Smrt Josipa Kristiana Periša (32) otvorila je niz pitanja prilikom postupanja koja su dovela do njegove smrti. Prema važećem Pravilniku o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama iz 2015. godine, detaljno je u 21. članak propisano što se smije, a što ne smije činiti s pacijentom koji pokazuje otpor.

Prisila ne smije biti neopravdana medicinski

Tako se navodi da mjere prisile mogu se primijeniti u osobito hitnim slučajevima ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti, odnosno kad je to jedini način sprečavanja pacijenta da svojim postupcima ugrozi svoj ili tuđi život, zdravlje i sigurnost. Prisila nipošto ne smije biti medicinski neopravdana, i ne smije biti sredstvo stege ili odmazde zaposlenika prema pacijentu. Prema svakom pacijentu treba se odnositi s poštovanjem i dostojanstvom. Nisu dopušteni postupci koji diskriminiraju ili vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, u verbalnom ili fizičkom obliku.

Moguće su dvije mjere prisile - sputavanje (fiksacija) i izolacija.

Ističe se da se prije odluke o primjeni mjere prisile, kad god je to moguće, potrebno je obaviti razgovor s pacijentom i omogućiti mu da izrazi svoje probleme, osjećaje i uzroke njegovog ponašanja.

Također se navodi da se pacijentu se trebaju odrediti granice dopuštenog ponašanja bez prijetnji, i iz njegove okoline ukloniti sve što ga razdražuje te da razgovor treba obaviti u mirnoj sobi bez prisustva drugih pacijenata.

Nakon razgovora, potrebno je utvrditi postoji li potreba pacijenta za farmakoterapijom, i ako postoji, treba ju primijeniti sukladno uputi doktora medicine. Prije odluke o primjeni mjere prisile potrebno je izvršiti procjenu simptoma i stanja pacijenta, utemeljenu na anamnezi pacijenta, lijekovima koje uzima i najnovijim laboratorijskim nalazima.

Odluku donosi psihijatar, sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kao krajnju mjeru kada sve poduzeto u pripremnom postupku nije postiglo učinak. U slučaju iznimne žurnosti, odluku o primjeni mjera prisile mogu donijeti doktor medicine druge specijalnosti ili medicinska sestra/medicinski tehničar, o čemu su obvezni odmah obavijestiti psihijatra.

Pravilnik propisuje i s čim se fizičko sputavanje provodi i gdje se obavlja (magnetni remen, magnetni pojas, kožni remen za zglobove, platnene vezice i zaštitna košulja) te brzo smirivanje kemijskim putem, odnosno sedaciju.

Pet tehničara provodi sputavanje

U slučaju žurnosti primjene mjere sputavanja koju su odredili doktor medicine druge specijalnosti ili medicinske sestre/medicinski tehničari, psihijatar je obvezan u roku od jednog sata od primitka obavijesti o izvršenoj mjeri sputavanja doći i osobno procijeniti pacijentovo psihofizičko stanje te donijeti odluku o daljnjoj potrebi za primjenom mjere i dati smjernice za daljnje postupanje s pacijentom.

Propisano je da primjene mjere sputavanja provodi najmanje pet medicinskih sestara/medicinskih tehničara u timu, a sam postupak traje 15-20 minuta. Postupak mora biti proveden brzo i bez oklijevanja, kao rutinska i regularna procedura, uz prethodnu procjenu u kojim točkama je potrebno sputavanje (u 4 točke – obje ruke i noge, u 3 točke – obje ruke ili noge i jedna ruka ili noga, u 2 točke – ruka i noga na suprotnoj strani, u 1 točki – najčešće ruka, prsa).

Maksimalno vrijeme na koje se može odrediti sputavanje je 4 sata. Nakon 4 sata psihijatar ponovno procjenjuje potrebu za daljnjim sputavanjem.

Ukupno vrijeme sputavanja ne smije biti dulje od 24 sata. Nakon isteka 24 sata psihijatar je obvezan izvršiti obilazak pacijenta i ponovno procijeniti psihofizičko stanje pacijenta.

'Na početni znak voditelja tima svaki član tima preuzima kontrolu pokretanja jednog ekstremiteta, a agresivni pacijent se obuhvaća odostraga kako bi mu se blokirale ruke i istovremeno zglobovi koljena i oba lakta, radi sprječavanja ozljede.

Pacijent se spusti na pod, a voditelj tima kontrolira pacijentovu glavu da spriječi ozljeđivanje pacijenta ili zdravstvenih radnika ustanove. Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na vrat, prsa ili trbuh', stoji u članku deset Pravilnika.

Pacijent se s poda podiže na krevet i postavlja u ležeći položaj na leđima, a najprije se veže zdjelični pojas, zatim ručni zglobovi i nakon toga skočni zglobovi. Vezivanje se provodi uvijek na velikim zglobovima kako bi se mogla primijeniti farmakoterapija i kako bi uvijek bio dostupan intravenski put. Pritom se mora paziti na čvrstoću zategnutosti fizičkih pomagala (ne stegnuti prejako niti prelabavo).

Vezivanje u košulji

Vezivanje se može provesti oblačenjem pacijenta u zaštitnu košulju. Kako se pacijent smirujem tako se smanjuje i broj točaka sputavanja, ako je procjena takva da se može osloboditi samo jedna točka sputavanja. U slučaju da nema mogućnosti smanjenja broja točaka sputavanja, povremeno se oslobađaju jedna po jedna točka sputavanja i to naizmjenično svakih sat vremena, kad se obvezno masiraju ili razgibavaju radi održavanja cirkulacije i sprečavanja oštećenja ekstremiteta.

Sputanom pacijentu u pravilu se omogućava razgibavanje svaka dva sata po 15 minuta i obavljanje ostalih potreba pod nadzorom zdravstvenih radnika.

Propisani su također načini hranjenja i davanje tekućine u takvim situacijama, ali da takva soba bude pod videonadzorom.

Zaključno se navodi da je Ustanova je obvezna donijeti strategiju prevencije nasilja na radnom mjestu i kontinuirano educirati zdravstvene radnike u svrhu ranog prepoznavanja eskalacije ponašanja pacijenta i stjecanja vještina brzog postupanja u slučaju incidenta.