Nedostatak amfibijskih zrakoplova u svim komponentama američke vojske postao je sve očitiji kako se povećava mogućnost ratnog sukoba s Kinom u indopacifičkoj regiji. Neko vrijeme, MC-130J za specijalne operacije, opremljen plovcima, smatran je Pentagonovim rješenjem za ovaj problem. Na kraju, nakon godina razvoja i obećanja skorašnjeg testiranja leta, taj je program ukinut 2024. godine. Druge inicijative koje su nastojale koristiti slične amfibijske letjelice za podršku američkim potrebama na Pacifiku također su se suočile s ukidanjem posljednjih godina.

U međuvremenu, Kina ulaže u napredne amfibijske zrakoplove, a Japan, najbliži američki saveznik u regiji, isto tako održava malu flotu impresivnih amfibijskih zrakoplova tipa ShinMaywa US-2 za potrebe potrage i spašavanja, sa sekundarnom mogućnošću pristupa udaljenim pomorskim lokacijama.

Prema ocjenama vojnih analitičara, amfibijski zrakoplov za borbenu potragu i spašavanje najhitniji je problem Pentagona kada je u pitanju nedostatak koncepata hidroaviona. Pretpostavlja se kako bi te vrste letjelica mogle biti najpotrebnije tijekom dugotrajnog sukoba na Tihom oceanu u slučajevima gubitka drugih borbenih zrakoplova, ne samo zbog neprijateljskog djelovanja, već i zbog eventualnih tehničkih kvarova ii ljudskih pogrešaka.

Svaka minuta je bitna

Valja imati na umu da udaljenosti od kopna na indopacifičkom bojnom polju mogu biti toliko velike da reagiranje na takvu nepredviđenu situaciju može potrajati dugo, a to vrijedi čak i u mirnodopsko vrijeme, a kamoli u doba kada će prijetnje dolaziti tisućama kilometara daleko. Iako zrakoplovi s fiksnim krilima mogu isporučiti dodatnu pomoć onima koji su nasukani na moru, oni ih ne mogu izvući na sigurno. Da bi se to učinilo, potreban je brod ili helikopter odnosno tiltrotor velikog dometa.

Stručnjaci ističu da leteći brod može brzo reagirati i, ako uvjeti na moru dopuštaju, može sletjeti i spasiti osoblje. Također, može letjeti vrlo nisko, ostajući ispod radarskog horizonta i na velikim udaljenostima. To je u mnogočemu cjelovito rješenje koje se može primijeniti i brzo donijeti uspjeh kada je svaka minuta važna.

Međutim, trenutno niti američkih vojska i jnezine grane, ratna mornarica, Marinski zbor i Obalna straža nemaju aktivno operativne klasične hidroavione u redovnoj borbenoj ili patrolnoj službi kao što su ih imale u prošlosti u obliku zahvalnog letećeg broda tipa PBY Catalina. Ova je dokazana sposobnost spasila mnoge živote tijekom Drugog svjetskog rata kada su hidroavioni djelovali u pronalascima i spašavanju srušenih zrakoplovnih posada i mornara. Američki vojni hidroavioni nastavili su služiti i tijekom Korejskog te Vijetnamskog rata. Amfibijski zrakoplov HU-16 Albatross također je ostao u službi američke Obalne straže tijekom 1980-ih godina.

Glavni razlog za ukidanje hidroaviona iz redovnog inventara američke vojske je tehnološki i operativni razvoj helikoptera i specijaliziranih pomorskih patrolnih aviona koji su fleksibilniji i učinkovitiji, bez potrebe za posebno prilagođene vodene operacije. Umjesto hidroaviona, pružanje globalne logističke i nadzorne mreže danas se realizira putem velikog broja civilnih i vojnih zračnih baza te dugodometnih platformi za obavještavanje, nadzor i izviđanje poput P-8 Poseidon.

Dvojbena prijelazna rješenja

Ipak, uloga hidroaviona i u pružanju logističke podrške na vrlo udaljenim lokacijama, posebice tihooceanskim otocima, kojima se može pristupiti samo određenim vrstama zrakoplova je nezamjenjiva. U nekim slučajevima, zrakoplovi s fiksnim krilima uopće ne mogu do njih doći pa stoga leteće amfibije u takvim situacijama mogu doći do izražaja kako bi omogućile malim snagama djelovanje na malim komadićima zemlje usred ničega, a što je čvrsto u središtu aktualne strategije Pentagona za područje Pacifika.

Stručnjaci ocjenjuju kako bi u mogućoj borbi na tihooceanskom bojištu mogli biti ključni manji hidroavioni koji su sposobni dopremiti komponente za borbeni zrakoplov ili neku drugi borbeni sustav. Korištenje manjih amfibija ujedno bi moglo osloboditi tradicionalnu flotu američkih transportera za misije koje zahtijevaju njihove jedinstvene sposobnosti i koje bi, prema procjenama, mogli biti korišteni do maksimuma, čak i tijekom ograničenog sukoba na Pacifku. Pritom valja i podsjetiti kako Kina razvija bespilotne zrakoplove upravo za ovakve zadaće, s mnoogim tipovima u testiranju, dok SAD u tom segmentu itetako zaostaje.

Analitičari s portala The War Zone podsjećaju kako bi Amerikancima u nedostatku specijaliziranih rješenja mogli poslužiti avioni tipa CL-415 Super Scooper odnosno kanaderu. Riječ je o manje sposobnijem hidroavionu u klasičnom smislu misija potrage i spašavanja te logistike, već o provjerenom rje šenju za gašenje požara. Prema ocjenama stručnjaka, kanaderi bi mogli biti vrijedni na indopacifičkom bojištu jer na tržištu postoji njihov značajan broj, no s druge strane radi se o letjelicama koje su vrlo tražene i praktično nezamjenjive u svojoj primarnoj vatrogasnoj ulozi.Predlaže se i korištenje hidroaviona poput Cessne Caravan, iako je taj tip aviona daleko manje sposobniji i ograničeniji u svojim mogućnostima korištenja.

Koliko je poznato, američki Marinski zbor još uvijek razmatra Regentov konceptelektričnog transportnog hidroaviona Viceroy Seaglider, dok ratna mornarica istražuje Darpinov koncept Liberty Lifter iza kojeg se krije logistička amfibija. Međutim, oba projekta su tek u povojima, dok Kina istovremeno već izlazi na potencijalno bojite s modelima slične namjene, poput AG600 o kojem je tportal pisao ranije.