Projekcije pokazuju da se sve starija zdravstvena radna snaga bori s održavanjem koraka sa stanovništvom Europske unije koje brzo stari, što predstavlja ozbiljan problem. U 2022. godini više od trećine liječnika u zemljama EU-a bilo je u dobi od 55 ili više godina, a u polovici država članica taj je udio dosegao 40 posto ili više. U nekim zemljama visok je rizik od stare radne snage
Prema izvješću 'Zdravlje na prvi pogled: Europa 2024', koje su zajednički objavili OECD i Europska komisija, navodi se da je više od trećine (35 posto) liječnika u Uniji bilo staro 55 godina ili više. Ova brojka predstavlja neponderirani prosjek, odnosno ne uzima u obzir veličinu populacije.
S obzirom na to da je udio liječnika starijih od 55 godina u najnaseljenijim državama članicama iznosio 40 posto ili više, ponderirani prosjek vjerojatno će biti veći od 35 posto. Još ozbiljnija situacija zabilježena je u gotovo polovici zemalja, u kojima gotovo svaki peti liječnik ima 65 godina ili više.
'Starenje medicinske radne snage, osobito kada je povezano sa stalnim nedostatkom osoblja i sve većim zahtjevima za zdravstvenom skrbi, predstavlja ozbiljan rizik za održivost zdravstvenih sustava u Europi', izjavio je dr. Ole Johan Bakke, predsjednik Stalnog odbora europskih liječnika (CPME), za Euronews Health.
Euronews je analizirao koje zemlje imaju najveći udio starijih liječnika i gdje je najveći rizik od starenja medicinske radne snage.
Većina liječnika u Italiji i Bugarskoj starija je od 55 godina
Udio liječnika starijih od 55 godina varirao je – dosežući 21 posto u Rumunjskoj, a 54 posto u Bugarskoj i Italiji. Kada se u analizu uključe i podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva (2021.) te odabrane zemlje kandidatkinje za članstvo u Uniji i zemlje EFTA-e, Ujedinjeno Kraljevstvo zabilježilo je najniži udio od 14 posto, a Turska 15 posto.
Razlozi za ovakav nesrazmjer, pri čemu je Italija na vrhu tablice, a Ujedinjeno Kraljevstvo na dnu, dvojaki su. 'Velik jaz između zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva i Italije može se pripisati politikama vezanim uz broj ugovora za poslijediplomsko usavršavanje – koji su u Italiji dug niz godina smanjeni zbog nedostatka gospodarskih ulaganja i predviđanja – te različitim razinama privlačnosti onoga što te zemlje nude liječnicima školovanim u inozemstvu', objasnila je dr. Alessandra Spedicato, predsjednica Europske federacije plaćenih liječnika (FEMS).
Njemačka i Francuska bilježe visok udio starijih liječnika
U Njemačkoj i Francuskoj udio liječnika starijih od 55 godina iznosio je blizu polovine – 44 posto u Njemačkoj te 43 posto u Francuskoj. Daljnje zemlje u kojima je taj udio dosegao 40 posto ili više uključuju Latviju, Estoniju, Mađarsku, Belgiju, Češku, Litvu, Luksemburg, Poljsku i Cipar. S druge strane, sve nordijske zemlje zabilježile su udjele ispod prosjeka EU-a, a u nekima, poput Norveške i Finske, udio liječnika starijih od 55 godina iznosio je samo 24 posto.
Stariji od 65 godina čine jednog od pet liječnika u nekoliko zemalja
Starenje medicinske radne snage posebno je zabrinjavajuće u nekoliko europskih zemalja, u kojima oni stariji od 65 godina čine gotovo svakog petog liječnika u više od 10 njih. U 11 zemalja EU-a udio liječnika starijih od 65 godina bio je iznad 18 posto, a u većini tih zemalja iznosio je više od 20 posto. Prema Eurostatu, u Italiji je taj udio dosegao čak 27 posto.
Malta ima najveći udio mlađih liječnika (onih ispod 35 godina) s 46 posto, a Rumunjska slijedi s udjelom od 34 posto. Nijedna druga zemlja EU-a ne premašuje 30 posto u toj kategoriji, osim zemlje kandidata Turske, u kojoj taj udio iznosi 41 posto. U Italiji pak iznosi 11 posto, u Francuskoj 16 posto, a u Njemačkoj 20 posto.
Zašto se udio starijih liječnika značajno razlikuje među europskim zemljama?
Gaetan Lafortune, koordinator izvješća 'Zdravlje na prvi pogled: Europa' te viši ekonomist u Odjelu za zdravstvo OECD-a, izjavio je da se značajne razlike u udjelu starijih liječnika (onih starijih od 55 godina) mogu pripisati kombinaciji strukturnih politika i kulturnih čimbenika, onih koji utječu na privlačenje novih liječnika te na zadržavanje ili odlazak postojećih.
Loša ravnoteža između poslovnog i privatnog života, visoka administrativna opterećenja te neadekvatne plaće u nekim zemljama prisiljavaju mlađe liječnike na emigraciju ili potpuno napuštanje profesije.
Objasnio je da je prvi ključni čimbenik tih razlika u stopi ulaska novih liječnika. Naprimjer, nekoliko zemalja zbog ograničenog broja mjesta u medicinskim školama ili programima specijalizacije imalo je poteškoća u osposobljavanju dovoljno mladih liječnika koji bi zamijenili umirovljenike. Drugi ključni čimbenik odnosi se na stope zadržavanja, što također značajno doprinosi uočenim razlikama.
Na kraju, stope odlaska iz profesije imaju veliku ulogu. U nekim zemljama liječnici mogu nastaviti raditi i nakon standardne dobi za umirovljenje zahvaljujući opcijama postupnog umirovljenja ili ulogama s nepunim radnim vremenom, često potaknutim dodacima na mirovinu. Suprotno tome, neki sustavi tradicionalno su primjenjivali odlazak u mirovinu s navršenih 65 godina, čime se ograničavao udio starijih liječnika.
Karijere u medicini postaju sve manje privlačne mladim generacijama
Dr. Spedicato iz FEMS-a istaknula je da tradicionalna atraktivnost medicinske profesije opada među novim generacijama zbog društvenih promjena koje umanjuju tradicionalnu vrijednost uloge liječnika, a one, s druge strane, favoriziraju veću ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Također je naglasila da tendencija iseljavanja mladih liječnika u zemlje koje nude bolje uvjete rada dodatno doprinosi ovom trendu. Dr. Bakke iz CPME-a naglasio je da u mnogim zemljama stjecanje potpune kvalifikacije za liječnika može potrajati između 10 i 14 godina.
Zdravstvena radna snaga ne prati starenje stanovništva u Uniji
Prema izvješću, 20 zemalja EU-a suočilo se s nedostatkom liječnika 2022. i 2023. godine, a 15 njih s nedostatkom medicinskih sestara. Nedostatak zdravstvenih radnika u Europi uvelike je posljedica dvostrukog demografskog izazova, odnosno kombinacije starenja stanovništva i starije zdravstvene radne snage.
Projekcije pokazuju da se radna snaga u zdravstvu teško prilagođava starenju stanovništva. Godine 2022. omjer osoba starijih od 65 godina prema ukupnoj zaposlenosti u sektoru zdravstva i socijalne skrbi u Uniji iznosio je 3,49, a predviđa se da će taj broj do 2050. porasti na 3,94. Time će doći do smanjenja broja zdravstvenih i socijalnih radnika dostupnih za starije osobe.