Američki predsjednik Donald Trump početkom tjedna predstavio je svoje rješenje za Gazu (točnije plan nastao u kuhinji posebnog izaslanika za Bliski istok Stevea Witkoffa i savjetnika za pitanja u ovoj regiji Jareda Kushnera). Dokument koji je svoj obol dobio nakon izraelskog napada na Katar, a on je razljutio američke saveznike, stvoren je spajanjem ranijeg Trumpova plana za Gazu s postratnim prijedlogom na kojem su radili Kushner i bivši britanski premijer Tony Blair.

Plan je dobio zeleno svjetlo brojnih svjetskih čelnika, pa i arapskih i islamskih zemalja, a podržao ga je i izraelski premijer. Iako su vojni vođe Hamasa isprva dali naslutiti da će nastaviti po starom, jer ih se, kako kažu, i bez Trumpova plana i s njim nastoji marginalizirati, sad su ga i oni, barem okvirno, prihvatili - doduše, nakon što im je američki predsjednik obećao pakao ako do nedjelje ne naprave prvi korak prema miru.

Prema Trumpovu rješenju, Hamas oslobađa preostale izraelske taoce u roku od 72 sata nakon prekida vatre, Izrael se postepeno povlači iz Gaze, a njome će vladati privremena tehnička i apolitična vlada – bez Hamasa u jednadžbi. Sve to odvijalo bi se pod budnim očima Odbora za mir, na čijem bi čelu bio Trump, a njegova desna ruka Blair. Iako su obje strane nominalno prihvatile igrati po Trumpovim pravilima, sve to je još uvijek na klimavim nogama.

'Da kojim slučajem i dođe do nekog kompromisa, treba biti svjestan da će to imati dugotrajne posljedice. Američka uloga u svemu tome se stubokom promijenila te je potpuno drukčija nego što je bila prije svega deset godina', kazala je za tportal Gorana Grgić, viša istraživačica Centra za sigurnosne studije Sveučilišta ETH u Zürichu.

Plan koji su Witkoff i Kushner već imali na stolu pomrsio je izraelski napad na Katar. Tad su, navodno, njih dvojica prisilila Netanyahua da malo stane na loptu i mislili su da će ovim putem, angažirajući druge arapske i islamske zemlje, napraviti pomak te prisiliti Izrael da dođe za pregovarački stol, kaže Grgić.

'Svakako je velik pomak to da su zemlje koje nisu tradicionalno uz Ameriku podržale ovaj plan. Ali plan je zapravo manjkav jer ni u jednom dijelu ne spominje pitanje dviju država. A dio o rekonstrukciji, u koju je upletena međunarodna zajednica, s Trumpom i Blairom na čelu prijelazne komisije, priča je za sebe', dodaje ona.

Nismo spremni za međunarodni protektorat u Gazi

'Pitanje Palestine još uvijek seže do raspada Otomanskog Carstva i onoga što su napravili Francuzi i Britanci. I sad se opet nalazimo u nekakvoj ground zero poziciji: ako se opet nametne nešto što će izgledati kao nekakav 'međunarodni protektorat', i to u doba u kojem doista nema čvrste međunarodne zajednice, opet smo u opasnoj situaciji. Apsolutno nismo u razdoblju u kojem cvjeta multilateralizam i da se možemo nadati da bi to dovelo do točke u kojoj bi vanjske sile imale benevolentan pristup i pozitivan utjecaj na to. Pogledajte samo situaciju u Bosni i Hercegovini, a Daytonski sporazum je postignut u vremenu u kojem je Amerika bila najbenevolentnija od kraja Hladnog rata. Pa zamislite onda kako bi to sada izgledalo u Palestini', objašnjava Grgić.

Iako se prema ovom planu činilo da je Trump odustao od izgradnje tzv. Bliskoistočne rivijere, Grgić nije posve uvjerena da on više ne vidi poslovnu priliku u Gazi.

'Svi vidimo koliko je toga sravnjeno sa zemljom. Netko će to morati graditi, netko će morati dobiti te ugovore. Nisam sigurna da je Trump skroz odustao od te ideje', kaže ona.

Na pitanje što misli o Blairu, kao Trumpovu odabiru za kućepazitelja Gaze, Grgić kaže da je to vrlo problematično s obzirom na to koliko je svijest ljudi na Bliskom istoku o posljedicama napada na Irak još uvijek svježa i postojana.

'Koliko je Tony Blair obožavan na Kosovu, toliko je omražen na Bliskom istoku. On je bio jedan od onih političara koji su jako puno obećavali i mislim da je u prvim godinama svoje vladavine učinio dosta toga u pomicanju europskih integracija, pogotovo što se tiče zajedničke obrambene i vanjske politike. Njegova uloga bila je vrlo važna na našim prostorima, ako se prisjetimo intervencije NATO-a na Kosovu. Ali su stvari krenule nizbrdo kad je u sklopu Koalicije voljnih s Bushem sudjelovao u invaziji Iraka', kaže Grgić.

Nova era američke vojske: Kriza demokracije

Američki ministar obrane, ili po novom – ministar rata – Pete Hegseth sazvao je 800 američkih generala i admirala iz cijelog svijeta na sastanak u bazi marinaca Quanticu u Virginiji, što je presedanski potez u povijesti američke vojske. Hegseth je najavio novu eru u njoj te se od sada treba pripremati za rat, a proglasio je i kraj ere woke kulture u vojsci te postavio idealan fenotip američkog generala, od kojeg više nema odstupanja.

'Dovesti 800 generala iz cijelog svijeta bio je ogroman trošak, za što? Na kraju dana da bi im Pete Hegseth mogao držati prodiku o esenciji vizije onoga što bi prema MAGA-inim standardima trebao biti idealan vojnik. Stereotipno, to bi bio mišićavi bijelac s obrijanom glavom – G.I. Joe u najužem smislu – i tu nema mjesta ni za koga tko se ne uklapa u te norme. Gledamo zapravo salto mortale: idemo unatrag što se tiče desetljeća napretka po pitanju inkluzivnosti u američkim vojnim snagama. A na kraju dana ta vojska najviše regrutira osobe manjinskog podrijetla', kaže Grgić.

Površinski je to bio, kaže Grgić, teatar i spektakl koji je priredio Hegseth, no za nju šokantniji dio zapravo je bio onaj supstantivni, a koji je priredio Trump u svom govoru, kazavši da bi američki gradovi trebali biti poligon za vježbe američkih trupa.

'Jedno je obrijati se i uzimati Ozempic da izgledaš onako kako se od tebe očekuje, ali činjenica da se američka vojska, Nacionalna garda, šalje u gradove, koji su, eto sasvim slučajno, pod demokratskim vodstvom: to je ne samo problem, nego kriza demokracije. Zakon s kraja 19. stoljeća, koji ima svoju genezu u Građanskom ratu, izričito kaže da se vojska ne smije slati u gradove – za to postoje organi javnog reda i mira, a policija je izrazito federalizirana. Vojnici bi to smjeli samo u iznimnim slučajevima, poput prirodnih katastrofa', kaže ona.

Gledamo pokušaj normalizacije izvanrednog stanja

Nova vojna strategija koju Pentagon priprema, pa i ovaj sastanak generala u Virginiji, daju naznake toga da se Trumpova administracija prije svega koncentrira na unutarnje, a ne na vanjske prijetnje. Čuli smo da je čak i general Dan Caine, kako su naveli neki izvori za Washington Post, negodovao zbog toga.

'Već smo dobili rane naznake da se to događa u trećem mjesecu, kad su iscurili prvi nacrti onoga što prethodi strategiji Pentagona, za što je bio zadužen Elbridge Colby. Tada smo doznali da Trump želi baciti Europu pod autobus te da se fokus stavlja na nacionalnu sigurnost i Indopacifik. No ovdje smo tada o tome više govorili u kontekstu Europe, a manje iz prizme promjena na polju američke nacionalne sigurnosti', objašnjava Grgić.

Sva militarizacija u SAD-u kojoj svjedočimo, promjena imena Pentagona u Ministarstvo rata, slanje Nacionalne garde u gradove – sve je to pokušaj normalizacije izvanrednog stanja.

'Da se to događa negdje drugdje, da to ne govori Trump, koji mijenja retoriku iz dana u dan, da gledamo naoružane vojnike na ulicama gradova u drugim državama, svi bi to bez razmišljanja nazvali vojnim pučem. Prošli smo već granice koje vode na put daleko od liberalne demokracije', ističe.

Nema više generala koji bi se pobunili

Postavlja se pitanje igra li se Trump vatrom i hoće li mu se ovakav pristup obiti o glavu.

'Ljudi koji su davali zakletve da će štititi Ameriku tad su mislili da će je štititi od vanjskih neprijatelja. Sad u najboljem slučaju mogu ići kupiti smeće po Washingtonu, a u najgorem će ih slati na prosvjede, deložacije i uhićenja nedokumentiranih migranata. Hoće li biti onih koji neće poslušati naredbe, to ne znam. U prvom mandatu pobunio se načelnik Združenog stožera SAD-a Mark Milley, koji je nakon smrti Georgea Floyda odbio poslati vojnike na prosvjednike za Black Lives Matter, pa je onda i smijenjen. I možda nije bilo puno takvih primjera, ali je bilo onih koji su pokušali usporiti Trumpa u njegovim spornim nastojanjima. Ono što je sada problem to je što nema više tih ljudi koji će ga usporiti ili promijeniti mu mišljenje', naglašava Grgić.

Blokada američke vlade

Novi politički zastoj u Washingtonu paralizirao je rad američke savezne vlade. Višetjedni sukob republikanaca i demokrata oko dodatnih subvencija za Obamacare prerastao je u prvo zatvaranje vlade od 2019. godine. Nakon što republikanci i demokrati nisu uspjeli postići dogovor o proračunu, na snagu je stupilo zatvaranje brojnih saveznih institucija.

Jasno je da će najdeblji kraj iz ovoga izvući američki građani jer će posljedica ove blokade utjecati na njihov svakodnevni život: od sigurnosti na aerodromima i rada bolnica do nacionalnih parkova, laboratorija i socijalnih programa. A procjenjuje se da će oko 40 posto savezne radne snage, odnosno oko 800.000 zaposlenika, biti poslano na neplaćeni dopust.

No tko zapravo može više izgubiti ili dobiti iz ove situacije: demokrati ili republikanci.

'To ovisi o tome koliko će sve ovo trajati. Velik broj demokratskih glasača očekivao je da demokrati napokon nekako odgovore Trumpu, da se suprotstave agendi MAGA-e, Projektu 25, za koji sada vidimo kako izgleda kad ga se provede u zakon, a on se najviše tiče rezanja socijalnih davanja - od zdravstva do mirovinskog. U kraćem periodu demokrati mogu računati na potporu svojih birača jer žele da se oni bore', ističe ona.

No vidjeli smo i da su već trojica senatora prešla na drugu stranu, a čini se da će još neki. Sljedeće godine su midterms, i opet se miješaju karte, a trećina Senata i cijeli Dom zastupnika idu na reizbor. Trump je već počeo provoditi agendu za reizbore sljedeće godine jer su izrazito bitni. Pritisak je na demokratima, koji su ranjivi, u swing državama da promijene mišljenje. Na tom polju bi se već sljedećih dana moglo nešto dogoditi, a ako se ne dogodi, onda će biti pitanje samo to tko će biti uspješniji u političkom PR-u prilikom objašnjavanja ljudima zašto ne mogu obavljati svakodnevne stvari.

Dosta istraživanja javnog mijenja pokazuje da im se baš i nije poboljšao standard života otkako je počeo Trumpov drugi mandat. Cijene su otišle gore, uz sva ta obećanja. Što će presuditi, pogled u novčanik ili u stranačku iskaznicu?

'Ne sumnjam da postoji tvrdoglavost na obje strane, da svatko inzistira na svome, ali ovdje je druga stvar to što bi moglo doći do vrlo drastičnih rezova poslova na razini federalne vlade, jer sve što je DOGE počeo, a možda nije završio, sad bi ovo mogla biti izlika za Trumpa da to završi. Zapravo mu to ide na ruku. Vi nećete ovo potpisati, a mi te ljude onda nećemo vratiti na posao jer nema novca', smatra Grgić.