Nakon što su vojni čelnici Gvineje Bisau, nekoliko sati prije objave rezultata napetih predsjedničkih izbora, uhitili predsjednika Embala i preuzeli vlast vojnim udarom, za šefa jednogodišnje prijelazne vlade imenovan je general Horta Inta-A. Privremeni čelnik malene zapadnoafričke države opravdao je preuzimanje vlasti, rekavši da je vojska preuzela kontrolu suočena s prijetnjama stabilnosti Gvineji Bisau. Istaknuli su i da je preuzimanje vlasti uslijedilo kao odgovor na plan destabilizacije u koji su uključeni političari i narkodileri. Međutim vojno vodstvo zemlje pritom nije preciziralo o kome se radi.

Kako je došlo do puča?

Do vojnog puča došlo je nakon što su Embalo i oporbeni kandidat Fernando Dias proglasili pobjedu na izborima, premda je potonji slovio kao potpuni izborni autsajder. Vojni čelnici, koji su se pojavili na nacionalnoj televiziji kako bi objavili preuzimanje vlasti, izjavili su da djeluju da bi zaustavili pokušaje 'manipulacije izbornim rezultatima'.

Vojska je zatim obustavila izborni proces i blokirala objavu rezultata izbora tako što su u sjedište izbornog povjerenstva upali naoružani muškarci u fantomkama te su uništili dokumentaciju i glavni računalni poslužitelj na kojem su pohranjeni izborni rezultati. Donedavni predsjednik Embalo se pak uspio javiti novinarima televizije France 24, kratko im poručivši da je svrgnut.

Vojna preuzimanja vlasti u Gvineji Bisau nisu novost. Ta je država doživjela najmanje devet pokušaja i uspješnih pučeva otkako je stekla neovisnost od Portugala 1974. godine. No otkako su časnici pretprošle srijede objavili da su preuzeli kontrolu nad zemljom, lokalni oporbeni političari i njihovi regionalni kolege te analitičari izrazili su sumnje u vjerodostojnost priče vojnog vodstva zemlje o zaštiti državnih interesa.

Prevrat koji sadrži sve potrebne sastojke, ali…

Iako je vojni puč sadržavao sve potrebne sastojke, uključujući pucnjavu u blizini predsjedničke palače, uhićenje aktualnog predsjednika i govor časnika na državnoj televiziji, brojne druge okolnosti dovele su to u pitanje. Embalo je, naime, pušten na slobodu već idući dan te je ispraćen u susjedni Senegal s obitelji i prtljagom bez ikakve prepreke, kao da putuje turističkim aranžmanom.

U nizu pučeva koji su se dogodili u zapadnoj i središnjoj Africi posljednjih pet godina nijednom svrgnutom vođi nije bilo dopušteno da nakon detroniziranja održi konferenciju za novinare i potom bez ikakvih zastoja napusti zemlju tako brzo kao što je to učinio Embalo. Sumnjičavcima u vjerodostojnost namjera vojnog vodstva Gvineje Bisau pridružili su se senegalski premijer Ousmane Sonko i bivši nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan, smatrajući da je preuzimanje vlasti isplanirao upravo Embalo te je nakon Sonkove kritike napustio Senegal i otišao u Kongo. Prema najnovijim vijestima, u četvrtak je stigao u Maroko, odakle se namjerava dokopati Portugala, premda je malo izvjesno da će mu Lisabon dopustiti ulazak.

Takvo uvjerenje poduprto je činjenicama da je novoimenovani privremeni premijer i ministar financija Vieira Té blizak Embalov saveznik jer je bio voditelj njegove predizborne kampanje, a prijelazni predsjednik Horta Inta-A bio je zapovjednik predsjedničke garde koji ga je prije tri godine spasio od pokušaja svrgavanja, za što je promaknut u načelnika glavnog stožera vojske Gvineje Bisau. I brojni drugi novoimenovani čelnici države također su blisko povezani s odbjeglim Embalom.

Kritičari već duže vrijeme optužuju odbjeglog predsjednika za namještanje pokušaja puča da bi suzbio kritike neistomišljenika i održao se na vlasti uz pomoć vojske. On je to očekivano porekao, rekavši medijima da bi, da je sam planirao prevrat, još uvijek bio na vlasti u Gvineji Bisau.

Vrijednost narkotržišta veća od državnog BDP-a

Riječ je o državi čije dijelove vlasti međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda učestalo prozivaju s južnoameričkim narkokartelima, a koji koriste zapad Afrike kao tranzitnu zonu za slanje kokaina prema europskim tržištima. Prema dostupnim podacima, kroz Gvineju Bisau prolazi do 25 posto ukupne količine kokaina koji ide iz Južne Amerike u Europu. Godišnje količine droge koja prođe kroz tu zemlju broji se u desetkama tona, a vrijednost tog tržišta mnogostruko je veća od BDP-a Gvineje Bisau, što je stvorilo ekonomiju u kojoj je kriminal nadjačao državne institucije.

Gvineja Bisau nije izabrana slučajno za ključnu točku krijumčarenja jer ima slabu državu, mrežu malih otoka idealnih za iskrcavanje i skladištenje droge, gotovo nikakvu obalnu stražu i potkupljive vojne zapovjednike. Brojna izvješća međunarodnih tijela govore da karteli plaćaju vojnike, policiju, suce i političare u gotovini i drogi, što je nagnalo Sjedinjene Države i Europsku uniju da potkupljive dužnosnike stave na popis sankcioniranih osoba.

O sprezi narkokartela, vojske i političara u toj zemlji ponajviše govore brojna politička ubojstva, povezana s internim obračunima oko kontrole nad narkorutama. Među njima je i slučaj predsjednika Gvineje Bisau Joãa Bernarda Vieire, ubijenog 2009. godine u eksploziji bombe koju su postavili pristaše prethodno ubijenog generala Batiste Tagme Na Waiea, zapovjednika s kojim je Vieira dugo bio u zavadi.

Dobro upućeni u političko-ekonomsku situaciju u Gvineji Bisau ističu kako je trenutno nemoguće promijeniti stanje u državi koju mnogi nazivaju 'kokainskom republikom'. Tome najviše doprinosi ekstremno siromaštvo lokalnog stanovništva, gotovo nepostojeća državna infrastruktura, vojska koja je navikla biti ključni politički akter i visoka profitabilnost krijumčarenja jer čak i mali dio provizije vrijedi više od državnih plaća. Ne treba smetnuti ni utjecaj međunarodne kriminalne mreže koja ulaže u lokalne elite.

Stručnjaci smatraju da su reforme u Gvineji Bisau moguće, ali zahtijevaju stabilnu civilnu vladu, kontrolu vojske, ulaganje u policiju, pravosuđe i obalnu stražu, ekonomske alternative lokalnom stanovništvu te stalnu međunarodnu prisutnost, što je u slučaju te države nedostižno, pa čak i neizvedivo.