'Pakistan je vrlo bitna, ključna zemlja u ovom dijelu svijeta jer istovremeno ima dobre odnose s Iranom i SAD-om i uživa njihovo povjerenje – sjetimo se da je, recimo, njihov feldmaršal Asim Munir bio prvi vojni zapovjednik kojega je Donald Trump ugostio na ručku. Pakistan ima ozbiljan interes za to da se rat u Iranu ne širi jer s tom državom dijeli 900 kilometara dugu granicu, a povrh svega, ima drugu najveću šijitsku populaciju na svijetu nakon Irana, s 25 do 40 milijuna ljudi', tumači Baković.

Ona je bivša dugogodišnja dopisnica ljubljanskog Dela iz Pekinga i vanjskopolitička analitičarka, između ostalog stručnjakinja za kinesku politiku. Za tportal objašnjava da je Pakistan evidentno zabrinut zbog mogućnosti da se kaos i rat preliju na njegovo tlo i zato što se njegova granica s Iranom proteže uz pokrajinu Beludžistan, gdje Baludži – koji žive u obje države – vjeruju da imaju pravo na svoju državu, a njihov secesionistički pokret trenutno je u naponu snage.

'Osim toga, Pakistan ima golemo diplomatsko iskustvo – treba se podsjetiti da su još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća ondje održani tajni pregovori Kine i SAD-a, što je rezultiralo uspostavom diplomatskih odnosa dviju zemalja', kaže Baković.

Kina uložila silan novac u Iran, ali i Pakistan

Ona ipak nema dvojbe oko toga da je glavni posrednik između trenutno zaraćenih strana ipak Kina jer u tome ima vlastite interese – između ostalog u golemoj razmjeni roba i investicijama u Iran, zemlji koja je zbog toga oslonjena na nju. Oko 94 posto iranske nafte zapravo odlazi u Kinu i bez tog dijela izvoza država bi zapala u goleme probleme. Uostalom, kaže Baković, brojne informacije govore da je Iran već danas na rubu ekonomskog kolapsa.

'Kina je uložila silan novac u tu državu, a samo u idućih pet godina očekivalo se oko 412 milijardi eura investicija u energetsku infrastrukturu. Iran je 'poslušan' u odnosu na Kinu zbog toga, ali i zbog činjenice da nema puno drugih saveznika voljnih ili sposobnih pomoći mu. Jasno, Kina nema nikakvu namjeru angažirati se u vojnom smislu i ući u sferu interesa koja tradicionalno duboko pripada SAD-u, ali svakako nije zainteresirana za to da se rat pretvori u trajno stanje. Ona ne vodi 'medijsku diplomaciju', već je sklonija djelovanju ispod stola i iza zastora, no u ovom slučaju potvrdila je da se angažirala u trenucima uoči isteka Trumpova ultimatuma Iranu. Vjerojatno je da ćemo tek naknadno doznati što se doista događalo', objašnjava Baković.

Trump nema osobu za komunikaciju s Pekingom, što je problem

Donald Trump uskoro bi trebao posjetiti Peking, nakon što je njegov prethodni posjet prolongiran, a očekuje se da bi rat protiv Irana do tog trenutka trebao biti okončan. Moguće je, slaže se sugovornica tportala, da će američki predsjednik u bilo kojem trenutku naprosto proglasiti pobjedu.

'Problem Trumpove administracije jest da ona nema osobu za održavanje odnosa s Kinom, nekoga tko bi u ime SAD-a komunicirao s njom na geostrateškoj razini. Kinezi su se nadali da će se pojaviti netko tko će ih slušati, čuti i razumjeti, no to se ne događa i to je objektivan problem. Premda joj trenutačno ne odgovara bilo kakav sukob u regiji u kojoj ima ekonomske interese, na strateškoj razini sukob SAD-a i Irana zapravo odgovara Kini jer joj stvara platformu za ostvarenje dugoročno postavljenih ciljeva – u slučaju američkog poraza, recimo, nesumnjivo bi došlo do dedolarizacije globalne ekonomije i rasta snage njihove valute juana, posebno u trgovini naftom. To bi bila prilika da se Kina profilira kao bitniji faktor na Bliskom istoku, čiji bi se izvori nafte oslobodili američke šape i sankcija', smatra Baković.

Ipak, po njoj, Kina u ovom trenutku nema ambiciju mijenjati globalni poredak te pokušati preuzeti dominaciju i odgovornost za cijeli svijet naprosto zato što je svjesna da za to još uvijek nije sposobna. Kini odgovara da SAD i dalje vodi igru u poretku u kojemu će ona ostati vrlo značajan faktor.

Kina podržava Palestince, ali dobra je i s Izraelom

Na pitanje proteže li se i u kojoj mjeri kineski utjecaj na Izrael, zemlju koja evidentno nije sklona prekidu rata, stoga svom silinom napada susjedni Libanon, sugovornica tportala odgovara:

'Te dvije zemlje zapravo imaju vrlo neobičan odnos: s jedne strane Kina još od doba Mao Zedonga podržava Palestince i njihovo pravo na oslobođenje od imperijalizma, a taj stav ostao je nepromijenjen do danas. Palestina nesumnjivo ima kinesku podršku – uostalom, ima i njihovo formalno priznanje i veleposlanstvo u Pekingu još od osamdesetih godina. No, s druge strane, to nije smetalo Kini da razvije tijesne odnose i s Izraelom, posebno u sferi vojne tehnologije i razmjeni iskustava u borbi protiv terorizma. Kina u isto vrijeme održava odnose s Hamasom i Hezbolahom jer želi biti sigurna da u jednom trenutku neće skrenuti pogled prema njezinoj pokrajini Xinjiang, gdje žive Ujguri', objašnjava Baković.

Na tom dijelu Bliskog istoka stoga će se kinesko djelovanje, barem kako predviđa ova analitičarka, ograničiti na njihovo uobičajeno javno pozivanje na prekid neprijateljstava i rješavanje konflikta pregovorima.