No intervjui koje je Trump dao britanskim medijima u posljednja dva dana sugeriraju da je toj fazi došao kraj. Kritike na račun Starmerove odluke da ne dopusti pokretanje napada na Iran iz baza RAF-a te da se Ujedinjeno Kraljevstvo ne priključi akcijama, označile su prekretnicu u odnosima.

Trumpova opaska da odnos ‘više nije kao prije’, uz primjedbe da je britanska reakcija bila ‘razočaravajuća’ i da je došla prekasno', zvuče kao signal da je političko savezništvo ozbiljno narušeno, možda i nepovratno.

Od 'šaptača' Trumpu do mete kritika

Starmer je u početku uživao određeno poštovanje u Washingtonu. Trump je, prema navodima bliskih izvora, bio spreman zanemariti ideološke razlike, dijelom zbog osobnog poštovanja, a dijelom zbog emotivne povezanosti s Ujedinjenim Kraljevstvom, zemljom podrijetla njegove majke, kao i britanskom kraljevskom obitelji.

Upravo je ta simbolika trebala poslužiti kao diplomatski most, piše The Independent. Planirani posjet kralja Charlesa SAD-u povodom 250. obljetnice Deklaracije o neovisnosti zamišljen je kao prilika za jačanje odnosa i ublažavanje spornih pitanja – od trgovinskih carina do geopolitike.

No danas je jasno da Starmer više nema status privilegiranog sugovornika u Bijeloj kući. Umjesto toga, našao se na popisu svjetskih lidera koji redovito izazivaju Trumpovo nezadovoljstvo.

Sporna pitanja koja su nagrizala odnos

Napetosti nisu izbile samo zbog Irana. Među prijepornim temama našli su se i prijenos otočja Chagos Mauricijusu, britansko odbijanje da podrži Trumpove ambicije vezane uz Grenland te trgovinske carine koje Washington planira uvesti.

Prema tvrdnjama iz Trumpova kruga, američki predsjednik smatra da je bio doveden u zabludu oko dogovora o Chagosu, koji sada vidi kao potencijalni sigurnosni rizik za SAD. Istodobno, sve je izglednije da London neće izbjeći nove carinske mjere, a prvi trgovinski sporazum koji se pompozno najavljivao sve više gubi na težini.

Mandelson, Farage i pad autoriteta

Razlozi zahlađenja odnosa dodatno su složeni. U Washingtonu nije dobro primljena odluka da Peter Mandelson postane britanski veleposlanik u SAD-u, unatoč rezervama iz Trumpova tabora.

Paralelno s tim, Starmerova popularnost u Ujedinjenom Kraljevstvu slabi, što nije prošlo nezapaženo u američkoj administraciji. U ranim fazama Trumpov tim donekle je suzdržavao otvorenu podršku Nigelu Farageu, ali sada je jasno da se politički vjetrovi mijenjaju.

Dodatne napetosti izazvale su i rasprave o slobodi govora. Kontroverzni aktivist Tommy Robinson primljen je u američkom State Departmentu kao ‘borac za slobodu’, dok su Trumpovi saveznici navodno dostavljali imena britanskih državljana koje bi trebalo sankcionirati ili im uskratiti vize zbog navodnog gušenja slobode izražavanja.

Iran kao simbol konačnog razlaza

Iako su nesuglasice oko Grenlanda možda označile početak kraja, odluka Londona da se distancira od napada na Iran postala je simbol raspada odnosa. Starmerov pokušaj da zauzme razumnu i suzdržanu poziciju u Bijeloj kući nije naišao na razumijevanje.

Time je britanski premijer izgubio ono što mu je davalo međunarodnu težinu – ulogu mosta između Trumpa i ostalih zapadnih saveznika. Bez te sposobnosti, njegova politička pozicija dodatno slabi.

Posljednja nada za ublažavanje napetosti ostaje planirani posjet kralja 4. srpnja. Taj bi simbolički trenutak mogao poslužiti kao prilika za resetiranje odnosa.

No do tada bi politička scena u Londonu mogla izgledati drukčije. Ako se trend pada potpore nastavi, nije isključeno da će upravo neki novi premijer pokušati izgraditi odnos s američkim predsjednikom.