Dok se Južna Koreja približava službenom multikulturalnom statusu, Seul želi da se novopridošli integriraju - ali se i dalje suočavaju s diskriminacijom i predrasudama. Ova se zemlja približava demografskoj prekretnici, jer s 2,11 milijuna stranih stanovnika u lipnju, što čini 4,1 posto stanovništa, Južna Koreja se približava pragu od 5 posto, koju stručnjaci koriste za definiranje multikulturalnog društva
Južna Koreja tradicionalno je oprezna prema imigraciji, ponoseći se etničkom homogenošću. Međutim, zemlja se približava demografskoj prekretnici, a promjenu potiče ekonomska stvarnost. Stopa nataliteta u Južnoj Koreji pala je na 0,75, najnižu na svijetu, a predviđa se da će se broj stanovnika radne dobi prepoloviti do 2070. Mladi Korejci, u međuvremenu, sve više izbjegavaju poslove u proizvodnji, poljoprivredi i građevinarstvu – sektorima koje sada održava migrantska radna snaga, piše The Guardian.
Južna Koreja pokušava aktivno oblikovati ove promjene u svom demografskom sastavu. Njezin pristup, korištenjem usluga i informiranja, promiče želju zemlje za kohezijom, predvidljivošću i kulturnim jedinstvom. 'Želimo da djeca migranata imaju jednake mogućnosti u korejskom društvu', kaže Park Chang-hyun iz odjela za integraciju imigranata Ministarstva pravosuđa. 'Želimo da se dobro prilagode društvu i da im bude kulturno ugodno kako bi mogli pokazati svoje sposobnosti i talente.'
Na nacionalnoj razini vlada određena područja označava kao 'multikulturalne zone', a programi integracije usmjereni su na specifične skupine, prvenstveno etničke Korejce iz inozemstva, žene iz jugoistočne Azije koje se udaju za Korejce i radnike u određenim sektorima.
vezane vijesti
Imigranti kao 'radne jedinice'
Nigdje ovaj pristup nije jasniji nego u Ansanu, industrijskom gradu 25 km jugozapadno od Seula koji je postao vladin de facto multikulturalni laboratorij. Dom industrijskih kompleksa Banwol i Sihwa, Ansan je dugo privukao radnike migrante, slično kao i drugi gradovi poput Gwangjua, iako u daleko većem opsegu. Danas 14% stanovništva grada čine strani državljani iz 117 zemalja, što je najveći udio u zemlji. U četvrti Wongok-dong, ta se brojka penje na 84%.
U Hope365, neprofitnom centru za podršku, tečajevi rane prilagodbe održavaju se na 18 jezika, pokrivajući sve od otvaranja bankovnih računa i snalaženja u zdravstvenoj skrbi do razumijevanja korejskih vrijednosti i osnovnih zakona. Volonteri kuhaju za djecu imigranata i pružaju poduku nakon škole.
Pa ipak, čak i ovdje, gdje se čini da je multikulturalizam najnapredniji, dobronamjerni napori suočavaju se s dubljim strukturnim izazovima. 'Sustav dozvola za zapošljavanje', koji upravlja većinom stranih radnika, daje poslodavcima preveliku moć nad svojim osobljem, što radnicima otežava bijeg od eksploatacije ili promjenu posla.
Kritičari tvrde da južnokorejski pristup i dalje tretira strane radnike prvenstveno kao radne jedinice, a ne kao ljude koji žele izgraditi život u zemlji, pri čemu mnogi radnici često trpe zlostavljanje, uključujući fizičko nasilje i loše uvjete rada. Požar u tvornici litijevih baterija 2024. godine usmrtio je 23 radnika, uglavnom kineske državljane, što naglašava nesrazmjerne rizike s kojima se suočavaju strani radnici, kažu aktivisti.
U Ansanu, isti centar za podršku koji organizira tečajeve integracije služi i kao ured za pritužbe, rješavajući stalan niz slučajeva koji uključuju krađu plaća, prijetnje poslodavaca i zlostavljanje na radnom mjestu.
'Jednostrano' obrazovanje'
Istraživanje Korejskog instituta za zdravlje i socijalna pitanja (KIHASA) iz 2024. godine pokazalo je da preko 61% Korejaca sada smatra da su strani stanovnici u njihovom susjedstvu normalni. Ipak, prihvaćanje se znatno razlikuje ovisno o kontekstu i vrsti migranta. Dok 79,7% podržava dječji doplatak za stalne stanovnike, samo 45,3% podržava takve pogodnosti za migrantske radnike. Korejci također pokazuju veće prihvaćanje u javnim sferama poput radnih mjesta nego u privatnim odnosima.
Zabrinutost zbog javne potrošnje, kriminala i konkurencije na tržištu rada i dalje postoji. Mnogi migrantski stanovnici i dalje se suočavaju s diskriminacijom u svakodnevnim interakcijama i sektorima poput bankarstva. Imaju malo mogućnosti za zaštitu, jer zemlja nikada nije donijela sveobuhvatno zakonodavstvo protiv diskriminacije. Nedavni visokoprofilirani slučaj u jugoistočnom gradu Daeguu, gdje je žestoko protivljenje obnovi male džamije uključivalo ostavljanje svinjskih glava na lokaciji, istaknuo je napetosti.
Prema YoonKyung Kwaku iz KIHASA-e, trenutni napori integracije su 'u osnovi jednostrani' jer se usredotočuju na obrazovanje migranata, a ne na društvo domaćina.
