RECENZIJA KNJIGE 'ČOVJEK BEZ LICA'

Mašin Putin kao Misteriozo suvremene Rusije

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 02.04.2012 09:11
  • Objavljeno 01.04.2012 u 20:29
vladimir putin puška

vladimir putin puška

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Kada knjigu o Vladimiru Putinu objavi autorica poput Maše Gessen, za očekivati bi bilo zanimljivu javnu svađu, galamu, čupanje i psovke u ruskome polemičkom prostoru. No korisnoj raspravi smeta samo jedan, spomena vrijedan problem: ova ne baš velika knjiga koja se promovira kao 'najkontroverznija biografija godine' objavljena je u 20-ak država, ali zasad ne i u domovini autorice – Rusiji

U ovom trenutku teško je odrediti je li to zato što se u Rusiji ne bi našao nijedan dovoljno smion izdavač, ili je riječ o marketinškoj strategiji: neka knjiga prvo pohara publicističke top liste na zapadu, pa tek onda dođe 'zloglasna i kontroverzna' na veliko rusko tržište gdje su uglavnom već dobro poznate informacije i teze koje Gessen kompilira. Uostalom, ova Putinova kritičarka već godinama piše provokativno i drži uredničke pozicije po tiskovinama u istoj toj Rusiji; živi u Moskvi, ima američku putovnicu i bila je aktivna na protuputinovskim prosvjedima protekle zime.

Knjigu Gessen piše iz perspektive povratnice koja je od 14. do 24. godine života boravila u SAD-u, da bi se 1991. godine vratila u Rusiju s vjerom u reformatorsku postkomunističku epohu, zaposlila se kao novinarka i počela u tom novom društvu graditi vrlo uspješnu karijeru. S vremenom je stekla nezanemarivo iskustvo: radila je u tiražnim perjanicama ruske žurnalistike, u potragama za zanimljivim reportažama 90-ih je proputovala mnoge daleke krajeve uvjerljivo najprostranije zemlje svijeta, uključujući i Kavkaz. Nekoliko puta boravila je u Čečeniji, izvještavala iz Beslana, a s vremenom je njen CV obogaćen i impozantnim nizom suradnji s američkim tiskovinama. U svom radu upoznala je mnoge istaknute i pozadinske aktere novije ruske povijesti.

Danas je Maša Gessen predstavnica liberalne generacije koja je 90-ih u Moskvi bila na konju, jureći u bolju budućnost, da bi prelaskom vlasti u Putinove ruke vrlo brzo postala marginalizirana ili bila sasvim uklonjena. Mnogi akteri te epohe izgubili su utjecaj i aktualnost: ispali su iz parlamenata, dobili otkaze, završili u emigraciji, ubijeni su ili su umrli u sumnjivim okolnostima. Problem te generacije javnih djelatnika – čak i kada je riječ o idealistima i nekompromitiranim pojedincima - leži u dojmu da su oni bili na konju za bolju budućnost dok se većina stanovništva Rusije rušila u blato koje se stvaralo pod kopitima tih konja. Sada, kada velesila oporavljena u nekoj vrsti prosvijećenog apsolutizma, plaćajući sumnjivu društvenu cijenu, ipak bilježi 10-godišnji ekonomski oporavak nakon 15-godišnje ekonomske agonije, liberali koji su spremni napisati knjigu u kojoj će jedan od najautoritetnijih sugovornika biti oligarh Boris Berezovski, a kao jedan od glavnih martira i lučonoša napretka biti predstavljan oligarh Mihail Hodorkovski – u Rusiji jednostavno ne može pronaći mnogo čitatelja koji će joj pristupiti s povjerenjem.

Unatoč tome, djelo Maše Gessen sadrži zanimljiva mjesta i teze, no ostaje dojam njihove nerazrađenosti i povremene neautentičnosti; za titulu 'najkontroverznije biografije godine' autorica se ipak morala više potruditi u dokumentarističkoj i teoretskoj razradi ove knjige. U štivu od 250 stranica, namijenjenom za laku konzumaciju, bez fusnota i popisa literature, mnogi interesantni sadržaji preneseni su iz tuđih knjiga (uključujući i službenu Putinovu biografiju!) te iz tuđih, odavno objavljenih novinarskih istraživanja. Gessen je isporučila djelo koje ima svoj značaj u dokumentiranju društvenih klimatskih mjena moderne epohe, pa i u klasifikaciji od ranije poznatih neuralgičnih točaka Putinove vladavine (rat u Čečeniji, tragovi KGB-a u bombaškim napadima na stambene zgrade, potonuće podmornice Kursk, tragedija u Beslanu, medijska kontrola, način vođenja procesa protiv Hodorkovskoga...) no ova knjiga više djeluje kao kritički esej na temu Putinove uloge u suvremenoj ruskoj povijesti, popraćen načelno zanimljivim, ali šturo potkrijepljenim psihoanalitičkim sugestijama poput one da Putin boluje od 'egzotičnije' varijante kleptomanije – pleoneksije ('neutaživa želja da se ima ono što zakonito pripada drugima'). 

Naime, zanimljiva svjedočanstva svojedobnog Putinova promotora, a danas zakletog neprijatelja Borisa Berezovskog, po kojima je Putina odmah zapamtio još ranih 90-ih 'jer je bio jedini činovnik koji nije uzimao mito' (slični se iskazi množe kako knjiga teče), Hessen u finišu, povezujući dvije-tri anegdote i slučaja koji su vremenski odvojeni 20-ak godina, ruši mit o nepotkupljivosti Vladimira Vladimiroviča pomalo fantastičnom teorijom da Putin ne želi postotke, nego on uzima da bi oduzeo – sve. Način na koji se autorica pozabavila tom ambicioznom tezom možda je vrijedan neke provokativne kritičke kolumne, ali ne i knjige koja pretendira biti biografija. 

Gessen djeluje najuvjerljivije dok opisuje situacije i ljude iz vlastitog neposrednog iskustva, jezivu atmosferu koja dovodi do smaknuća ljudi koji nisu zločinci ni kriminalci niti je nužno državni vrh imao izravne veze s njihovom likvidacijom - ali često ne može pobjeći ni od odgovornosti. No autentičnost ove knjige kao cjeline ozbiljno ruši samonametnuto odgonetanje 'tajne velike moći' osobe koja je Misteriozo ove knjige – Vladimir Putin. Maša Gessen mora dokazati da je dostojna napisati knjigu koja zalazi iza kulisa čovjeka kojeg nikada nije osobno upoznala. Kao što, uostalom, nikad nije upoznala ni GrigorijaPereljmana, živog-živcatog matematičkog genija koji je odbio milijun dolara za dokazivanje Poincareovateorema i od tada živi strogo povučen od javnosti. No i o njemu je napisala biografiju.

U crno-bijelom svijetu, gdje je Putin monstruozni negativac, a svi njegovi protivnici najnormalniji borci za slobodu i boljitak Rusije, teze o diktatorovoj patološkoj potrebi da prisvaja tuđu imovinu, ili cifre od 40 milijardi dolara Putinova osobnog bogatstva, ne trebaju se dodatno elaborirati i istražiti. Možda je to dovoljno za prođu u zapadnim knjižarama, ali u Rusiji samorazumljive crno-bijele interpretacije znaju djelovati prilično iritantno. Primjerice, mnogi se u Rusiji slažu da Mihail Hodorkovski sjedi u zatvoru kao primjer selektivnog procesuiranja ruskih pretvorbenih tajkuna i montiranog političkog procesa. 

No pisati o njemu u knjizi kao o nerealiziranom meceni nove ruske socijaldemokracije, zaključiti da 'sjedi jer je želio biti neovisan', a pritom zaobići da je deset godina isti taj slobodoumni Hodorkovski na najbeskrupuloznije načine zgrtao osobno bogatstvo, gradio privatnu vojsku i kroz Yukos nastojao ovladati cjelokupnim naftnim zalihama Rusije (vidi mnogo suvisliju knjigu DavidaHoffmana: 'Oligarsi'), te da je 2003. godine uhićen u istom mjesecu u kojem je pregovarao s dvije američke naftne kompanije o krupnom dioničarskom ulasku u njegov friški pretvorbeni megaimperij – to doista nije put da se o suvremenoj Rusiji nakucka relevantna knjiga.

Vladimir Putin ostaje podjednako tajanstvena i daleka ličnost, no bez obzira na kvalitetu ovog, s obzirom na sve okolnosti, ipak hrabrog publicističkog djela, bit će šteta ako ono ne izađe u Rusiji i ne izazove oštru, zdravu, kritičku javnu raspravu - ne samo o Putinu kao diktatoru, nego o nizu teških i traumatičnih događaja koji su tijekom njegove duge vladavine gurnuti pod tepih, poput serije nikad razjašnjenih eksplozija u stambenim zgradama diljem Rusije na prijelazu stoljeća.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi