Reformom zakonodavstva o radu hrvatska vlada nastoji udobrovoljiti poduzetnike i potaknuti ih na investicije i zapošljavanje. Ali, s obzirom da se radi o osjetnom smanjivanju radničkih prava, otpor javnosti je snažan, piše Deutsche Welle
U sindikalnim krugovima poveo se razgovor o nacrtu Zakona o povremenim i privremenim poslovima, osmišljenom radi agencijskog fleksibiliziranja rada, a u raspravu o tom aktu uključili su se i ugledni strani sindikalci. Primjerice, Johannes Jakob iz Njemačkog saveza sindikata (DGB), Franz Heschl iz Austrijskog saveza sindikata (OEGB) i Andrej Zorko iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS), piše DW
Posrijedi je inače akt kojim se iz Zakona o radu izdvajaju odnosi vezani uz manje, jeftinije i kraće poslove. Radnici na takvim zaposlenjima izgubili bi mnoga prava koja ostali još uspijevaju zadržati, no problem je i širi od toga.
Hrvatski prijedlog gori od slovenskog
Sudeći po međunarodnom iskustvu, takvo zakonodavstvo u praksi biva zloupotrijebljeno od mnogih poslodavaca, pa se među privremene i povremene poslove skriju razni poslovi koji ni po čemu ne bi trebali spadati u predviđeni krug.
Polazeći od lošeg iskustva koje Njemačka i Austrija imaju s uvođenjem zasebne regulacije za poslove manje vrijednosti i kraćeg trajanja, na nedavnom okruglom stolu u Zagrebu, strani sindikalisti upozorili su da treba pripaziti što sporni nacrt zakona nosi prije negoli bude izglasan u Saboru, jer će kasnije biti puno teže unositi ispravke u akt koji tako rigidno uređuje tzv. izuzete poslove i radne odnose.
S druge strane, Slovenija je takav zakon odbila 2010. na referendumu, a Zorko je u Zagrebu rekao da hrvatski zakonski prijedlog izgleda još gore od slovenskog.
Još je u Hrvatskoj svježe sjećanje na veći broj radnika zaposlenih u Čistoći na određeno vrijeme, no koji su dugo radili tako 'nevidljivi', i javno progovorili tek kad im je zaprijetila mogućnost otkaza. Naravno, što je socijalna nesigurnost veća, to i radnici trpe više, prije negoli dignu glas. Ali, država ne čini ništa – odnosno, ništa efikasno – da stane ne kraj takvom ugrožavanju ljudske egzistencije i sivoj ekonomiji koju generiraju najpohlepniji poslodavci.
Pokazuje to i činjenica da uopće ne znamo koliko ima takvih poslova i radnika u ovom trenutku, niti bismo lako saznali.
Domagoj Mihaljević, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokraciju (BRID), slaže se da vlasnici poduzeća podržavaju formu mini-poslova jer mogu maksimalno uvjetovati visinu nadnice. Pogotovo u uvjetima krize, a često ne plaćaju poreze ni doprinose, pa radikalno smanjuju trošak rada.
'Ovaj zakon značio bi novu snažnu afirmaciju i nametanje moći kapitala', rekao je on, 'dok je radnik prisiljen posve se prilagoditi zahtjevima fleksibilnosti u pogledu vremena, prostora i radničkih normativa'.
Radničko vrijeme na poslu tako postaje amorfno i nedefinirano, a radnici gube mogućnost da si normalno planiraju život. 'Posao im postaje nalik zatvoru, pa zbog svega toga treba spriječiti donošenje ovakvih mjera po kojima se ljudi zapošljavaju, ali kao robovi', zaključuje Mihaljević za DW.
Više o toj temi pročitajte ovdje
