Tragični događaji koji su se prošli tjedan odvili u Srbiji snažno su odjeknuli u cijeloj regiji. Mnogi ljudi i dalje su pod dojmom nemilih zbivanja pa je moguće da osjećaju tjeskobu, zabrinutost, tugu ili strah. O tome kako u ovoj situaciji možemo pomoći sebi i ljudima oko sebe razgovarali smo s uglednom psihologinjom Ljubicom Uvodić Vranić
Dva masovna ubojstva u Beogradu i njegovoj okolici ostavila su traga na stanovništvo cijele regije. Činjenica da se tako nešto dogodilo u našem susjedstvu mnoge je ljude izbacila iz uhodane i relativno mirne svakodnevnice, pa ne čudi to da su mnogi od nas više tjeskobni, napeti, tužni ili zabrinuti nego inače. Kako se nositi s tom situacijom, kako pristupiti djeci, ali i kako reagirati kad se netko ponaša agresivno prema nama, otkrila nam je psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.
'Samo smo klikom miša tamo, na 400 kilometara udaljenom mjestu. Svjesni smo da smo preplavljeni strašnim informacijama, a zaštititi se od toga nije baš tako jednostavno. Situacija je toliko strašna da se ne možemo u nekoliko natuknica dovoljno približiti rješavanju problema', kazala je Uvodić Vranić.
vezane vijesti
Prije svega, važno je razumjeti ono što nam se događa, ali i osvijestiti da nas štiti razumijevanje onoga što nas muči. 'Ako krenemo sa strane mozga u kojem su emocije u drugu stranu, gdje je promišljanje i verbaliziranje onoga što osjećamo, već nam je zbog toga malo lakše', savjetuje Uvodić Vranić.
Stoga je izrazito važno razgovarati i ne šutjeti o onome što nas muči. 'Razgovarajte. Razgovarajte o onome što vas tišti s onim za koga smatrate da ima otvorene uši i srce jer se tuga kroz komunikaciju prepolovi, kao što se veselje udvostručuje podijelimo li s nekim nešto šaljivo', objašnjava psihologinja.
Podijeliti brige s nekim, ali i slušati
Ističe da se neugodne emocije - kad se pojave - ne mogu preraditi, već ih prerađujemo verbalizirajući ih u komunikaciji. Tako se potroši napetost koja se pojavila u prvom kontaktu s tom emocijom.
Pritom, ističe psihologinja, i mi sami moramo biti sposobni i voljni slušati. 'Moramo odgovoriti na potrebu onih koji se lošije nose s nečim od nas. Povjeravajući se nama, oni žele smanjiti napetost i brigu', dodaje. Posebno je važno zaštititi djecu, ali nipošto umanjujući njihove probleme i događaj koji ih je uzrokovao.
'Treba reći: 'Da, sve si dobro razumio, dogodilo se nešto vrlo strašno', jer ako minimaliziramo problem, onda će se dijete možda osjećati neadekvatno zato što nije dobro razumjelo ono što se dogodilo.
Psihologinja je istaknula i nekoliko tehnika opuštanja iz svoje knjige 'Devet vježbi opuštanja na kauču' kao prvu pomoć za sve one koji se osjećaju tjeskobno. Kad se osjećamo nemirno, važno je duboko disati, pa psihologinja preporučuje da 16 puta duboko udahnemo. Potom se valja koncentrirati na neki jednostavan sadržaj. Netko broji, netko moli, a netko gleda slova, bitno je samo da smo koncentrirani i da sadržaj ne zahtjeva velik napor sivih stanica.
Zatim dok dišemo izgovaramo svoje jake adute, sve ono za što mislimo da je naša pozitivna karakteristika, jer naše samopouzdanje često je poljuljano negativnim emocijama. Psihologinja kao korisnu tehniku predlaže i odlazak na neko drugo mjesto u mislima, ondje gdje se osjećamo manje tjeskobno.
Empatija kao inhibitor agresije
Uvodić Vranić osvrnula se i na krizu empatije u današnjem društvu. Kaže da nas suosjećanje čini ljudima. 'Svaki učitelj, nastavnik i roditelj mora reagirati ako primijeti da neko dijete ne pokazuje dovoljno empatije i reći 'nije svako zlo za zlo, sad ćeš naučiti što znači suosjećati jer ako to ne radimo, onda dajemo maha agresiji'', kaže.
Smatra da je strašno to koliko agresije vidimo u onima koji bi sada na agresiju odgovorili agresijom, a to je, kaže, pozivajući se na psihijatra Antu Bagarića, ponajviše zbog prekomjernog korištenja mobitela, a u njima stvarnost nije stvarnost.
preporuke hzjz-a
Što učiniti ako ste vi ili vaši bližnji tjeskobni uslijed nedavnih nemilih događaja?
- Važno je provjeriti što dijete zna, odnosno što je čulo o tome što se dogodilo te kakvo je njegovo razumijevanje situacije i na koji se način nosi sa spoznajama koje ima.
- Iako su takvi razgovori teški i vjerojatno vam se čini da vam nedostaju prave riječi, dovoljno je pokazati zainteresiranost i pružiti im priliku za razgovor.
- Ohrabrite ih da postave pitanja i poručite im da ste tu za njih.
- Važnije je slušati nego objašnjavati. Treba poručiti da su naše emocionalne reakcije na ovakve događaje dio ljudske prirode.
- Važno je i naglasiti da su takvi događaji u pravilu rijetkost i iznimka. Ako pak opisujete događaj, nemojte duljiti i zadržite se na činjenicama, ističući samo ono što je potrebno da biste djetetu odgovorili na pitanja koja postavlja.
- Tehnike opuštanja mogu brzo smanjiti napetost mišića te usporiti disanje i broj otkucaja srca, što doprinosi tome da se osjećamo smirenije.
- Okružite se vama dragim ljudima. Imajte razumijevanja, nježnosti i suosjećanja prema sebi.
- Smanjite izloženost vijestima o ovim tragičnim događajima. Potreba da budete informirani posve je prirodna u ovakvim okolnostima, no pretjerivanje i neumjerenost mogu dovesti do porasta zabrinutosti i tjeskobe te širenja straha.
'Na ekranu nemaš svijest o tome što znači udariti i povrijediti. Učimo se biti agresivni i kad netko napravi nešto loše, ali i kad netko napravi nešto dobro', dodaje Uvodić Vranić. Agresija je efikasna jer u trenutku potrošimo dio našeg uzbuđenja ili želje za osvetom ili kaznom. Ali agresija ima dugoročno nepovoljan učinak i na 'izvršitelja kazne i na kažnjenoga'. Pritom naglašava da je jako dobar način na koji se osloboditi agresije korištenje humora, ali samo onda kad je naša opaska doista duhovita i ako je smiješna i drugoj strani.
Najvažnija poruka koju možemo poslati agresoru je da je njegova reakcija banalna, inferiorna i da se zbog nedostatka kreativnosti i humora odlučio na taj inferiorni, neljudski čin, zaključno će psihologinja.
