Obitelj 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periše, koji je preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, iznijela je nove detalje o njegovu dolasku u bolnicu, posljednjim satima života i načinu na koji su doznali za njegovu smrt
U razgovoru za RTL Danas otkrili su i da je Kristian sa zaručnicom očekivao dijete, koje je ona izgubila nakon njegove smrti.
Zbog sumnje na teško ubojstvo Kristiana, četvorica medicinskih tehničara uhićena su i trenutačno se nalaze u istražnom zatvoru. Njegova smrt otvorila je niz pitanja o postupanju prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama, a Ministarstvo zdravstva uputilo je izvanrednu inspekciju u bolnicu. U tijeku su i drugi nadzori kako bi se utvrdile sve okolnosti tragedije.
Obitelj je u razgovoru s reporterkom RTL-a Marinom Brcković opisala kako je Kristian završio u bolnici i što im je ondje rečeno nakon njegove smrti.
Prema njihovim riječima, Kristian je u bolnicu dovezen vozilom hitne pomoći nakon poziva člana obitelji jer je imao strahove zbog kojih mu je bila potrebna stručna pomoć. Tvrde da je tijekom dolaska hitne pomoći i policije surađivao te nije bio agresivan.
Ipak, odlazak na Jankomir teško mu je pao zbog ranijeg iskustva. Kako navodi obitelj, prije sedam godina u sličnoj je situaciji zatražio pomoć u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, gdje je, prema njegovu kasnijem povjeravanju jednoj osobi, doživio fizičko nasilje i gušenje. Obitelj kaže da je za to saznala tek nedavno, od osobe kojoj se Kristian povjerio.
Obitelj tvrdi da nije odmah obaviještena o smrti
Kristianovi bližnji navode da ih bolnica nije izravno obavijestila o njegovoj smrti. Prema njihovu iskazu, zaručnica je o tome doznala oko 22.40 sati, a ostatak obitelji tek oko 23.10, i to preko njezinih članova obitelji.
Iz bolnice im je, kako kažu, objašnjeno da je Kristian bio psihomotorno uznemiren te da su ga pokušavali sputati. Nakon što mu je dana terapija intramuskularnom injekcijom, navodno je prestao disati i izgubio puls.
Kada su zatražili detaljnije objašnjenje, liječnica im je rekla da je tek stigla u noćnu smjenu i da ne zna što se točno dogodilo, osim da je prestao disati.
Obitelj je tražila da vidi njegovo tijelo, no isprva im je rečeno da to nije moguće jer su u istoj sobi drugi pacijenti. Nakon što je jedna članica obitelji, koja je također liječnica, provjerila imaju li pravo vidjeti preminulog, dobili su dopuštenje.
Kako navode, u sobi u koju su ušli nije bilo nikoga osim Kristiana. Obitelj je posebno izdvojila i komentar liječnice prilikom njihova odlaska iz bolnice. Prema njihovu iskazu, rekla je članici obitelji da će, kada prođe tuga, zajedno sjesti na kavu i da će joj ispričati kakav je divan dan imala s Kristianom, opisujući ga kao prekrasnog mladića. To ih je, ističu, dodatno zbunilo jer je prethodno kazala da ne zna detalje događaja.
Sumnjali su nakon što su vidjeli njegovo tijelo
Obitelj tvrdi da prije objave u medijima nije znala za postojanje snimki iz bolnice niti ih posjeduje. No, nakon što su vidjeli Kristianovo tijelo, primijetili su tragove koji su im pobudili sumnju, posebno na vratu.
Zbog toga su, kako navode, posumnjali u objašnjenje da je uzrok smrti bio srčani zastoj. Pritom ističu da je Kristian, prema njihovim saznanjima, bio fizički zdrav.
Sljedećeg dana obitelj je policiji prijavila sumnju na nasilnu smrt. Potom je 23. listopada 2026. preko odvjetnika podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu. Upućen je i zahtjev Ministarstvu zdravstva za provođenje inspekcijskog nadzora, a od bolnice je zatraženo da sačuva sve snimke videonadzora.
Od daljnjeg postupka očekuju da se utvrde sve okolnosti Kristianove smrti i da odgovorni snose posljedice. Poručuju da žele pravdu za njega te da se slična tragedija nikome ne ponovi. Smatraju da bi svi koji su odgovorni trebali dobiti otkaze i izgubiti licence za rad.
Na pitanje tko bi sve trebao odgovarati, obitelj je poručila da odgovornost ne bi smjela biti ograničena samo na četvoricu osumnjičenih tehničara.
Smatraju da bi trebalo ispitati i ulogu svih osoba koje su bile prisutne u sobi u trenutku događaja, neovisno o tome jesu li izravno ili neizravno sudjelovale u onome što se dogodilo.
‘Svi koji su bili tamo vidjeli su što se zbiva i svi snose odgovornost za Kristianovu smrt. Kristian je pristao otići unutra kako bi mu pomogli, a liječnici, sestre i tehničari su ga iznevjerili’, poručila je obitelj.
‘Pamtit ćemo ga po njegovoj vedrini i velikom srcu’
Govoreći o Kristianu, njegovi najbliži istaknuli su njegovu vedrinu, dobrotu i ljubav prema ljudima. Opisali su ga kao osobu koja je i u teškim trenucima znala pronaći razlog za osmijeh, ohrabriti druge i biti im oslonac.
‘Pamtit ćemo ga po njegovoj dobroti, iskrenosti, hrabrosti i nesebičnosti, po spremnosti da pomogne, zaštiti, poduči i bude oslonac onima koje je volio. Po njegovu humoru, smijehu, pjesmi, snalažljivosti i životnoj energiji koja je bila zarazna’, poručili su.
Dodali su da je bio iznimno inteligentan čovjek, čvrsta karaktera, ali nježne i osjećajne duše, te osoba velike vjere koja je voljela život i svoju dobrotu nesebično dijelila s drugima.
‘Najviše ćemo ga pamtiti po tome kako smo se uz njega osjećali – voljeno, prihvaćeno, sigurno i ohrabreno. Jer nije samo prolazio kroz živote ljudi, nego je u njima ostavljao trag. I upravo će taj trag, njegov zarazan osmijeh od uha do uha, njegove riječi, njegova ljubav i dobrota, zauvijek živjeti u svima koji su ga poznavali i voljeli’, zaključili su članovi obitelji.
Na kraju su otkrili i da su Kristian i njegova zaručnica iščekivali dijete, koje je ona, kako navode, izgubila nakon njegove smrti.