Popis, uz koji su objavljene i fotografije, trebao bi vlasnicima i njihovim nasljednicima pomoći u potrazi za zaplijenjenim umjetninama. Polovica predmeta s popisa nikada nije vraćena pravim vlasnicima, objavila je ta organizacija sa sjedištem u New Yorku.

Osim toga, muzeji, trgovci umjetninama i aukcijske kuće moći će uz pomoć kataloga biti sigurni da ne posjeduju ukradene umjetnine ili da ne trguju njima, dodaje organizacija.

Židovska konferencija za potraživanja osnovana je 1952. kako bi u ime žrtava Holokausta povratila materijalna dobra od Njemačke. Organizacija je bila ključna strana u desetljećima dugim pregovorima za obeštećenje židovskih žrtava.

Na popisu je oko 20.000 predmeta koje su njemački okupatori oteli u Belgiji i Francuskoj između 1940. i 1944. Otimanje je počelo samo nekoliko dana nakon pobjedonosnog marša nacista kroz pariški Slavoluk pobjede u lipnju 1940.

Namještaj i umjetnine oteti su iz privatnih židovskih stanova i od židovskih trgovaca umjetninama. Hermann Goering prisvojio je većinu plijena i zadržao najmanje 875 umjetnina za svoju privatnu kolekciju. Adolfu Hitleru pripalo je 56 otetih predmeta.

Njih su nacistički dužnosnici pažljivo fotografirali i kategorizirali te pohranili u pariškom muzeju Jeu de Paume, da bi ih potom prevezli u Austriju i Njemačku, no imena pokradenih vlasnika rijetko su se spominjala.

Nakon Drugog svjetskog rata, saveznička vojska, povjesničari umjetnosti i istražitelji skupili su i popisali predmete koje su pronašli, no velik broj njih nikada nije otkriven, kažu u konferenciji.