Uz Radovana Karadžića postao je simbol srpskog etničkog čišćenja Hrvata i Muslimana i jedan od najtraženijih ratnih zločinaca na području bivše Jugoslavije. Srbija je za informaciju o Ratku Mladiću ponudila 10 milijuna eura, a SAD pet milijuna dolara za bilo kakvu informaciju o lokaciji na kojoj se nalazi. Za Ratkom Mladićem i Hrvatska je raspisala tjeralicu zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a nalog za tjeralicu izdao je Županijski sud u Šibeniku. Svoj ratni i zločinački pohod Mladić je počeo upravo u šibenskom zaleđu.

Karijera ratnog zločinca

U lipnju 1991. je poslan u Knin za zapovjednika 9. korpusa JNA. Iz toga vremena je ostalo upamćeno da je prijetio dizanjem u zrak brane Peruča. Hrvatska ga traži i zbog masakra u Škabrnji. Tijekom borbi između JNA i hrvatskih snaga 4. listopada 1991. unaprijeđen je u general pukovnika, a 9. ožujka 1992. je preuzeo mjesto glavnog zapovjednika stožera Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

12. svibnja 1992. je Skupština bosanskih Srba izglasala stvaranje Vojske RS-a. U isto vrijeme Mladić je postavljen na dužnost zapovjednika Vrhovnog štaba VRS-a, na kojoj je bio do prosinca 1996. godine.

24. lipnja 1994. unaprijeđen je u general pukovnika.

24. srpnja 1995. Mladića je Međunarodni kazneni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i ubojstva Sarajlija snajperskim hicima.

16. studenoga 1995. optužnica je proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Mladić je također odgovoran za uzimanje UN-ovog osoblja za taoce. Zločini počinjeni u Srebrenici najgnjusniji su u Europi od Drugog svjetskog rata: prije šesnaest godina srpske snage, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, masakrirale su oko osam tisuća Bošnjaka u enklavi Srebrenica.

Trebaju nam te mašine, pucaj samo u ljudsko meso

Prema američkom kroničaru Normanu Cigaru (u njegovoj knjizi o ratu u Bosni), Ratko Mladić u vrijeme opsade Zelenog Jadra u blizini Srebrenice naređivao je: 'Imaš moju dozvolu za granatiranje, ali ne diraj industrijsku infrastrukturu pošto nam trebaju te mašine. Pucaj samo u ljudsko meso. Granatiraj samo ljudsko meso, samo ljudsko meso'.

Usprkos haškoj optužnici, Mladić je ostao na čelu Vojske Republike Srpske sve do prosinca 1996. godine. Tada se povukao iz javnog života i nastanio se u Beogradu. Sve do 2001, do uhićenja Slobodana Miloševića, normalno je živio u svojoj kući.

Vojni i politički krugovi uspješno skrivaju Mladića

Kao bjegunac, pretpostavljalo se da se skriva ili u Srbiji ili u Republici Srpskoj u BiH. Iako mu srbijanske institucije nikako nisu mogle ući u trag Mladić je navodno viđen na nogometnoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu u ožujku 2000. godine. Ušao je na VIP ulaz i sjeo u privatnu ložu, okružen osmoricom naoružanih čuvara. Pričalo se da je Mladić neko vrijeme redovito dolazio na grob svoje kćeri na Topčideru, jer Ana Mladić počinila je samoubojstvo u ožujku 1994. tijekom studija medicine u Beogradu.Ta nagađanja probudila su sumnju da su poslani mnogi lažni izvještaji kako bi se zametnuo njegov trag. Dva puta su stigle i lažne inofrmacije da je čak i uhićen prvi put na granici Bosne i Hercegovine i Srbije, a drugi put u Keniji. Tijekom cijelog njegovom bjega u javnosti su se pojavljivale navodne snimke, a posljednju je 2009. godine objavila Federalna televizija u emisiji 60 minuta. Ipak iz Haaga nikad nisu potvrdili vjerodostojnost tih snimaka tj. smatrali su da je riječ o snimkama starijeg, a ne novijeg datuma.

S obzirom na priznanja srbijanskog političkog i vojnog vrha da je imao njihovu zaštitu, ne čudi što je taj traženi ratni zločinac godinama bio nedostupan Haškom sudu.

Kako smo skrivali ratnog zločinca

Načelnik Vojno-sigurnosne agencije (VBA) Vojske SCG-a Svetko Kovač početkom veljače 2006. je na sjednici Vrhovnog vijeća obrane SCG-a u Beogradu podnio izvješće u kojem se navodi da je Ratko Mladić povremeno boravio u vojnim objektima sve do lipnja 2002. godine. Pričalo se da se kretao po objektima srbijanske vojske u pratnji svite od 50-tak dobro naoružanih pratitelja. Iz toga vremena datira priča dva o nikad ne razjašnjena ubojstva ročnika na straži. Navodno ih je ubilo Mladićevo osiguranje.

Nakon što je protiv njega MUP Srbije izdao tjeralicu, skrivanje Mladića izvan vojnih objekata preuzeo je dio umirovljenih pripadnika Vojske Republike Srpske, uz pomoć umirovljenih pripadnika tadašnje Vojske Jugoslavije i civila, navodi se u istom izvješću, koje je na sjednici Vrhovnog vijeća obrane SCG-a proglašeno državnom tajnom. S vremenom je oslabila mreža koja ga je štitila te je navodno stanovao u nekom stanu u Novom Beogradu. Posljednjih godina njegova obitelj je pokušala sudski ishoditi potvrdu da je mrtav, ali im to nije uspjelo. Iz Haaga su uporno ponavljali da je Mladić u Srbiji.

Put prema Haagu

Zbog pritiska Europske unije koja uvjetuje Srbiji pregovore o članstvu izručenjem ratnih zločinaca Mladića i Gorana Hadžića, srpske su se vlasti nakon mnogo godina ignorancije odlučile pozabaviti lociranjem, uhićenjem i izručenjem bjegunaca Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. Zanimljivo je da je jučer stigla vijest da će se srbijanska policija aktivno uključiti u potragu za Mladićem i dan kasnije je uhićen. Do tada je cijeli posao odrađivala srbijanska tajna služba (BIA).