Ivan Penava, HDZ-ov vukovarski gradonačelnik, optužio je državne i pravosudne strukture za pasivan odnos prema istragama i procesuiranju ratnih zločina. Za 13. listopada najavio je prosvjed, a indirektno proziva i čelnike svoje stranke koja je na vlasti provela najviše godina od osamostaljenja. Spreman je dakle i svoju glavu staviti na stranački panj iako se čini da sankcija za njega neće biti. No što je potaknulo to nezadovoljstvo i čini li DORH premalo, kako Penava tvrdi?
Čini se da je sve krenulo tamo još početkom godine, kad je inspektor Nikola Kajkić smijenjen s čela istražnog tima koji se intenzivno bavio zločinom na Ovčari. Službeni razlog suspenzije bilo je podmetanje lažnog dokumenta vezanog za istragu u spis, dok izvori i mediji skloni suspendiranom inspektoru, pa sad i Penava, tvrde kako je prerevno radio svoj posao.
'Za taj Kajkićev odlazak s čela policijskog tima zna mali broj ljudi, ali me jako zanima koje su sve tu strukture umiješane, koji redatelji i scenaristi. Žrtva Vukovara, dakle i Ovčare, iznad je svih institucija i bilo koga, a u istraživanju tog zločina nema rezultata. Ako mi Vukovarci uistinu utvrdimo da se i u ovom slučaju, kao i do sada, radi o opstruiranju istrage, vjerujte mi, bit će problema', još je u veljači kazao Penava, komentirajući suspenziju Nikole Kajkića.
vezane vijesti
A problemi su nastupili sedam mjeseci kasnije, kad Penava, naizgled ni s čime konkretno izazvan, najavljuje mirni prosvjed 'protiv sramotne šutnje institucija hrvatskog društva' jer '27 godina nakon počinjenih najstrašnijih zločina nije učinjeno gotovo ništa', kazao je Penava i dodao da su krivi najviše političari i ljudi koji su profesionalno plaćeni, oni kojima je provođenje zakona u opisu radnog mjesta. Tu se najviše prozvanima mogu osjećati upravo njegovi HDZ-ovci koji su uz dvije SDP-ove vlade na vlasti od osamostaljenja države.
Suspenzija inspektora Kajkića
Pitanje Kajkićeve smjene potegnulo se i na konferenciji za medije, koju je Penava održao ove subote. Na novinarsko pitanje smatra li da je smjena policajca Nikole Kajkića zbog istraživanja zločina na Ovčari u veljači bila uvjet SDSS-a da podrži koalicijsku vladu, Penava je rekao da ne može procijeniti je li smjena bila potrebna ili ne, no da onaj koji smjenjuje i postavlja mora za svoje poteze imati opravdanje u vidu rezultata rada.
Vesna Škare Ožbolt: Ratne zločine ne možete gurati pod tepih
Vesna Škare Ožbolt, jedna od glavnih aktera mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i bivša ministrica pravosuđa (2003.-2006.), kaže za tportal da je teško procjenjivati tuđe mandate i odgovoriti na pitanje radi li se dovoljno po pitanju procesuiranja ratnih zločina, no kako je za svojeg mandata organizirala i stvorila pretpostavke za provođenje istražnih radnji za ratne zločine u četiri velika istražna centra. Uz to je potaknula specijalizaciju sudaca za ratne zločine te odlazak svjedoka za Ovčaru u Beograd.
'To sam napravila vodeći računa o tome da bez istine i pravde nema normalizacije odnosa. Ratne zločine ne možete gurati pod tepih, to su zločini koji ne zastarijevaju… Bez jasnih stvari nema normalizacije i suživota', naglašava za tportal.
Dok je bio na čelu predmeta Ovčara, ispitano je 300 svjedoka sa srpske strane, a Kajkić je policiji prijavio četiri prijetnje smrću otkako je preuzeo slučaj. Uz to je Nacionalni sindikat policije, kojem je Kajkić na čelu, snimio film 'Ovčara - neispričana priča'.
Unatoč tome, Penava ne spominje konkretno što ga je natjeralo na poprilično drastičan potez. Na konferenciji za medije podsjetio je na brojne lokacije na kojima su počinjeni zločini, a to su: Ovčara, Trpinjska cesta 33, dva autobusa odvezena 19. studenoga 1991. godine u Borovo Naselje s osobama zatim nestalim u Dalju, pekara na Drvenoj pijaci te Velepromet kao mjesta 'gdje su ljudi, ranjenici, bolesnici mučeni, izbodeni, isječeni, silovani, premlaćivani, a tko je zlostavljanja preživio, bio je strijeljan ili pogubljen pucnjem u glavu', kazao je.
Što kaže izvješće DORH-a?
DORH ove krvave lokalitete spominje u svom izvješću o ratnim zločinima na širem vukovarskom području objavljenom potkraj 2017.
Predmet Ovčara prepušten je tužiteljstvu Republike Srbije, gdje su vođena tri kaznena postupka zbog ratnog zločina počinjenog na Ovčari, pri čemu su dva postupka protiv tri okrivljenika pravomoćno okončana, a treći je u tijeku te su u sva tri kaznena postupka procesuirani isključivo neposredni počinitelji. U prvom postupku pravomoćno je osuđen P. Ć. na 15 godina zatvora.
U drugom slučaju protiv 13 optuženika presuda je ukinuta i vraćena na ponovljeno suđenje. U ponovljenom postupku sedam okrivljenika dobilo je presude od po 20 godina zatvora, a ostali kazne zatvora od pet do 15 godina. Protiv presude u ponovljenom postupku podnesena je žalba i predmet je vraćen na ponovno suđenje koje je u tijeku. Zbog zločina na Ovčari osuđen je i D.S., izručen iz Norveške, na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, kao i M.B., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog zlostavljanja zarobljenika.
Što se tiče pekare na Drvenoj pijaci, ovu zloglasnu lokaciju u Vukovaru DORH spominje tek u jednom slučaju, onom nestalog Vukovarca Slavka Batika. S. R. je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, a teretilo ga se da je u razrušenoj kući na Trgu Drvena pijaca, naoružan poluautomatskom puškom, s još tri nepoznate osobe pronašao i zarobio civila Slavka Batika te ga odveo u nepoznatom pravcu, otkada mu se gubi svaki trag.
No o zločinima za koje Vukovarci tvrde da su se dogodili u pekari na toj lokaciji u DORH-ovu izvješću nema ni riječi. Riječ je o pekari koju je držao Đorđe Rajšić, a u koju su navodno dovođeni deseci civila i hrvatskih branitelja na mučenje. Tamo su prema pričama likvidirani, a tijela su paljena u pećima.
Velepromet se u izvješću DORH-a spominje u presudi iz 2000. godine. Tada je 13 osoba osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od pet do 20 godina. Osuđeni su jer su izvršili odvajanje nesrpskog stanovništva, oduzeli im sav novac i vrijedne stvari, psihički i fizički ih zlostavljali te nakon toga veći broj usmrtili, a ostale zarobljenike odvezli u logore u Srbiji. Velepromet se spominje i u slučaju Vojislava Šešelja.
On je u Haagu osuđen na deset godina zatvora, ali ne zbog poticanja na zločin u Vukovaru. Dvojica su u međuvremenu umrla, a treći, kojeg se teretilo da je kao pripadnik paravojnih postrojbi izdvajao zarobljenike na Veleprometu i odvodio ih u tzv. stolariju, odakle je veći broj njih nestao, prošao je s prekvalifikacijom kaznenog djela jer nije bilo dovoljno dokaza.
Što se tiče nestalih i ubijenih u Dalju, za taj je zločin tek 2017. podignuta optužnica protiv dvojice zbog ratnih zločina i zapovjedne odgovornosti. Riječ je o ubojstvu najmanje 49 branitelja i 50 civila u danima nakon pada Vukovara, a tijekom odvoženja iz zgrada Borova, Borovo commercea i Obućare u razne sabirne logore.
