BIVŠI PREDSJEDNIK MESIĆ

Lažu narodu da sam skup, neće me se riješiti ukidanjem Ureda!

  • Autor: Damir Petranović
  • Zadnja izmjena 25.01.2016 07:05
  • Objavljeno 25.01.2016 u 07:00
Stjepan Mesić

Stjepan Mesić

Izvor: Pixsell / Autor: Anto Magzan

Umirovljeni predsjednik Stjepan Mesić žestoko se obrušio na zagovornike ukidanja njegova ureda koji porezne obveznike stoji oko 800 tisuća kuna godišnje: tvrdi da 'lažu narodu i čak i da uspiju u svojoj namjeri, neće uspjeti ukinuti njega'. Svojim priznanjem da je u Sjevernu Koreju otišao 'na poziv znanca koji je tamo išao svojim poslom' dodatno je zaintrigirao javnost

U kraćem razgovoru za tportal Mesić se - doduše, jedino u pismenoj formi - nešto konkretnije izjasnio o svom kontroverznom putovanju u Sjevernu Koreju. Tvrdi da se ono dogodilo prije više od godine dana i da je onamo otputovao na poziv jednog prijatelja, kao obični turist. No bivši predsjednik zato je puno rječitiji kad govori o prilikama u Hrvatskoj: predviđa da će nova vlast na račun građana spašavati koncept neoliberalnog kapitalizma i da će bogatiji imati još više, a siromašniji još manje. U svjetonazorskom smislu očekuje zatvaranje očiju pred neofašizmom, veću kontrolu medija i građana te, ukratko, pretvaranje Hrvatske u tamni vilajet.

U javnosti se ponovno pojavljuje inicijativa, prije svega od strane Mosta, za ukidanjem institucije Ureda bivšeg predsjednika. Kako to komentirate i smatrate li da je to pravo mjesto za tražiti proračunske uštede?

To su inicijative koje se lansiraju u javnost, one ne dolaze iz krugova javnosti. Ne iznenađuju me. Svako malo netko od onih kojima smetam ja, odnosno stanovišta koja zastupam, sjeti se da postavi pitanje ukidanja Ureda bivšeg Predsjednika. Oni, međutim, zaboravljaju dvije ključne stvari. Prvo, to nije moj ured, nego ured bivšeg šefa države. Hoće li ga uskratiti i Kolindi Grabar Kitarović? I, drugo, naravno da se taj ured može ukinuti, ali nema te institucije i nema toga zakona koji mogu ukinuti mene. Prema tome, neka ukidaju što hoće, neka lažu narodu kako će time spasiti državni proračun, neka lansiraju priče kako taj ured troši 10 milijuna kuna, a istina je da troši otprilike 800.000; mene se riješiti neće ukidanjem Ureda.

Koliko je Vaš ured u posljednjih šest godina koristio Hrvatskoj i čime se bavi? Kako komentirate činjenicu da Ivo Josipović nije iskoristio svoje zakonsko pravo za osnivanjem svoga ureda?

Gospodin Josipović nije zatražio da ima Ured, mada na to ima zakonsko pravo. On je najavio povratak na Pravni fakultet. Niti mogu, niti želim komentirati njegove postupke. O tome morate pitati njega. A što se tiče Ureda što ga ja, na osnovi zakona, koristim, mogao je biti i korisniji da je država pokazala volju da iz činjenice da me svako malo pozivaju u inozemstvo, izvuče neku korist. Ovako, nastojao sam otvarati vrata našim gospodarstvenicima, i u tome sam bio posve uspješan, i istupao sam u ime jedne Hrvatske koja je europska, civilizirana i tolerantna, koja je demokratska i otvorena, one i onakve Hrvatske kakva bi morala biti. Ukratko – pomogao sam stvaranju povoljnije slike o Hrvatskoj u svijetu.

Josipović je u medijima sugerirao da bi možda trebalo razmisliti o tome da troškove Ureda predsjednika u mirovini financiraju tvrtke za koje on obavlja lobiranje, kako komentirate tu ideju?

Takva ideja proizlazi iz potpunog nerazumijevanja uloge bivšeg šefa države. U mnogim zemljama bivši predsjednici imaju svoje urede i ako su nečiji lobisti, onda su lobisti države. Svesti bivšeg predsjednika na lobista koji će biti na platnome spisku tvrtki, to je naprosto smiješno. Ja jesam, ponavljam, nastojao pomoći našem gospodarstvu, i kao predsjednik i kao bivši predsjednik, ali to nikada nije bilo lobiranje. Svako moje putovanje borba je za hrvatske gospodarstvenike i tumačenje aktualne hrvatske politike.

Domoljubna koalicija i Most u procesu su formiranja nove vlade, smatrate li da su pregovori o koaliciji ipak bili netransparentni? Što očekujete od nove vlasti u ekonomskom, a što u svjetonazorskom segmentu?

Nezahvalno je govoriti unaprijed. No činjenica jest da imamo mnogo više informacija, odnosno nagovještaja o onome što će biti nakon formiranja vlade, nego što smo znali o procesu njezina stvaranja. Taj je proces bio, ako izbjegnemo izraz netransparentan, onda svakako obavijen velom tajanstvenosti. Nepotrebno i nedemokratski, ali tako je bilo. Nisam vidovit i ne znam što će poduzeti nova vlada, no ako je suditi po izjavama čelnika stranaka koji je formiraju, kao i nekih od onih koje se spominje kao moguće nove ministre, onda se bojim da ne možemo očekivati puno dobra. Ići ćemo tragom oprobanog recepta neoliberalnog kapitalizma. Spašavat ćemo sistem na račun građana. A pod firmom odbacivanja ostataka komunističke svijesti, uvest ćemo kao pravilo da onaj tko je bogatiji, ima pravo na više – na svim područjima. Betonirat ćemo, dakle, nejednakost građana. Svjetonazorski ići ćemo tragom današnje Mađarske i Poljske, što znači otvoreno koketiranje sa zasadama fašizma, ili u najmanju ruku: zatvaranje očiju pred sve agresivnijim neofašizmom, uvođenje jednoumlja pod krinkom demokracije, sve oštriju kontrolu posebno medija, ali i svih građana. Povijesni revizionizam zavladat će našim obrazovnim sustavom, a u mnogim ćemo se elementima približiti teokratskoj državi, odnosno značajno odmaknuti od onoga što bi Hrvatska po svojemu Ustavu morala biti, tj. od laičke države, zasnovane na načelu sekularizma.

Imenovani mandatar Tihomir Orešković dolazi iz svijeta biznisa i, po ocjeni dosadašnje vlasti, nema politički legitimitet. Slažete li se s time i što očekujete kao njegove prve poteze? Vjerujete li da će samostalno donositi odluke ili će ovisiti o pozadinskoj podršci Tomislava Karamarka i Bože Petrova?

Neovisnost gospodina Oreškovića bit će upravno razmjerna pomanjkanju njegova političkog iskustva. A što se njegova legitimiteta tiče, ograničio bih se na to da kažem kako smo svjedoci prilično originalnog, možda i jedinstvenog načina biranja predsjednika vlade. Koliko je takav način spojiv s pravilima ponašanja u parlamentarnoj demokraciji, otvoreno je pitanje. A koliko on odgovara volji građana koji su dali svoje glasove na parlamentarnim izborima, to svakako nije pitanje bez odgovora. Na izborima ime gospodina Oreškovića nitko nije spominjao, a kamoli da bi netko dao svoj glas za njega, pa nije ga bilo na listi nijedne stranke.

Kako komentirate sastav nove vlade? Radi li se o stručnjacima ili ipak o političkom kadroviranju? Gdje vidite njene potencijalne slabe točke i na koliko procjenjujete njen rok trajanja?

Prerano je za bilo kakve ocjene novih ministara. Neki od njih imaju stručne kvalifikacije koje bi mogle navesti na zaključak da će biti uspješni. Neki imaju kvalifikacije, ali ne za resore koji su im dodijeljeni. No, bitan je politički okvir u kojemu će djelovati, a taj će okvir - bojim se - biti svjetonazorski vrlo ograničen i sužen. I vodit će nas u smjeru koji nije ni poželjan, niti je ono što želi većina hrvatskih građana. Ono što smo čuli od budućeg premijera, to je popis želja, ciljeva kojima bi svaki iole obrazovaniji građanin Hrvatske mogao opisati ono što našoj zemlji treba. I ne pomažu tu nikakva pozivanja na to da će se sve znati kada budu poznati provedbeni instrumenti, kada bude jasno kakav je novi proračun. Program vlade koji se prezentira na prvoj sjednici novoizabranog parlamenta treba izgledati potpuno drugačije, a - što je najvažnije - u njemu ne smije nedostajati vanjska politika, ne smiju nedostajati obrana i unutarnja sigurnost i, što je osobito važno, ne smije nedostajati borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Dakle, program je nepotpun. A koliko će nova vlada izdržati, u to se ne bih upuštao.

Vladi želim svakako puno uspjeha a vjerujem da u konkretnom djelu programa nije zaboravila pitanja koja sam spomenuo, a ako jest da će ih naknadno uvrstiti i razraditi.

Mediji su objavili da ste u nedavnoj prošlosti boravili u Sjevernoj Koreji. Kada se to dogodilo i na čiju inicijativu? Kakva je bila svrha posjeta, s kime ste se sastali i kakvi su dojmovi?

Eto, da i vama ponovim ono što ovih dana govorim svima koji su silno zainteresirani za tu 'senzacionalnu' vijest. Da, boravio sam u Sjevernoj Koreji prije više od jedne godine. Pozvao me jedan znanac koji je tamo išao svojim poslom. Išao sam potpuno privatno, turistički – da tako kažem. Nikakvih sastanaka s predstavnicima vlasti nisam imao, a dojam je, vjerujem, isti kao i svih koji posjete tu zemlju. Dojam je to o zatvorenoj zemlji koja živi u nekom svom svijetu, ne nalazeći pravi način da komunicira sa stvarnim svijetom koji je okružuje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!