraju biti hotel. Fućka se meni za to', kazao je tada Milanović, optuživši prosvjednike da dižu 'balvan-revoluciju'.

Usput je malo i lagao: nakon što je preko svog glasnogovornika poručio da nikada nije boravio u Vruji, demantirao ga je sam Latković u neopreznom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, kazavši da je Milanović ipak navraćao, pa i tog ljeta.

'Kad dođe do nas, spava u Pisku, kod mene doma', otkrio je ovaj poduzetnik u jednom od svojih vrlo rijetkih javnih istupa.

Može se reći da je predsjednik donekle zaobišao istinu i kada je spominjao 'privatno vlasništvo' - koliko je poznato, naime, hrvatsko more i obala zasad se nekako odupiru prelasku u takav režim - pa je onda i njegovo spominjanje 'balvan-revolucije' rezultat te iskrivljene optike. Dapače, početkom lipnja ove godine, kada je napokon započelo rušenje grozda Latkovićevih bespravnih objekata, prosvjednici su vješto iskoristili upravo ovu metaforu.

'Preko dvadeset godina traje taj zulum, 21 godinu jedan od najljepših dijelova Hrvatske je okupiran i pretvoren u SAO Vruju. Bez aktivizma jedne novinarke, jedne kućanice i jedne bibliotekarke ne bismo oslobodili SAO Vruju. Ako ova država ikad bude normalna, onda će 2. lipnja biti Dan državnosti. Krenuli su bageri slobode i sad čekamo vijesti iz Knina na moru', rekao je novinar Boris Dežulović te je zamjerio Milanoviću to što ga nema na terenu 'na dan kada se oslobađa posljednji okupirani komad Hrvatske'.

'Vjerojatno sjedi s prijateljem Latkovićem, gledaju što se događa i kukaju', dodao je.

Priča o Vruji barem zasad uspješno je apsolvirana, no štorija o Latkoviću još je bogatija i intrigantnija. Nitko zapravo ne zna gdje je njeno ishodište, a indicije kažu da je još u doba bivšeg režima on bio vrlo okretan.

'Koliko se sjećam, bio je direktor ili zastupnik tvrtke koja je prodavala tepihe u četvrti Split 3', prisjetio se viđeniji Splićanin za tportal prije dvije godine, kada smo opsežno secirali poslovni put ovog poduzetnika. Kojemu je ipak svanulo osvitom demokracije, kada je njegovo poslovno carstvo krenulo bujati - od spomenute proizvodnje obuće do utjecajne, a neki kažu i privilegirane građevinske firme. Od lokalne Televizije Jadran i pripadajuće Visoke škole multimedijskih i komunikacijskih tehnologija TV akademija do putničke agencije Svemirska recepcija i Konaka, punionice mineralne vode, te proizvodnje parfema, programerske tvrtke, kamenoloma, tvrtke za kockanje i koječega.

Spomenuti tekst pročitajte ovdje.

Od medija do građevine

Do današnjeg dana ponešto se promijenilo: putničke agencije definitivno su ugašene, a tvrtka za proizvodnju parfema FAB LAB na životu je s dvoje zaposlenih i mizernim prihodima od dvadesetak tisuća eura - dapače, tako je iz godine u godinu, s izuzetkom 2020., kada je očito sklopila jedan unosan posao i uprihodila 264 tisuće eura. Privatizirano socijalističko poduzeće Rad više nema zaposlenih, a gotovo ni prihoda, kao ni Splićanka trgovina. Tvrtka L-Tex za proizvodnju odjeće lani je s prijašnjih dvadesetak spala na samo jednog zaposlenog, no i dalje ima solidne prihode od 281 tisuću eura, a njegova tvrtka za kockanje i klađenje Žeton zaradi jedva četiri tisuće eura godišnje - pri čemu, neobično, trenutno nema nijedan jedini otvoreni bankovni račun.

Latkovićeva programerska tvrtka Interdisciplinarne tehnologije sa samo jednim zaposlenim taman pokriva vlastite troškove i posluje oko nule, a Trogirski kamenolom, također s jednim zaposlenim, gomila gubitke s oko 50 tisuća eura godišnje, dok njegov medijski biznis s lokalnom Televizijom Jadran i njenih 12 zaposlenih još uvijek nekako stoji na nogama, s prihodima od oko pola milijuna eura i mršavom dobiti od 12 tisuća eura.

Na koncu - a posebno nakon što su mu bagerima razoreni snovi o luksuznom turističkom resortu u Vruji, za koji je već oglašavao smještaj po cijenama u tisućama eura - krunski Latkovićev dragulj ostaje građevinska tvrtka Point, a koja već desetljećima dobiva multimilijunsku koncesiju za održavanje pločnika u Splitu - koncesiju kojom je malo tko zadovoljan, ali ju je malo koja vlast uspijeva raskinuti jer se njegova konkurencija ne odlučuje na ulazak na to tržište. Point ima 50 zaposlenih i stabilne prihode od oko 3,5 milijuna eura godišnje, uz sve mršaviju dobit od dvadesetak tisuća eura.

Tvrtka UFF, namijenjena proizvodnji osvježavajućih napitaka i 'vode s kisikom', osnovana je 2019. godine, no ne cvjetaju joj ruže: iz godine u godinu prihodi su neveselo niski (lani jedva 50 tisuća eura), a gubitak se konstantno kreće oko 125 tisuća eura. Broj zaposlenih koncem prošle godine zaustavio se na devet, a jubilarni deseti je friški 23-godišnji direktor Ante Jakov Milanović i ondje će očito imati puno posla.

'Ne znam što reći, život piše svakakve priče. Ja vam nisam od izjava, odgojen sam da radim i da se ne ističem kao ostali ljudi u državi. Super je ako je ljudima interesantno što radim, a ne kradem kao ostali. Dosta je tužno ako ljude zanima što djeca utjecajnih ljudi rade nešto u ovoj državi', poručio je predsjednikov sin prošlog tjedna za 24 sata.

Nastavljač obiteljske tradicije Milanovića, barem kada je riječ o karijernim pomagalima.